U SUBOTU se Futsal Dinamo nakon pet godina vraća u Cibonu. Derbi protiv FC Splita će biti i spektakl humanitarnog karaktera, s obzirom na to da će se dio pribavljenih sredstava donirati za pet različitih udruga. Ovo je priča o tome kako je baš Draženov dom postao mitsko mjesto za Dinamove navijače i ulio im nadu onda kad im je bilo najteže.
Danas oko Dinama vlada euforija, ali prije samo pet godina bilo je sasvim drugačije
Godina je 2014. Vjerojatno nikad u povijesti nije bilo teže biti dinamovac. Bez obzira na totalnu dominaciju u HNL-u, atmosfera u klubu i oko njega je toksična. Dugogodišnjoj borbi navijača za svoja prava ne nazire se kraj, a haračenje braće Mamić uz pomoć pravosudno-policijskog zaleđa doseže svoj vrhunac. Dinamove utakmice ne zanimaju nikog, a Mamićeve crne liste desetkuju redove Bad Blue Boysa, njegove najžešće oporbe. Naslovi u domaćoj ligi postali su normalna stvar i nikoga previše ne uzbuđuju, baš kao ni redovita sramoćenja u Europi u kojoj se san o dočekivanju proljeća čini nikad daljim.
S upravom na jednoj, momčadi na drugoj, a navijačima na sasvim trećoj strani, Dinamo je tek formalno bio nogometni klub, a događanja u njemu bila su na međi smiješnog i tragičnog. Klub je bio svakodnevni poligon za prepucavanje zaraćenih strana i postao je tek sporedni lik u nastojanju njegove vrhuške da u potpunosti zavlada hrvatskim nogometom i sebi pribavi korist. Biti Dinamov navijač bilo je uistinu, nema bolje riječi - odvratno.
Nezadovoljni navijači u tajnosti su pripremali projekt koji će u samo nekoliko mjeseci ponovno zapaliti modri puk i vratiti vjeru dinamovcima. Prije malo više od pet godina nastao je Futsal Dinamo.
Šalata kao uvertira neviđenoj euforiji
Futsal Dinamo zamišljen je kao klub koji je sve ono što bi jedan klub trebao biti, Dinamo kakav uistinu žele njegovi navijači - transparentan klub koji poštuje članska prava i odgovara isključivo svojim navijačima i članovima. Sve je to zvučalo lijepo u teoriji, ali postajala je opravdana bojazan kako će to izgledati u praksi. Rezultati su bili spektakularni. Već je predstavljanje sezone na Šalati pokazalo kako je ovo puno više od jednog kluba iz relativno malenog sporta. Preko tri tisuće ljudi pozdravile su svoj klub, a transparent "Dinamo - to smo mi" ostao je lajtmotiv Dinamovih navijača kroz sve ove godine.
U gradu je zapuhao jedan novi vjetar, koji je bolno trebao dinamovcima. Konačno su dobili klub u kojem mogu birati i biti birani. Konačno su dobili klub čiji je statut javno dostupan i koji odgovara na njihove upite o financijskom poslovanju kluba. Bitnije od svega, konačno su dobili klub na čije utakmice mogu otići bez osjećaja gađenja, popiti pivo s prijateljima i pjevati Dinamu. Dinamo je punio sve zagrebačke dvorane i rušio sve moguće rekorde posjećenosti u drugoj ligi. A onda je stigla i prva Dinamova Cibona.
Kako je Draženov dom postao mitska dvorana za Dinamo
Slavni košarkaški velikan kojem je to dom i nije imao naročito sretne dane pod Tornjem posljednjih godina. Ali je ta ista dvorana u vrijeme kad nije mogla pomoći Ciboni itekako pomogla Dinamu i njegovim navijačima. Finale regionalnog kupa spojilo je Futsal Dinamo s Alumnusom, aktualnim prvakom države i velikim favoritom u tom susretu. Alumnus je vodio 2:0, a onda i 3:1 sve do posljednjih pet minuta susreta. Tada Dinamo u nevjerojatnom preokretu zabija tri gola i uzima svoj prvi trofej u povijesti. Ali bitnije čak i od onog što se događalo na terenu bilo je ono na tribinama.
