PROFESIONALNI sport u Hrvatskoj u izumiranju je i ne, ne radi se o dramatiziranju, niti o spretnim fantazijama izvršnog dopredsjednika Dinama Zdravka Mamića, koji je doduše vizionarski upotrijebio pojam amaterizam i upozoravao Hajduk da će bankrotirati, u vrijeme dok su dioničari na svečanim skupštinama u izobilju nazdravljali povijesnoj privatizaciji i ozdravljenju kluba. Nije prošlo dugo, novi predsjednik Joško Svaguša objavio je da je klub u opasnom gubitku. Sljedeći korak kojem vodi cijela Kerumova farsa s Hajdukom je, pogađate, rasprodaja gradskih dionica.
Hajduk i Dinamo specifični su primjeri, s obzirom da za razliku od drugih, još i dobro žive, što na svoj, što na naš račun.
Kada se želi sagledati u kolikoj je mjeri recesija kriva za financijsku propast većine klubova bolji su pokazatelj klubovi iz malih sredina, a takva je svaka osim Zagreba. U Splitu su u rasulu nekadašnji prvaci Europe, vaterpolisti, košarkaši...Mnogi klubovi već su proglasili kapitulaciju pred valom krize, ostali se koprcaju u nastojanju da igračima isplate plaće za rujan. Podneblje zrelo za "ukidanje iz kladioničarske ponude"
O dugovima državi više nitko i ne razmišlja, nitko ne spominje ni privatizaciju koja je do prije nekoliko mjeseci slovila kao rješenje vlasti za dugovanja klubova prema državi, koja, pak, više nitko ne može vratiti, niti ih pravni aparat na to može prisiliti. Hajduk je više od desetljeća poslovao bez računa, pojedini klubovi transfere su rješavali preko tekućeg računa prijatelja, a situacija ni danas nije ništa slabija projekcija stanja u zemlji.
Na jednoj od posljednjih sjednica IO-a HNS-a ove godine, novi predsjednik famoznog udruženja prvoligaša, koje "je odgovorno za ligu, ali nema pravo glasa" (odluke uvijek donose isti Markovićevi ljudi zbog kojih predsjednik i može reći - "otići ću kada je to budem htio") Robert Markulin izreferirao je sljedeće podatke; više od polovica klubova Prve HNL, prema najavama Odjela za licenciranje, neće moći zatvoriti financijsku konstrukciju i time opstati u profi nogometu. Koliko god on klubova imao. Dok mnogi krive Štimčev projekt proširenja lige, pojedini prvoligaši tvrde da bi ih i Liga deset jednako koštala.
Građani jedva čekaju plaćati porez za HNL
A dok ukida projekte svojih (puno agilnijih) prethodnika (Dvoransko prvenstvo, Volim nogomet (?)), i ne ostavlja pri tom dojam predsjednika koji ima snage izvući prvoligaše iz depresije, Robert Markulin tvrdi da će prisiliti gradove i državu, putem Zakona o sportu, da ulože sredstva i spase opstanak lige. Sreća da se porezne obveznike ne pita žele li izdvojiti za spas HNL-a.
Markulin, dakle, govorio u momentu, gdje će prema predviđanjima i sljedeće godine 80 tisuća ljudi ostati bez posla, dok statistika broji sedam tisuća zatvorenih obrta, 75 tisuća otkaza, 43 milijarde posuđenih milijuna eura, a u državnim tvrtkama, koje su tradicionalni pomagači sporta, plamte korupcijske afere.
I ne samo to - čini se da se Markulin poziva na odredbe Zakona o športu koje samo on vidi. Poglavlje 10. članka 74. Zakona o sportu, koji određuje financiranje u sportu, definira tek koje su to javne potrebe u sportu na državnoj razini. No, nigdje se decidirano ne tvrdi koliko točno jedinica lokalne samouprave mora odvojiti za sportske klubove.
Pa tko u Hrvatskoj još razmišlja o sportu?!
Ivan Brleković, dopredsjednik HNS-a na upit ima li šanse da će se nešto od toga uskoro promijeniti jasno odgovara:
"Teško, ma kakvi... Pa koga je u Hrvatskoj još briga za sport."
"Zakon o sportu ne definira koliko su gradovi dužni dati pojedinom klubu koji ih predstavlja. Za to su se lijepo izborili vatrogasci, koji u zakonu imaju istaknuto pet posto od proračuna"
"Davno sam govorio da idemo prema amaterizmu. Možda je poluamaterizam rješenje, no tu također treba donijeti jasne zakone, jer ako amaterima dopustite da igraju profesionalni nogomet, onda treba riješiti pitanje njihov staža, osiguranja...", napominje Brleković.
Najveći krivci su hokejaši, jer im ide dobro
U nogometu je situacija loša, a kako je onda tek u drugim sportovima? Sjećamo se priče koja i nije bila baš tako daleko od istine, da je Dino Rađa prodajom igrača želio platiti račune za struju, da su rukometni i vaterpolo klubovi morali odustati od europskih natjecanja. Svjedoci smo i da klubovi doslovno nestaju, poput KK Šibenik, nekadašnje košarkaške institucije, koja postoji još samo fiktivno. Košarkaška liga, tek, posebno je ruglo saveza.
Index je većini hrvatskih klubova dao prostor da ispriča svoju priču. Možda neko od sponzora čuje njihov apel. Bilo je zanimljivo raditi ovu temu, jer smo u razgovorima s preko dvadeset ljudi koji vode naše klubove, vidjeli neka genijalna rješenja opstanka i izmicanja zakonu. Neočekivano, pokrenuli smo i mnoga međusobna optuživanja, najčešće ona na gradskoj osnovi, poput Zorana Gobca protiv"ostatka svijeta", jer direktor Zagreba primjerice smatra da "košarka nije popularan sport nigdje osim u NBA-u". Prepirke oko podjele novca iz gradske kase među klubovima u Zagrebu ostat će uvijek glasne, jer se tu zapravo i dijeli dobar novac,
Posvetili smo se i pozitivnim primjerima i pitali hokejaše kako gledaju na silne napade na njihov projekt, iako od grada dobijaju siću? Od rukometnih krugova uspjeli smo čuti da slave što nogometaši ne idu u Južnu Afriku zbog čega će profitirati hrvatski rukomet, a direktor ZG Indoorsa Branko Horvat uoči samog turnira otvoreno je progovorio o stanju u kojem je naš ATP turnir.
Kroz niz razgovora koje ćemo objaviti pokušali smo dati jednak prostor Hajduku i Međimurju, Ciboni ili Ardi, Šibenci, Alkaru... Iako smo samo krenuli u potragu za odgovorom na pitanje kako planiraju opstati svi osim Dinama, koji (još uvijek, ali pitanje do kada) živi od prodaje Eduarda, Modrića i Ćorluke, dobili smo puno više - fantastičan kut "u retrovizoru", sve što se hrvatskom sportu događalo u deset godina - u jednoj slici, i kroz nekoliko slučajnih razgovora.
Dinamov direktor Damir Vrbanović, vjerojatno najbolji hrvatski nogometni radnik, osoba je s kojom smo započeli temu o godini koja slijedi, a koja će