Beenhakker: Hrvatima koji misle da će lako s nama poručujem da i mi mislimo jednako o njima

LEO BEENHAKKER je na zakazani intervju za VideoIndex u varšavskom Sheratonu došao sa pola sata zakašnjenja i odmah dokazao kako su točni dojmovi onih koji su se susretali s njegovim kraljevskim visočanstvom: nizozemski "Tomislav Ivić" je miljama daleko od pristupačnosti, rječitosti i ljubavi prema nogometu koja izvire kada slušate i razgovarate s njegovom "hrvatskom verzijom".

Svaka čast na prebogatoj karijeri Don Lea (trenirao je između ostalog Ajax, Real, Feyenoord, reprezentacije Nizozemske, Trinidada i Tobaga i Saudijske Arabije), ali Beenhakker je proračunati profesionalac koji kontakte s medijima tako očito odrađuje preko one stvari, rijetko hladna pogleda i nezainteresiranosti. Bez obzira na sve to, uspjelo nam je ušićariti dragocjenih pola sata njegovog poodmaklog života i dotaknuti se manje više svih bitnih pitanja.

Naravno, Beenhakkeru status poluboga koji uživa u Poljskoj omogućava da s visoka gleda i razgovara baš o svemu, a kako njegova bogata karijera nije bez mrljica, on će to riješiti selektivnom memorijom. Na primjer, na pitanje kako objašnjava debakl sjajne Nizozemske koju je vodio na SP-u 1990. (bez ijedne pobjede su Van Basten, Gullit i Rijkaard pod Beenhakkerom ispali u osmini finala), odgovoriti će da se toga ne sjeća "jer ne živi u prošlosti".

Nasuprot tome, kada ga podsjetite da je godinu potom trenirao Roberta Prosinečkog, odgovoriti će "svakako, pamćenje me još uvijek dobro služi - Robert je bio sjajan igrač i čovjek".

Najzanimljivije dijelove razgovora donosimo u priloženom video zapisu na Video Indexu, a sve ostale odgovore možete pročitati u tekstu. U razgovoru za Video Index Beenhakker govori što misli o Slavenu Biliću, tko je najbolji igrač Hrvatske, koliko je Hrvatsku oslabio lom Eduardove noge, ima li sličnosti između Johanna Cruyffa i Luke Modrića, kako ga se dojmio Robert Prosinečki kada ga je trenirao u Realu i kako Nizozemac kojeg žele njemački klubovi komentira skandaloznu izjavu Ruuda Van Nistelrooya o Nijemcima prije nizozemsko-njemačkog okršaja na prošlom Euru. To pitanje smo mu postavili zato što će i njemačko-poljski dvoboj na Euru neminovno kod mnogih pobuditi duhove crne prošlosti.

Za početak, što kažete na komentare o vašem držanju prema medijima. Opći je dojam da odgovarate na pitanja bez da date odgovor i da novinare ostavljate sa više pitanja nego odgovora?

"Zar je to stvarno tako!? Ne znam, ne pitajte to mene, trudim odgovoriti na pitanja, ali je uvijek tako da ne možete reći sve. Također, u nogometu je dosta toga dio "kuhinje" - dobar kuhar također ne govori detalje o tome kako sprema svoje specijalitete, tako da je normalno da s javnošću ne želim podijeliti sve ono što govorim i radim sa svojim igračima. Mislim da po tome nisam drukčiji od ostalih trenera."

Znači, vaši recepti će ostati tajni?

Ne, uopće. Ne radi se o čuvanju tajne, nego poštovanju prema vlastitim igračima.

Svakome tko je par sati u Poljskoj i Varšavi, jasno je vidljivo koliko ste obožavani u ovoj zemlji. Nitko ne može proći sto metara bez da se ne sudari sa vašim likom na plakatima i medijima. Navijači i naše poljske kolege s kojima smo razgovarali, s posebnim respektom i glasom punim poštovanja izgovaraju čak i vaše ime, iako vas svi familijarno zovu "Leo". Kako se osjećate uz svu tu obljubljenost?