Toga se dobro sjeća i Matija Đulvat, predsjednik Futsal Dinama i njegov kapetan: "Prve utakmice u Ciboni su pokazale koliko Zagreb voli Dinamo i koliko svi mi volimo uživati u pozitivnoj energiji koju mogu stvoriti navijači. Nije bitno o kojem se sportu radi, ako su navijači tu, onda je i sport bitan. Pogledajte samo malo druge sportove u Hrvatskoj, koji nemaju navijače, kakvog to smisla ima? U Ciboni se vidjelo da veličanstvena Šalata nije bila slučajnost i da je Futsal Dinamo klub koji ljudi uistinu doživljavaju svojim. U Futsal Dinamu uvijek će vrijediti ona 'Dinamo - to smo mi'. Dobio sam uspomene za cijeli život i svako malo se podsjetim da je bila velika čast biti dio te priče."
Deseci već pomalo zaboravljenih zastava i transparenata Bad Blue Boysa, puna dvorana i neprestano bodrenje bili su ultimativni dokaz da ljudi i dalje neopisivo vole Dinamo. U trenucima kada na Maksimir nisu mogli ni ući, mnogi dinamovci su duh Dinama osjetili u Ciboninoj dvorani. U trenucima kada se činilo da je Dinamo klinički mrtav, Cibona je pokazala koliko je zapravo živ. Futsal Dinamo je te sezone u Ciboni odigrao još tri utakmice, a dinamovci su svaki put priredili spektakl.
U subotu imamo priliku odužiti se Ciboni
Futsal Dinamo u subotu dočekuje FC Split u derbiju dviju ekipa koje su slabije krenule u prvenstvo. Prije glavne utakmice večeri međusobne utakmice odigrat će limači dva vukovarska kluba (HNK Radnički i HNK Mitnica) i Futsal Dinama. Cijeli event nosi naziv "Sveti Nikola u plavoj Ciboni", a pripremljeni su prigodni darovi za najmlađe dinamovce. Humanitarni karakter cijelom eventu daje činjenica da će Futsal Dinamo ugostiti članove sljedećih udruga: Klub roditelja nedonoščadi Palčići, Udruga Sveti Vinko Paulski iz Vukovara, Udruga Jedni za druge, Down sindrom centar Pula i Judo klub osoba s invaliditetom Fuji. Uz darove će im donirati i novčane iznose.
Đulvat ne dvoji oko važnosti derbija sa Splitom: "Ovo je najbitnija utakmica u sezoni. Ako uspijemo pobijediti, skidamo se s aparata i počinjemo normalno disati. Ja znam da naši navijači nisu naviknuti na ovaj plasman, ali liga je zbilja jaka. Mi smo krenuli malo lošije, ali nadam se da smo sad ulovili dobar ritam i da ćemo se kroz sezonu dizati."
O humanitarnom karakteru cijelog događaja Đulvat je rekao: "Svake godine imamo nekoliko utakmica humanitarnog karaktera, nije ovo novost. Ove godine smo htjeli povezati više udruga iz različitih dijelova Hrvatske s kojima već dugo surađujemo i razveseliti sve njihove članove s poklonima koje će dobiti od sv. Nikole. Uvjeren sam da ćemo svi sutra uživati u pozitivnoj energiji i da ćemo se vratiti kućama puni pozitivnih dojmova i pozitivne energije kako i treba biti u ovo predblagdansko vrijeme."
Danas je mnogo lakše biti Dinamov navijač. Autokrat na njegovom čelu barem više nije fizički prisutan, iako i dalje upravlja klubom na daljinski. Momčad sjajno igra u Europi i srušila je prokletstvo koje je trajalo pola stoljeća. Zagrebački kvartovi se bude i svaki tjedan niče po deset novih grafita posvećenih Dinamu. Članci u novinama i na portalima posvećeni Dinamu se mogu pročitati bez probavnih poteškoća. Sve je to bilo gotovo nezamislivo 2014. godine. Svaki se dinamovac dolaskom i podržavanjem humanitarne akcije ima priliku odužiti Draženovom domu - mjestu koje je dinamovštinu sačuvalo onda kad joj je bilo najteže.