BRANKO GRGIĆ nije reagirao na najave iz Kluba Hajdukovih navijača o sveobuhvatnoj akciji za spas splitskog kluba, čiji će bogati program otpočeti potpisivanjem peticije za trenutnu smjenu aktualne Hajdukove vlasti. Prikupljeni potpisi obići će urede Gradskog i Županijskog poglavarstva, Hajdukove skupštine kao i potencijalinih ulagača, u novi, privatizirani Hajduk.

Grgićevo ignoriranje Torcidine ofenzive mnogi će shvatiti dovoljno sugestivnim jer zašto bi dugogodišnji Hajdukov predsjednik mario za nekakve potpise polupismenih navijača, što su samo neki od komentara koji su stigli iz navijačkih foruma. No, činjenica je da Branko Grgić nikad neće biti imun na nezadovoljstvo sa poljudskih tribina. Između ostalog, odaju ga povremeni javni izljevi patetike, u kojima uporno traži priznanje sugrađana za sve ono dobro što je napravio otkako vodi splitski klub.

U Rijeci i Zagrebu na ulici ga zaustavljaju čestitari, dok u Split nailazi isključivo na uvrede. Mora da boli, ali kao fetivi Dalmatinac, već se Grgić trebao naviknuti. Protekli je tjedan, međutim, bio posebno naporan za Hajdukovog predsjednika. Od on-line likvidacije, preko posjete policijskih službenika, pa sve do detaljne analize njegovih propusta na službenom Torcidinom webu, čija je objava, čini se, i izazvala Grgića da kontaktira organe reda, sve skupa baš i ne ide u opis radnog mjesta. 

Iako je Grgić najavio odlazak iz kluba, navijači su se nestrpljiviji i nadaju se da mogu ubrzati postupak. Ono što se Grgiću najviše zamjera su europska ispadanja od Dunaffera do Debrecena, zatim rekordni zaostatak za Dinamom u sezoni 2005/06 u iznosu od čak 36 bodova, pa sezona u kojoj je Hajduk po prvi puta u povijesti upisao više poraza nego pobjeda te svakako i odljev mladih snaga poput Strinić, Perišić, Čeliković i Čulić, koji je Grgić etiketirao kao egzodus kojim će se svakako pozabaviti gospoda iz Fife.

Nadalje, navijači mu nikako ne mogu oprostiti Ćiru Blaževića, za kojeg je decidirano tvrdio da neće postati Hajdukov trener sve dok je on na mjestu predsjednika, kao ni verbalne egzibicije kojima priznaje da se tijekom njegovog mandata šest godina isključivo improviziralo. Branko Grgić je (dosad) smijenio 16 trenera, a kroz klub je za vrijeme njegove vladavine prošlo više od 200 igrača. Paralelu između Hajduka nekad i danas za nas je povukao Zoran Vulić,  kojeg smo kao višekratnog Hajdukovog trenera upitali smatra li opravdanim silni navijački gnjev koji godinama egzistira u gradu pod Marjanom.

"Nisam bio ničiji čovjek"

"Nije da se hvalim, ali ja sam trener koji nikada nije imao nekih većih kontakata s klupskom upravom. Niti ću ih imati u budućnosti. Ja sam trener koji je svoje vrijeme u Hajduku provodio na terenu, a ne na katovima. Klupske priče i pričice nikada me nisu zanimale. Zanimao me samo moj posao, a on je bio na travnjaku. Nisam imao problema s klupskom upravom."

Ali ste jedne sezone otišli upravo zbog neslaganja s čelnicima i to tri kola prije kraja, pa je i titula prvaka pripisana dežurnom gasitelju Peri Nadovezi?

"Za nečiji su odlazak uvijek potrebe dvije strane. Kad dođeš u neki klub uvijek si sretan, a kad odlaziš si, naravno, tužan. Tu nema neke posebne ljutnje. Klub je taj koji je plaća i koji određuje jesi li ili nisi kapacitet za dalje. U tom trenutku uprava je odlučila da ja nisam kapacitet. Osobno mi je žao što mi nisu pripisali titulu koja će, ipak, uvijek biti samo moja i ničija druga. To je ista stvar kao da napravite dijete sa ženom i onda se u devetom mjesecu posvađate, pa umjewsto vas dođe netko drugi.  A dijete više odjednom nije vaše."