"Ne tražim to kako bih mogao uspješno raditi svoj posao. Moj zadatak ovdje je nogomet. Volim se njime baviti i trenirati momčad. To što mi se u Poljskoj događa je normalna posljedica svakom igraču i treneru koji je uspješan. Ali to nije moj motiv, ovdje želim samo uspjeh i pobjede. Sve to što se događa oko mene prihvaćam realno i normalno. Takav sam kakav jesam, u dobrim i lošim vremenima  i nikako se neću promijeniti zbog toga kako me sad promatraju ovdje."

Vodili ste momčadi na tri kontinenta. Je li se igdje drugdje, možda u Saudijskoj Arabiji ili Trinidadu i Tobagu razvio takav kult vaše ličnosti kao u Poljskoj?

"Ne, Poljska je drugačija i to iz jednog razloga. Ova reprezentacija je napisala povijest poljskog nogometa i ovo je prvi put da Poljska nastupa na europskom prvenstvu. Po tome se jedino može usporediti sa Trinidadom i Tobagom, kojeg sam vodio na SP-u 2006. i kojem je to također bio prvi put da sudjeluje na tom natjecanju. Normalno je kako su ljudi u takvim okolnostima jako uzbuđeni i da žive blisko uz nacionalnu momčad, ali tako je općenito kada ste uspješni sa reprezentacijom. Usrećili smo mnogo ljudi plasmanom na Euro i to je posljedica ovog posla. Naravno, za mene je to ugodna posljedica."

Kada ste prije dvije godine preuzimali reprezentaciju, Poljaci vas nisu baš toliko slavili. Nakon debakla na svjetskom prvenstvu mnogi su bili skeptični prema prvom izborniku strancu u povijesti i imali ste jaku opoziciju. Ipak, natjerali ste ih da vas zavole pobjedama. U kakvom je stanju bila poljska reprezentacija nakon debakla na SP-u u Njemačkoj?

"U jako lošem stanju. Cijela zemlja je bila razočarana rezultatima na SP-u i atmosfera oko momčadi je bila negativna. Igrači su pod teretom žestokih kritika kojima su bili izloženi izgubili samopouzdanje i početak nikako nije bio lak. Ne samo u nogometnom smislu, jer trebalo im je pomoći da ponovo steknu samopouzdanje."

Poznato je kako ne volite isticati pojedince i da u prvi plan uvijek stavljate momčad. Međutim, čak i vi se morate složiti kako je napadač Racinga iz Santandera Ebi Smolarek, najbolji strijelac u kvalifikacijama, ujedno i prvo ime vaše reprezentacije?

"To je vrlo lako objasniti: Ebi Smolarek može biti igrač koji čini razliku, ali to može samo ako momčad igra dobro i zato uvijek svakome tko me to pita kažem: Čekajte, ja uživam gledati Cristiana Ronalda kako igra i njegov sam veliki obožavatelj, ali on nije toliko sjajan kad mu leđa ne čuvaju Scholes ili Hargreaves ili kad mu ne asistiraju Rooney ili Giggs. Zato kažem da Smolarek ima ekstra kvalitete, ali ih može iskoristiti i one dolaze do izražaja samo ako momčad igra dobro, ali što ćemo kada i momčad podbaci?"

Iskoristimo paralelu koju ste povukli za sljedeće pitanje: ako je Smolarek vaš Ronaldo, tko bi onda bio vaš Scholes ili Wayne Rooney?

"Pa njih tražim. To mi i je posao; da nađem i napravim savršenu ravnotežu u momčadi i mislim da smo se kao takva momčad više-manje pokazali u kvalifikacijama."

Vaša kvalifikacijska skupina nikako se nije mogla nazvati lako prolaznom: društvo su vam pravili Portugal, Srbija i veliko iznenađenje Finska. Posao naročito vama nije bio olakšan nakon što ste u prve dvije utakmice kvalifikacija (koje ste igrali kod kuće sa Finskom i Srbijom) ulovili samo bod ?

"Točno, imali smo tešku skupinu sa čak osam reprezentacija, a uz one koje ste nabrojali, bila je tu i Belgija, tako da smo pokazali kako smo momčad koja može ispuniti težak zadatak."

