ZA ONE koji vjeruju da se pubovi ne mogu odvojiti od pikada, priča o Lukeu Littleru ima neočekivan i prilično nepoznat preokret. Taj preokret pretvara pikado iz vještine koja se nekoć vježbala u dimom ispunjenim prostorijama uz kriglu piva u sport prilagođen djeci u "akademijama" bez pristupa alkoholu po cijelom svijetu, piše Telegraph.
"Čekali smo ovaj trenutak više od desetljeća", kaže Steve Brown, bivši profesionalac. Smatrajući da bi generacije djece (i njihovih roditelja) tradicionalniji put mogao odvratiti, Brown je pokrenuo prvu akademiju u posebno prilagođenoj sobi iznad The Bulla, puba u Bristolu u vlasništvu svog oca.
Ideja je od tada replicirana po cijeloj Velikoj Britaniji, ali i u dalekim zemljama poput Kine, Australije ili čak Mongolije, a Littler - 16-godišnjak koji je u srijedu bio bolno blizu osvajanja naslova svjetskog prvaka - prvi je proizvod Junior Darts Corporationa, kompetitivnog okruženja za djecu između osam i 18 godina, koji je dosegnuo ovu razinu.
Od bijele do crne majice
"Ideju sam prvi put dobio 2010.", kaže Brown. "Igrao sam na TV-u, a moj sin pokazao je ozbiljan interes. Nisam želio da uči na tradicionalan način na koji sam ja učio, odlazeći s ocem u pub, da bude među mnogo odraslih ljudi u takvom okruženju.
Stavili smo mali oglas u novine i u prvom tjednu pojavilo se 30 djece s vlastitim strelicama, svaki sa svojim stilom i majicom na temu pikada. Igrali su u sobama i garažama, ali nisu imali kamo otići. Njihovi roditelji dijele istu filozofiju sa mnom pa je to bilo svojevrsno otkriće i od tada je sve samo raslo", dodaje.
Sa sustavom ocjenjivanja baziranom na borilačkim vještinama, u kojem djeca počinju s bijelom majicom i napreduju do crne, akademije organiziraju treninge tako da osiguraju da sva djeca provedu jednako vremena na pločama bez obzira na svoju trenutačnu razinu.
Sad već postoje razni slojevi JDC-ja pa djeca mogu napredovati do takozvanog Foundation (osnovnog) Toura prije nego što se pokušaju izboriti za mjesto među najbolja 32 na JDC-jevom Advanced (naprednom) Touru, kojim je Littler dominirao proteklih godina.
"Pripremamo ih da budu vrhunski, ovo je nova generacija pikado superstara", kaže Brown, koji sad nadgleda program koji čak uključuje Centar izvrsnosti u Coventryju s prostorijom za medije i studijem za streaming na YouTubeu kako bi se igrači mogli priviknuti na igranje pred kamerama.
Brown je saznao za Littlera (koji je proveo i bezbrojne sate vježbajući kod kuće i u pubovima s ocem Anthonyjem) 2017. godine, ali tek tijekom lockdowna zbog covida-19, kad je Littleru bilo 13 godina, shvatio je da je poseban talent.
"Uvijek postoji sljedeći hit pa se nastojim ne uzbuđivati previše dok ne završe srednju školu, ali Luke je iznimka od tog pravila", kaže Brown. "Čekao sam da padne, ali on je samo išao naprijed.
Tijekom pandemije još sam bio profesionalac pa sam igrao online da mi oko ostane u formi. Tako sam igrao s Lukeom i potpuno me uništio. Pomislio sam 'wow'. Bio je tako dobar da sam se čak pitao vara li. Nisi mogao vidjeti igrača dok igraš online, samo ploču. Bio je fenomenalan i promijenio mi je mišljenje", dodaje.
Savjet kako da se nosi s pozornošću
Brown je ponovno susreo Littlera na turniru u Gibraltaru, malo prije ovog Svjetskog prvenstva, i bio je toliko siguran u njegov mogući učinak da mu je rekao par riječi upozorenja i poželio mu sreću.
"Znao sam koliko je dobar pod pritiskom jer sam ga vidio kako dominira nad odraslim ljudima na amaterskoj sceni posljednje dvije-tri godine, a brojke ne lažu", kaže Brown. "Toliko se naviknuo na pobjeđivanje da o porazima ni ne razmišlja - igra bez straha i nema ožiljaka iz bitki.
Rekao sam mu: 'Luke, pobrini se da budeš mentalno spreman za sljedeća dva tjedna jer život će ti se promijeniti, dobit ćeš jako puno pozornosti.' Ali ne bih davao ove intervjue da ne mislim da je Luke dovoljno mentalno jak. Kad izađe na pozornicu, on je kao druga osoba."
"Neviđen učinak iz protekla dva tjedna već je sad monumentalan", kaže Brown. "Igrači su sve mlađi, a neki od njih su na istom putu kao Luke, nisu dobri kao što je on sad, ali svakako su na razini na kojoj je bio kad je imao 12 godina.
Direktori svake akademije u zemlji preplavljeni su pozivima roditelja čija djeca žele doznati gdje je najbliža akademija. Naporno smo radili da promijenimo percepciju ljudi o igri i to će nam puno značiti.
Kad sam igrao kao klinac, bilo me sram reći prijateljima da se bavim pikadom. To je imalo stigmu. Moj cilj je bio da pokušam i dam sve od sebe da se poveća broj djece u pikadu i da im pomognem da u školu postani kul. To je bio golem uspjeh."