LJETNE olimpijske igre svake četiri godine okupljaju tisuće sportaša iz cijelog svijeta kako bi se natjecali u globalnoj areni sportskog duha i sportske izvrsnosti. Tokio je bio domaćin Ljetnih olimpijskih igara 2020. od 24. srpnja do 9. kolovoza 2021. godine, što je drugi put da je Japan ugostio Ljetne olimpijske igre. Ta zemlja je prvi put dobila tu čast davne 1964. godine, postavši tako prva azijska država koja je bila domaćin OI-ja.
Čak i u ovom izazovnom okruženju, zbog kojeg su OI morale biti odgođene za godinu dana, ništa nije spriječilo sportaše da prijeđu svoje granice i obore dugogodišnje rekorde. U dominantnoj predstavi SAD je osvojio najviše medalja na Igrama, ukupno 113, uz 39 zlatnih medalja. SAD je prestigao Kinu i osvojio je prvo mjesto, s jednom zlatnom medaljom više. Kina je završila s impresivnih 88 medalja. Japan zauzima treće mjesto s 27 zlatnih medalja i ukupno 58 medalja.
Naravno, u prednosti su zemlje s većim brojem stanovnika pa je također zanimljivo pogledati kako izgleda redoslijed zemalja prema broju stanovnika po medalji. Prema ovom mjerilu, europska mikrodržava San Marino izlazi na prvo mjesto. San Marino je u Tokiju osvojio svoje prve olimpijske medalje u povijesti. Turkmenistan i Burkina Faso također su po prvi put osvojili medalje na Tokiju.
Evo pregleda 15 najboljih zemalja prema broju stanovnika po olimpijskoj medalji. Među zemljama s nešto većim brojem stanovnika najbolje su prošle Nizozemska i Australija.
*Hrvatskoj na grafici nedostaju dvije srebrne medalje.
Ostale zanimljive činjenice i brojke s OI-ja u Tokiju.
1. Olimpijska baklja
Štafeta olimpijske baklje putovala je 121 dan kroz svih 47 japanskih prefektura. Uključeno je bilo 10.500 nosača baklji, koji su na kraju stigli na Olimpijski stadion u Tokiju.
2. Borilišta
Ukupno je 40 lokacija u gradu Tokiju i okolici ugostilo 33 olimpijska sportska i 22 paraolimpijska sportska događaja. Dva glavna područja bila su zona Heritage i Tokijski zaljev.
3. Trošak Igara
Olimpijske igre u Tokiju bile su najskuplje u povijesti s proračunom od 15.4 milijardi dolara. S druge strane, japanski državni revizori ustvrdili su da je ukupna potrošnja premašila 20 milijardi dolara. To je gotovo tri puta više od originalne prognoze od oko 7.4 milijarde dolara iz kandidature Tokija za Olimpijske igre. Odgoda Igara koštala je državu blizu dvije milijarde dolara, nakon početnih nagađanja da bi taj trošak mogao iznositi čak šest milijardi dolara.
4. Olimpijska izbjeglička reprezentacija
Ukupno 29 sportaša kvalificiralo se za tokijske OI kao dio ekipe Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) za izbjeglice. Reprezentacija izbjeglica prvi put je sudjelovala na Igrama u Rio de Janeiru 2016. godine.
5. Godine su samo broj
Sirijski stolnotenisač Hend Zaza i japanska skejterica Kokona Hiraki kao 12-godišnjaci bili su najmlađi sportaši u Tokiju, dok je australska jahačica Mary Hanna bila najstarija sa 66 godina.
6. Samoposlužne medalje
Sportaši na OI-ju u Tokiju sami su stavljali svoje medalje oko vrata kako bi se zaštitili od širenja covida-19. Nakon što su im na pladnju bile uručene medalje, sportaši su ih podigli i sami stavili oko vrata. Na pobjedničkim podijima također nije bilo rukovanja ili zagrljaja.
7. Fokus na održivost
Radi promicanja održivosti na ovogodišnjim Olimpijskim igrama koristila su se mnoga borilišta na kojima su se održavale OI 1964. godine. Osim toga, pobjednički podiji, uniforme, medalje, pa čak i kreveti u Olimpijskom selu, bili su izrađeni od recikliranih materijala. Iako Japan nije prvi koji je izradio olimpijske medalje od recikliranih materijala, ovo je prvi put da su građani zemlje domaćina proaktivno donirali svoje elektroničke uređaje kao materijale za medalje.
8. Uključenost i raznolikost
Tokijske igre su gotovo dosegle rodni paritet. Prema MOO-u, od gotovo 11.000 olimpijaca u Tokiju skoro 49 posto bile su žene, što je označilo prve rodno uravnotežene Igre u povijesti. Gotovo 85 godina nakon što je sprint kanuista uveden u olimpijski program, u Tokiju je dodan i ženski sprint. Dizačica utega Laurel Hubbard s Novog Zelanda bila je prva otvoreno transrodna žena koja se natjecala na olimpijskim igrama.
9. Fokus na mentalno zdravlje
Počevši od četverostruke Grand Slam pobjednice, japanske tenisačice Naomi Osake, koja se povukla s ovogodišnjeg Roland Garrosa zbog zabrinutosti za mentalno zdravlje, razgovor o mentalnoj pripremljenosti sportaša postao je jednako važan kao i njihova fizička sprema. Nakon što se gimnastičarka Simone Biles povukla iz američke ekipe u višeboju, brojni sportaši diljem svijeta nastavili su pokretati razgovore o mentalnom zdravlju, posebno u natjecateljskim sportovima.
10. Podjela prvog mjesta
Olimpijski skakači u vis Mutaz Essa Barshim iz Katra i Gianmarco Tamberi iz Italije odlučili su podijeliti prvo mjesto u svojoj disciplini. Posljednji put zlatnu medalju podijelila su dva sportaša na olimpijskim igrama prije 113 godina.
11. Zanimljive nove discipline
Četiri sporta debitirala su na Olimpijskim igrama u Tokiju: karate, skateboarding, sportsko penjanje i surfanje. U ostalim sportovima uvedene su nove discipline, uključujući mušku i žensku uličnu košarku (tri na tri) i BMX slobodnim stilom.
12. Inovativna tehnologija
Humanoidni roboti prvi su put pomagali na terenu, vraćajući kladiva i koplja bačena tijekom natjecanja i u interakciji s gledateljima. Ovo je ujedno bio i prvi put da je domaćin koristio sustave za prepoznavanje lica kako bi sportašima i službenicima omogućio pristup borilištima, pomažući u povećanju i ubrzanju sigurnosti.
Sljedeća stanica - Pariz
Sljedeće Olimpijske i Paraolimpijske igre u Parizu održat će se od 26. srpnja do 11. kolovoza 2024. Tih će tjedana Pariz biti u središtu sportskog svijeta. MOO želi postaviti nove standarde za inkluzivne, rodno uravnotežene Igre usmjerene na mlade. Na sljedećim olimpijskim igrama očekuje se još više sportaša i gledatelja, nadamo se, bez ograničenja vezanih za covid-19. Uz nove sportove uvedene na OI-ju u Tokiju, u Parizu bismo mogli vidjeti čak i breakdancing.