HRVATSKA je svladala Španjolsku 3:2 i otvorila mogućnost da trijumfom na Wembleyju u nedjelju ode u završnicu Lige nacija. Nije to bila samo taktički dobro odrađena i za neutralce atraktivna utakmica. Bila je to jedna od najvažnijih utakmica Dalićeve karijere i večer koja je pokazala da ova reprezentacija može još puno dati.
Hrvatska je dobro snimila i anulirala sve ono u čemu su Španjolci sjajni. Kramarić je stalnim praćenjem minimizirao učinak Busquetsa koji ima ključnu ulogu za distribuciju lopte u međuprostore - i vrijeme je da se i njegov defenzivni doprinos uvaži, umjesto komentiranja jedino njegovih performansi ispred gola. Španjolska je, slično kao i u prvom dvoboju, nastojala centrirati igru na desnoj strani svojeg napada ulascima Isca s krila u sredinu terena kako bi imala višak, da bi zatim tražila Rodriga na suprotnoj strani u izolaciji protiv Jedvaja. Za razliku od prvog susreta, Hrvatska je od početka igrala u strpljivom i plitkom 4-5-1 bloku i Španjolci su teško ulazili iza leđa veznoj liniji, dok je Jedvaj pokazao puno veću sposobnost dobivanja takvih duela. Pritom treba pohvaliti cjelokupnu izvedbu Hrvatske u prvom poluvremenu.
Presing je bio koordiniran i prilikom svakog "iskakanja" Modrića i Rakitića na terenu, oba krila su, uz Kramarića i Brozovića, zgušnjavala sredinu terena, a posljednja je linija agresivno i hrabro izlazila u duele i čistila sve što bi prve dvije linije propustile. I Perišić i Rebić dali su značajan doprinos u obrani pa Španjolci nisu uspijevali, koliko god dugo držali loptu i rotirali, dobiti čovjeka viška na boku kako bi lakše ušli u zadnju trećinu terena. S druge strane, Hrvatska je izgledala izvanredno u fazi napada.
Najveći problem u napadu je navika Rakitića, Modrića, pa i Brozovića da traže loptu iz obrane u sličnim zonama zbog čega sami sebi smanjuju manevarski prostor, a druge pozicije bitne za razvoj napada ostaju upražnjene. Sinoć je to izgledalo vrlo dobro, a ne sjećam se kada sam posljednji put to vidio u igri Hrvatske. Vjerovalo se čovjeku na lopti da može igrati protiv suparničkog presinga, efikasno i brzo se širio teren i veznjaci su konačno služili kao učinkovite spojke preko kojih se može razviti tranzicija.
Hrvatska se sinoć predstavila kao momčad koja može kombinirati strpljivu zonsku obranu i pametan, ali agresivan presing, koja u sredini terena ima igrače koji mogu istrpjeti suparnički pritisak, a u napadu posjeduje brzinu i konkretnost koja u svega nekoliko sekundi može završavati napade. Hrvatska nije razbijala Španjolsku, ali je cijelo prvo poluvrijeme kontrolirala utakmicu. Odigrala je, uz 45 minuta protiv Argentine i Francuske, najbolje poluvrijeme ove generacije. Drugo poluvrijeme nema baš smisla analizirati - gol je s obje strane spriječio bilo kakvo nastojanje da se iskontrolira utakmica. U ludnici, ruletu i raspucavanju bilo je samo pitanje tko će imati malo više sreće i koncentracije u jednoj od 10 sjajnih situacija s obje strane.
Jedvaj i Kalinić veliki dobitak
Teško se sjetiti kada je posljednji put jedan branič postigao dva pogotka na utakmici. Jedvaj je odavno bio označen kao jedan od najvećih talenata domaćeg nogometa, no ozljede, loše odluke i naivne greške dovele su do njegova kolektivnog osporavanja. Njemu su ovi golovi bili potrebni više nego ikome. Bila bi velika greška pretpostaviti ga konkurenciji samo na temelju dva prekida, ali hrabrost u visokim izlascima, preuzimanje inicijative i želja da igra, uz "milijun" sitnih i većih grešaka, nešto je što Hrvatska dosad nije imala na lijevom beku. Pa ako i nije najbolje rješenje za tu poziciju, konačno znamo da imamo još barem jednu solidnu opciju. Lovre Kalinić ima lošu sezonu u Gentu, a zbog velikog broja primljenih pogodaka postavlja se pitanje jesmo li svjesni koliko će ovoj selekciji faliti Danijel Subašić. I premda je Kalinić kvalitativno zaista "tek" njegova zamjena, u nekoliko navrata je prelomio utakmicu na stranu domaćina sjajnim intervencijama. Baš kao i Jedvaj, Kalinić je u misiji građenja samopouzdanja i reputacije, što je posebno važno s obzirom na osjetljivost pozicije na kojoj igra.
Ključna utakmica (ostatka) Dalićevog mandata
Iako na prvu to može djelovati smiješno nakon grandioznog uspjeha u Rusiji, ovo je uistinu bila možda i ključna utakmica Dalićevog mandata na klupi reprezentacije, Ili barem onog preostalog. Poslije teškog poraza od Španjolske, sretnog remija protiv Engleske i grozne igre nakon Svjetskog prvenstva, on i njegova ekipa trebali su potvrdu. Potvrdu da srebro nije bilo slučajno, potvrdu da mogu pobjeđivati velike ekipe i da ova generacija još uvijek može dati i napraviti jako puno. Ono što je ključno, dobili smo potvrdu da je već stigla i nova generacija. Dalić i dalje ima kontrolu nad ovom selekcijom.
Pobjeda je vjerojatno osigurala Hrvatskoj i status nositelja u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, što je bio minimalni i najvažniji cilj ove Lige nacija. Eventualnim trijumfom u Engleskoj, reprezentacija bi se izvukla iz situacije u kojoj su je gotovo svi otpisali. A Rusija je pokazala - to je atmosfera u kojoj ova ekipa uživa.