U 88. godini od posljedica koronavirusa u Zagrebu je umro Otto Barić. Iza Barića je fantastična trenerska karijera, posebice je dubok trag ostavio u Austriji, gdje je s malim Salzburgom igrao finale Kupa Uefe protiv moćnog Intera.
Barić je dvije godine bio i izbornik reprezentacije Hrvatske, od 2002. pa do kraja Eura 2004. Mnogi će reći da je to bila najslabija Hrvatska ikad, momčad koju je Barić morao krpati nakon odlaska sa scene generacije koja je u Francuskoj 1998. uzela broncu. Ipak, s reprezentacijom sastavljenom od ''sedam stopera'' Barić se plasirao na Euro na kojem je, da nije bilo sudačkih pogrešaka i nesreće, trebao pobijediti aktualnog prvaka Europe Francusku sa Zidaneom, Henryjem i ostatkom velike generacije. Barić nije prošao grupu, koban je bio poraz 4:2 protiv Engleske u zadnjem kolu, ali kad vidimo tko je igrao za Hrvatsku, rezultat koji je ostvario u Portugalu je vrlo dobar.
Hrvatska se u kvalifikacijama za Euro mučila. Domaći remi s Estonijom, porazi kod Bugarske i Belgije doveli su Barića do toga da uoči zadnjeg kola treba pobjedu nad rasterećenim Bugarima, koji su već osigurali Euro, da bi izborio baraž.
Bišćan pobjegao iz kampa uoči ključne utakmice s Bugarima
Tada, u listopadu 2003., dok je cijela Hrvatska čekala taj dvoboj, dogodila se jedna od najvećih afera hrvatskog nogometa.
Igrač Liverpoola Igor Bišćan usred noći je pobjegao iz kampa u Čatežu. Noć je, kako se pisalo tada, proveo u zagrebačkom klubu Gjuro i zauvijek se tim potezom izbacio iz reprezentacije.
''To mi se nikada nije dogodilo u karijeri! Točno je da nije bio na sastanku. To mi je neshvatljivo. Ni jednom riječi nije mi najavio da je nezadovoljan. Stručni stožer reprezentacije tek je jučer prijepodne otkrio da nema Bišćana'', rekao je idućeg jutra šokirani Barić pa je dodao:
''Nismo ni znali da ga nema, okupili smo se svi i tek tada shvatili da nema Bišćana. Moram priznati da sam šokiran. Čelnici HNS-a moraju ga strogo kazniti. Zbog ostalih nogometaša, kojima je čast i radost igrati za Hrvatsku.''
Barić i Marković se zakleli da Bišćan više nikad neće igrati za reprezentaciju
Tadašnji prvi čovjek HNS-a Vlatko Marković također je bio zapanjen Bišćanovim noćnim bijegom.
''Šok je zapravo preslaba riječ. Konsterniran sam. Godinama sam bio trener, na klupi su mi sjedile velike legende, doista ne mogu vjerovati da se to dogodilo. Žao mi ga je kao dečka, poznajem mu obitelj. Ne znam što se moralo dogoditi u njegovoj glavi. Za ovakav slučaj još nikada nisam čuo. Izbornik Barić učinio mu je veliku uslugu što ga je pozvao u reprezentaciju nakon dvije godine izbivanja. Ne znam je li u pitanju kakav obiteljski problem, moramo čuti što se dogodilo, no za ovakav postupak teško će naći opravdanje'', pričao je Marković.
Bišćan više nikad nije obukao dres reprezentacije. Dvije godine kasnije s Liverpoolom je osvojio Ligu prvaka, a o misterioznom slučaju koji je zanimao hrvatsku javnost prvi je put progovorio tek nakon tri i pol godine. Potvrdio je da je, unatoč tvrdnjama mnogih, želio igrati za Hrvatsku, ali je rekao kako se nije imao namjeru ispričavati ljudima koji su godinama sustavno gazili njegovo dostojanstvo.
Bišćan je šutio tri i pol godine, a onda se otvorio i iznio svoju stranu priče
"Da bi se shvatilo zašto sam tako postupio, moram krenuti od početka. Pet godina 'uživao' sam podcjenjivački status u reprezentaciji. Evo primjera – pozvan sam na utakmicu sa Španjolskom u Sevillu gdje se otvarao novi stadion. Prije ukrcaja u zrakoplov glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić jednostavno mi je rekao: 'Ipak ostaješ kod kuće, drugi će u Španjolsku.' Kad su me već tako ponizili, mogao mi je barem izbornik to osobno priopćiti, možda pojasniti. Ping-pong se ponavljao, pozivali bi me pa brisali s popisa, vraćali u mladu reprezentaciju. Jednom sam već otišao na more na odmor, a oni su me iz nužde pozvali na utakmicu. Odazivao sam se uvijek korektno, bez prigovora, iako mi mnogo toga nije bilo jasno. Šutio sam i trpio, slušao priče da moram čekati da se stariji maknu. Kad sam kasnije postao igrač jednog od najvećih svjetskih klubova, očekivao sam ipak veći respekt'', otvorio se tada Bišćan u razgovoru za SN pa je dodao kako je unatoč njegovom angažmanu u Liverpoolu odnos čelnika HNS-a i reprezentacije prema njemu ostao isti.