Uprava Hajduka zaslužila je nepovjerenje navijača?

"Što se uprave tiče, nemam ni velikih ni malih iskustava. Uvijek sam radio u interesu Hajduka, a ne u interesu nikakve druge strane. Znate kako je, kada ste sa Šurjakom prišuju vam da ste Šurjakom čovjek, sa Štimcem ili Ercegom, uvijek ista stvar. Uz nikoga se nisam vezao i možda je to bila moja greška. Ali jednostavno sam takav, za mene Hajduk nije Zoran Vulić niti bilo tko drugi. Za mene je Hajduk uvijek bio i ostao samo Hajduk. Dva puta sam odlazio iz Hajduka, a jednom su me smijenili. Razlozi nisu za novine, ja nisam taj tip. Kada bih pričao protiv Hajduka pričao bih protiv sebe. Navijači su ti koji pošteno i iskreno vole klub. Njihove reakcije su razumljive. Ali i oni trebaju biti malo strpljiviji i smireniji jer ni s Ronaldinhom ne bi preko noći Hajduk igrao u Ligi prvaka. Navijači žele dobro, ali moraju naučiti kako tenzije koje postoje na relaciji s upravom dovesti do normale

Puno se uložilo u ovosezonski Hajduk, a rezultata nigdje.

"Mi moramo početi razmišljati da i drugi igraju nogomet i troše pare. Trebamo biti pošteni i kazati da je Hajduk ove godine zbilja potrošio dobre pare i doveo dobre igrače.  Ljudi su učinili napor, ali treba tražiti razloge zašto se kockice nisu posložile. 16 trenera i 200 igrača u sedam godina je zaista ogromna brojka. Ali to je problem čitavog hrvatskog nogometa jer kada stvorite jednog Srnu ili Eduarda, morate ih prodati. Drugačije se ne može funkcionirati. Jedan Milan primjerice ima ekipu koja osam godina igra zajedno. Da budem iskren, ne vidim neku svijetlu budućnost hrvatskog nogometa. Da nema hrvatske reprezentacije, koja je poput kisika, hrvatski bi nogomet izumro. Mi moramo ojačati naš pogon i stvoriti novog Rapaića, Tudora, Leku ili Mornara da bi ih prodali i preživjeli. I nadati se da će se jednog dana poput mene, Aljoše, Igora ili Tončija ipak vratiti u Hajduk. Mi smo nešto ipak pokušali napraviti i napravili smo - Hajduk je igrao u Ligi prvaka. A trenutno ja niti Dinamo niti Hajduk ne vidim u tom natjecanju. Što je opet posljedica činjenice da nijedan naš klub ne može odoljeti inozemnom novcu. Hajduk svake godine kreće u sezonu sa 80 posto novih igrača, a kontinuitet je u nogometu najvažniji."

Erceg: Nemam riječi

Vijest o ofenzivi svih generacija Hajdukovih navijača zatekla je nekadašnjeg klupskog golgetera, a današnjeg sportskog direktora. Uhvatili smo ga u Rijeci, potpuno neupućenog u zbivanja u Splitu.

"Ne znam ništa o tome, zaista ste me iznenadili. Uopće ne mogu sabrati misli, strašno mi je teško čuti tako nešto, pa ne želim ništa posebno ni komentirati. Strašno, ja zaista ne znam što da kažem o svemu..." - bez teksta je bio Tomo Erceg.

"Nije mi drago što se sezona u startu proglasila neuspješnom, jer Hajduk nije momčad koja se olako predaje. Barem nije bila. Žao mi je što naši navijači tuguju, ali mi se zaista trudimo. Ne znam hoće li biti kakve reakcije iz kluba, jer mi o tome nitko ništa nije niti govorio. Ovim putem, pozvao bi sve naše navijače da pokažu još malo strpljenja." - dodao je.

D.R.
Foto: V.G.