Sami ste rekli da imate teži zadatak od Bilića pri odabiru reprezentativaca jer ste tako objasnili zašto ste, za razliku od njega, objavili širi popis reprezentativaca, dok on ima tu komociju da mjesec i pol prije Eura može objaviti konačni spisak. Jeste li možda popisom sa 26 igrača željeli među igračima održati tenziju, jer ste već prije, izostavljanjem Dudeka i Radomskog, pokazali da nema sigurnih putnika za Euro?

"Moja situacija je prilično drugačija od Bilićeve, mada sam već rekao da mi se sviđa to što je Bilić napravio: odredio 23 igrača i to je to, a svaki igrač zna u kojoj je situaciji. Moj problem je što mi 16-17 igrača igra širom Europe i svi su u pogonu do 18. svibnja i svašta se još s njima može dogoditi. Drugi problem mi predstavljaju igrači koji su u stranim klubovima, ali ne igraju i ne znam u kakvom su stanju. Zato ću deset dana promatrati 26-oricu i nakon toga odlučiti koju trojicu ću poslati kući. Naravno, da su mi svi igrači na koje računam standardni u engleskim, njemačkim i francuskim klubovima, mogao bih si priuštiti da tako rano objavim konačni popis."

Poljaci napad reprezentacije smatraju najslabijom karikom, a čini se tako iz vašeg popisa, jer ste uvrstili Zurawskog koji je nakon otpuštanja iz Celtica efikasan u Larissi, 6. momčadi grčkog prvenstva, zatim Zahorskog (devet puta pogodio za 14. poljsku momčad Gornik), Matusiaka (dva gola u cijeloj sezoni) i Saganowskog, koji je tijekom cijele sezone za Southampton u 2. engleskoj ligi zabio tek tri puta  dok nema prva tri strijelca poljske lige: Brožeka iz Wisle (strijelca čak 23 gola u prvenstvu), Sikore i Zienczuka?

"Imam svoj izbor na osnovu onog što sam vidio tokom cijele godine, a i njih sve sam gledao kroz to vrijeme. Velika je razlika između poljske lige i međunarodne razine. Ako igrač uspjeh sa klupske i nacionalne razine ne može pretočiti na internacionalnu, onda imamo problem. Odabrao sam igrače koji mogu napraviti taj iskorak."

Slično kao i za vama u Poljskoj, u Hrvatskoj su svi ludi za Bilićem. Međutim, pojavili su se rijetki prigovori da forsira igrače koji su pod patronatom agenta koji je njegov bliski prijatelj. Prema informacijama koje imam, pojedini poznavatelji poljskog nogometa vama zamjeraju da ste promovirali igrače s čijim ste zastupnicima "dobri"?

"Nemam takvih problema. Ne znam za takve priče o Biliću niti me zanimaju. Svaki trener želi pobijediti i na osnovu toga slaže momčad."

Prije mjesec dana ste izjavili da vam je Reinhard Rauball, predsjednik Borussije Dortmund u kojoj je hrvatski reprezentativac Mladen Petrić glavni igrač, ponudio da nakon Eura preuzmete njenu klupu?

"To nije bitno sada. Pričamo o Euru, a ne o mojoj budućnosti. Cijeli nogometni svijet je sada u velikom muvingu jer se vrše pripreme za novu sezonu, ali trenutno me zanima jedino Euro, a ne glasine, zato ostavite takve priče."

Što se dogodilo na SP-u '90 u Italiji sa onom do tad sjajnom reprezentacijom Nizozemske u kojoj su igrali Van Basten, Gullit, Rijkaard i koju ste preuzeli neposredno pred početak turnira. Momčad koja je osvajanjem Eura dvije godine prije, ali i sjajnom igrom, zadivila sve ljubitelje nogometa, bila je jedan od favorita za svjetsku krunu. Ali niste uspjeli, ispali ste u finalu prije finala, već u prvom eliminacijskom krugu od Njemačke u spektakularnoj utakmici koja je ostala upamćena po pljuvačko-rasističkom sukobu Rijkaarda i Voellera?

"Nikad ne razmišljam o toj utakmici. Ne živim u mislima od prije 18 godina, nego u sadašnjosti. to je uspomena negdje u mojim mislima, ali nema veze s onim što radim sada."

Pročitajte više