"Izbornici nikad nisu zvali i pitali kako sam, kamoli da su me obišli, iako su svima odlazili u posjet na razne europske adrese. Pa zar ja u velikom Liverpoolu nisam zaslužio barem jedan poziv i pitanje: 'Kako si, Igore?' Umjesto toga jednom je zvao Srebrić i zamislite što mi je kazao: 'Jozić mi je kazao da će te zvati, ali da unaprijed znaš, sigurno nećeš igrati.' Nisam mogao vjerovati, pa što me onda uopće zove? Po njima, to je bilo samo zbog toga da bih, kao, imao bolji status u klubu. Pa to je strašno'', govorio je Bišćan i poručio je Savezu da mu ne treba takva vrsta pomoći.
''Barić je zvao 50 igrača, a meni nije dao ni 45 minuta. Kao da nisam Hrvat''
"Uvijek sam se pošteno borio za svoje pozicije, bez babe i stričeva, veza i vezica. No, nisam se bunio, kao nikad prije toga. Niz puta je bilo stvari koje su mi teško padale, ali bio sam maksimalno profesionalan. Barić je zvao pedesetak igrača svih profila i bio sam uvjeren, bez podcjenjivanja bilo koga, da će i meni pružiti priliku barem 45 minuta da pokažem što mogu. Nije se dogodilo, izgledalo je kao da nisam Hrvat. Zar u svom tom eksperimentiranju za mene nije bilo mjesta ni među pedesetak igrača? Barić je isticao kriterij igranja u klubu, no valjda sam bio jedini za kojeg nije vrijedio. Neki su igrači, bez namjere prozivanja, pozivani a da nisu imali ni klub. Opet se nisam bunio kao oni koji su i za manje stvari žestoko prozivali izbornika. Pitao sam se samo do kuda to može ići."
Nakon što je opisao odnos koji su prema njemu gajili Barić i čelnici HNS-a, Igor je odgovorio na najvažnije pitanje – ono o napuštanju kampa reprezentacije uoči utakmice s Bugarskom.
"Prije toga bilo je dosta ozlijeđenih i iz novina sam saznao da me Barić kani pozvati. Uoči utakmice Liverpoola u Ljubljani s Olimpijom nenajavljeno je došao prije ogleda u hotel i nazvao me s recepcije da dođem na kavu. Iako je bilo neprimjereno vrijeme, prije utakmice, poštujući instituciju izbornika i starijeg čovjeka, došao sam dolje. Kazao mi je: 'Sigurno ćeš igrati na stoperu protiv Bugara i na Euru, jako si mi važan igrač.' Naravno da mi je bilo drago, odazvao sam se pun elana, igrači su me nakon dvije godine odsutnosti odlično prihvatili. No, već sam na prvim treninzima osjetio da se nešto promijenilo u odnosu na Barićevu priču iz Ljubljane. Nismo uopće razgovarali, samo me pitao zašto se više ne smijem. Nisam ga razumio, ali sam po treninzima brzo shvatio da me pozvao reda radi, vjerojatno da umiri javnost koja je to tražila", rekao je Bišćan pa je nastavio iznositi detalje:
"Kako bi se netko od ozlijeđenih zaliječio, tako sam izborniku bivao sve prozirniji. Nisam više podnosio odnos koji je u pet godina samo pogoršavan, a naposljetku je kap prelila čašu dan uoči Bugarske. Cijeli sam dan kuhao, a naposljetku sam iskuhao odluku koja se u budućnosti nije pokazala baš pametnom. U onoj situaciji, bojeći se da ne napravim neku veću glupost, složio sam stvari i otišao. Nikome nisam bio bitan, a ponajmanje izborniku za utakmicu s Bugarima'', pojasnio je Igor.
''Licemjeri i ljudi velikih taština''
Na novinarski upit o špekulacijama da je otišao jer je vidio igrače iz početne jedanaestorice protiv Bugara u ranim jutarnjim satima u casinu, odnosno jer u reprezentaciji igra previše Bosanaca, Bišćan je samo odmahnuo rukom:
"To su izmišljotine koje su imale cilj da me posvađaju s igračima, stvore sliku o negativcu za javnost. Lagali su da sam kriomice nestao iz Čateža, a napuštao sam hotel pokraj dijela igrača i ljudi iz reprezentacije koji su bili u predvorju. Izmislili su i pijanstvo do jutra jer sam viđen na piću s frendovima s kojima sam dijelio muku koja me snašla. Uslijedila je neviđena hajka i nije mi bilo svejedno. Pogotovo zbog roditelja koji su bili šokirani što se sve piše o meni. Bilo mi je nepojmljivo da stvari mogu otići tako daleko, kao da su se natjecali tko će me više vrijeđati. Ocu je bilo teško, ali je poštivao moju odluku da šutim. Shvatio sam da su to licemjeri i mali ljudi velikih taština."
Disciplinska komisija HNS-a Bišćanu je za "izdaju" odredila šestomjesečnu suspenziju, ali sadašnji izbornik U-21 reprezentacije nikad više nije zaigrao za nacionalnu vrstu.
Osam godina nakon skandala, u svibnju 2011., Bišćan je priznao da je možda pogriješio, ali da nepravdu nije mogao gutati.
“Svjestan sam da je to velika mrlja u mojoj karijeri, ali jednostavno tu nepravdu nisam mogao podnijeti. Možda sam to mogao pametnije i diplomatskije izvesti, ali nisam. Za mene se izmislilo pravilo da igrač koji nije standardan u klubu ne može igrati za reprezentaciju. Pa kako bi sada naša reprezentacija izgledala da u njoj ne igraju svi reprezentativci koji nisu standardni u svojim klubovima! Ja se nikome nisam zamjerio, a jesu li se zamjerili neki ljudi oko mene za mog transfera u Liverpool, to ne znam. Te ljude koji su me držali podalje od reprezentacije i danas nastojim ne sresti”, kazao je prije devet godina Igor.