PROGLAŠENJEM Luke Modrića najboljim nogometašem svijeta prema izboru FIFA-e pokrenula se i rasprava o tome tko je najbolji hrvatski sportaš u povijesti. Bilo je to sasvim očekivano jer su uspoređivanje i nadmetanje u samoj srži sporta.
Modrić, Janica Kostelić, Mate Parlov, Dražen Petrović, Toni Kukoč, Ivano Balić, Blanka, Sandra, braća Sinković… Vrhunskih rezultata je, na sreću, zaista jako puno, ali stvoriti kriterij prema kojem bi se netko od njih istaknuo kao najbolji ili najveći je nemoguće budući da je riječ i o timskim i o individualnim sportovima te da se određena postignuća u jednom ne mogu izjednačiti ili umanjiti u odnosu na drugi sport. Tako bismo nekoga ili nečiji uspjeh samo potpuno nezasluženo umanjili.
Nevjerojatna braća Martin i Valent Sinković bili su svjetski prvaci u pet različitih veslačkih disciplina. Krajem 2016. godine prešli su iz dvojca na pariće u dvojac bez kormilara, što je gotovo nezabilježeno u povijesti veslanja, te u manje od dvije godine postali europski i svjetski prvaci. Pritom su konkurenciju doslovno pomeli.
Sandra Perković ima devet zlatnih medalja s velikih natjecanja. Pet puta - da, pet -bila je europska prvakinja, dvaput svjetska, a ima i zlata s olimpijskih igara u Londonu i Riju te cijeli niz trijumfa u Dijamantnoj ligi. Blanka Vlašić? Višestruka europska i svjetska prvakinja te srebrna i brončana s olimpijskih igara.
Balić nam je promijenio shvaćanje rukometa
Ivano Balić je, slobodno možemo reći, promijenio način kako smo gledali rukomet jer nikad nitko prije ni poslije njega nije igrao isto. Balić je bio anomalija u rukometu, rukometni Messi koji je prostor vidio tamo gdje ga nitko ne vidi i koji je imao nezabilježen osjećaj za igru. S Hrvatskom je bio olimpijski prvak 2004. godine, a ima i broncu iz Londona 2012. te svjetsko zlato iz Portugala 2003. uz još četiri srebrne medalje. Dvaput je bio proglašen za najboljeg svjetskog rukometaša, a u velikoj anketi na stranicama IHF-a izabran je za najboljeg u povijesti.
Mate Parlov je najveći boksač s ovih prostora. Europski, svjetski i olimpijski pobjednik u amaterskom boksu koji je u amaterskoj karijeri izgubio samo 13 od 323 borbe, a profesionalnu je završio s omjerom 25-2-3. Kad je košarka u igri, apsolutno dva najveća imena su Dražen Petrović i Toni Kukoč.
Dražen je u Hrvatskoj odavno prerastao u mit. Mit koji su izgradile njegova nezabilježena predanost i ljubav prema košarci i sportu općenito. Mit koji su izgradila i dva naslova europskog prvaka s Cibonom, europsko i svjetsko zlato s Jugoslavijom i legendarno srebro protiv Dream Teama 1992. godine te proboj u NBA ligu. I, na kraju, Dražen je mit postao i zbog prerane i tragične smrti na autocesti u Njemačkoj.
Iako nikad nije imao Draženov status, koji je vjerojatno bio bolji košarkaš od njega, Toni Kukoč apsolutno je najtrofejniji hrvatski košarkaš svih vremena. Triput je bio prvak Europe s Jugoplastikom, bio je s Draženom u reprezentaciji Jugoslavije koja je razvaljivala od 1988. do raspada države, a svemu tome dodao je i tri prstena s Chicago Bullsima.
Svi gore nabrojeni zauvijek su obilježili hrvatski sport i Hrvatsku uopće. Kriterija prema kojima je netko veći od onog drugog nema ili oni mogu biti isključivo vrlo subjektivni. No kad gledamo uspjeh sportaša u odnosu na uvjete i konkurenciju koju su imali te odjek njihovih rezultata u svijetu, Janica Kostelić i Luka Modrić odskaču od svih. Janica je kao nijedan sportaš do tada, uz eventualno Davora Šukera, skrenula pozornost svijeta na Hrvatsku, a kockaste dresove ''10 - Modrić'' nakon ovog SP-a možete vidjeti i na klincima u Maleziji, Vijetnamu, Japanu ili Africi.
Janica i Modrić imaju filmske životne priče
I Janica i Modrić imaju nevjerojatne, doslovno filmske životne priče u kojima su kontra svake logike te iz pravog siromaštva izniknuli u najbolje na svijetu i koji su inspiracija na globalnoj razini. Janica je do statusa najveće svjetske skijaške senzacije stigla iz zemlje u kojoj nema poštenog skijališta i skijaških trenera, uz fascinantnu snagu volje. Njezinu i njezina oca. Iza sebe je ostavljala skijaške velesile koje više ulažu u skijanje nego Hrvatska u sport općenito, a pet olimpijskih medalja (od čega četiri zlatne) te tri titule pobjednice Svjetskog kupa čine je najboljom skijašicom svih vremena. Gledamo li samo individualna postignuća, Luka Modrić ne može stati u istu rečenicu s Janicom, ali uspoređivati individualne i momčadske sportove je ipak besmisleno.
No Modrić je do statusa najboljeg nogometaša na svijetu došao u konkurenciji desetaka milijuna ljudi koji se bave istim sportom kao i on. Uz golf i atletiku, nogometom se bavi najviše ljudi na svijetu (neusporedivo više nego skijanjem) i biti proglašen najboljim od svih njih je zastrašujući rezultat. Baš kao i Janica, i Modrić ima holivudsku životnu priču, a njegov i uspjeh Hrvatske na Svjetskom prvenstvu našu je zemlju stavio na centar globalne sportske pažnje kao ništa do tad.
Ima onih koji će reći da, iako su Modrićeve četiri Lige prvaka i drugo mjesto na svijetu nezabilježeni u hrvatskoj sportskoj povijesti i teško će ih dostići itko ikada, činjenica jest da se on bavi timskim sportom u kojem ne odlučuje i ne osvaja sam. I imaju kvalitetne argumente. Dapače, najveći dio karijere proveo je u jednoj od najboljih momčadi svih vremena s jednim od najvećih igrača svih vremena. O većini njegovih trofeja odlučivale su nijanse, kao i u svakom sportu.
Da Sergio Ramos (kojem je Modrić nabacio) nije u finalu 2014. godine u 93. minuti izjednačio protiv Atletica na 1:1 (4:1), Realova era možda nikad ne bi počela. Da Loris Karius nije dodao loptu u noge Benzemi, možda Real ne bi i ove godine bio prvak Europe. Da Rakitić dvaput nije zabio odlučujući penal u raspucavanjima na SP-u (Modrić promašio penal protiv Danske), ne bi Hrvatska danas možda bila druga na svijetu niti bi Modrić bio najbolji na svijetu.
Puno je argumenata za sve navedene sportaše. Ali, ponavljamo, gledamo li njihov uspjeh izvan gabarita Hrvatske te kako su oni odjeknuli u svijetu, izdvojili smo Modrića i Janicu.
Pa vas pitamo, tko je najveći hrvatski sportaš?