Bento prilikom penala od najboljeg igrača i pucača napravio mrtvi kapital
Izbornik Bento je protiv Nizozemske ili u spomenutom prvom poluvremenu sa Španjolcima zasluženo pobrao same komplimente za odličan odabir i primjenu taktike, ali neshvatljiva je njegova (?) odluka da prilikom izvođenja penala protiv Ikera Casillasa i ekipe, kapetana, najboljeg igrača i pucača, pusti da penal izvodi peti, posljednji. Ako je Ronaldo bio ostavljen da kao zadnji izvođač jedanaesterca pobere svu slavu, onda je ovo jedan od žešćih "obračuna bez krčmara" u svijetu nogometa, jer treba li uopće govoriti koliko puta penali niti ne dođu do pete serije? Upravo to se dogodilo Portugalu: Najjače oružje im je kod penala ostalo neiskorišteno, jer su Španjolci ispucali pobjedničku salvu prije nego što je bio red na Ronalda.
Portugal: Od "napad je najbolja obrana", do umrtvljenja i čekanja neminovnog
Osim Italije na samom početku turnira, nitko nije tako pritisnuo Španjolce kao Portugalci. Stiskali su ih odmah pri iznošenju lopte iz njihovog kaznenog prostora, dugim preciznim dijagonalama tražili su Nanija i Ronalda, koji je svakim prodorom izazivao paniku u španjolskoj obrani. Kada već spominjemo dubinska proigravanja, Španjolci su portugalskim presingom također bili prisiljeni na takve poteze, ali ne pamtimo kada smo vidjeli toliko njihovih nepreciznih dodavanja kao večeras.
Silva je bio loš, Xavi nije dolazio do lopte, Alvaru Negredu u špici to je uspjelo jednom u prvom poluvremenu, ali nisu Portugalci samo blokirali i opstruirali. U prvom poluvremenu su prekinuli "tika-taku" bez da su se odrekli svoje napadačke igre, što je nešto što također nismo gledali od reprezentacija koje su igrale protiv Furije.
"Tiki-takatenaccio" ili ljubomora prema nepobjedivima
Nažalost, u drugom dijelu došlo je do velikog pada u portugalskoj igri, a Španjolska je čekala i umarala protivnike, da bi u produžecima Fabregas, Pedro i Jesus Navas pokazali točnost jedne od drevnih nogometnih mudrosti, koja kaže da je momčad jaka koliko joj je jaka klupa. Kad smo već kod dogmi, točnom se pokazala i ona o kazni koja sustiže one koji ne iskoriste svoje prilike: U zadnjoj minuti regularnog dijela Meireles je proigrao Ronalda koji sam ide prema Casillasu, ali promašuje gol i pobjedu.
Španjolsku je, poput Barcelone, postalo pomodno "mrziti", samo zato što ima gadnu naviku da je nepobjediva, čak i kada je očito da igrači ovaj turnir voze na auto-pilotu, a i o nekim Del Bosqueovim odlukama bi se dalo razgovarati. Protiv Portugala su odigrali najlošiju utakmicu na Euru, ali način na koji su podigli igru u produžecima i koliko su bili sigurniji na penalima, pokazuju da Španjolska, "kad joj se hoće", nema premca.
Španjolska je svima dosadila, pa i igračima Furije, ali oni ne mogu prestati pobjeđivati
Uostalom, ako osvoje Euro, tko će se sjećati da su polufinale prošli neprobavljivom utakmicom. Tko danas, govoreći o njihovoj europskoj ili svjetskoj tituli, ističe četvrtfinalnu pobjedu, također na penale protiv Italije (EP), ili pobjednički gol Paragvaju u 88. minuti četvrtfinala SP-a?
Piše se i pamti da su prolaskom Portugala nastavili nevjerojatan niz od 11 uzastopnih utakmica bez poraza u nokaut fazama velikih natjecanja, od čega je osam posljednjih (dakle finala EP-a protiv Njemačke i SP-a kontra Nizozemske) bez primljenog gola! Otkad mu je Zidane u 92. minuti osmine finala SP-a 2006. u Hannoveru zabio gol, Casillas nije primio nijedan sljedećih 15 sati u nokaut fazama EP-a i SP-a.
Prolaskom Portugala, ova španjolska generacija dosegla je pothvat najveće Njemačke svih vremena, koja je 70-ih nastupala u tri velika finala zaredom. Pobjede li 1. srpnja ostvarit će dvostruki rekord, koji nikad nitko nije - pobijediti u tri uzastopna finala i obraniti europski naslov.