Foto: Getty Images/Guliver Image
NA TRAGU sjajnih nastupa Ilije Nestorovskog u dresu Palerma koji je u prvih 14 utakmica u Serie A postigao čak sedam golova, čime dijeli šesto mjesto ljestvice strijelaca s Higuainom, prisjetili smo se nekih sjajnih nogometaša koji su iz HNL-a u inozemstvo otišli šaptom.
Tražeći idealnih 11 koji su ime stekli u inozemstvu, u obzir nismo uzeli igrače poput Rebića, Vugrineca, Babića ili Vranješa jer su se njihovi transferi brojali u milijunima, zbog čega ih Dinamo, Hajduk ili Rijeka nisu ni pokušali dovesti.
Također, na popis nismo uvrstili ni Jurčevića, Špehara, Vastića ili Pršu jer su HNL napustili prije više od 20 godina i nisu relevantni za ocjenjivanje propusta domaćih skauta. U formaciji 3-4-3 naše idealne momčadi, na golu je Posavec, a u zadnjoj liniji Križanac, Spahić i Mujdža. U sredini je Rosso, Bjelica, Živković i Dujmović, a u napadu Nestorovski, Santini i Bogdani.
Josip Posavec
Josip Posavec profesionalnu je karijeru počeo u Zaprešiću 2013., a tijekom tri godine u dresu "diva iz predgrađa" odigrao je svega 25 utakmica. Ipak, bilo je to dovoljno da ga zapaze skauti Palerma koji su ga u siječnju 2016. doveli u Serie A. No ne bi to bilo toliko čudno da ovaj gotovo odmah nije zauzeo mjesto među vratnicama i trenutno slovi kao jedan od najperspektivnijih mladih golmana Italije. U ovom trenutku, nakon svega petnaestak utakmica u dresu kluba s Renzo Barbere, vrijedi milijun i pol eura.
Mensur Mujdža
Mensur Mujdža karijeru je počeo u NK Zagreb za koji je od 2003. do 2009. upisao 135 ligaških nastupa. U ljeto 2009. godine Mujdža je bez velike pompe prešao u Freiburg za pola milijuna eura, da bi tijekom dugih sedam godina postao standardni prvotimac ovog poznatog bundesligaša, upisavši preko 150 nastupa u svim natjecanjima. U međuvremenu, Mujdža je počeo nastupati i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, do sada skupivši 37 utakmica. Mensur je najviše u karijeri vrijedio 2012., kada ga je Transfermarkt procjenjivao na tri milijuna eura.
Ivica Križanac
Ivica Križanac karijeru je započeo u Šibeniku, odakle je preko Slaven Belupa završio u Varteksu, do 2000. odigravši svega 20-ak utakmica u HNL. U ljeto te godine Križanac je za stotinjak tisuća eura prešao u češki Jablonec, odakle je preko praške Sparte i Gornika završio u Dyskobolij. Godine 2005. Križanac je potpisao za Zenit i tijekom šest godina postao je standardni prvotimac ove ruske momčadi s preko stotinu nastupa. Sjajne igre u St. Petersburgu, s kojim je osvojio Kup Uefa, donijele su mu i poziv u reprezentaciju, za koju je skupio 11 nastupa prije nego što je karijeru završio u RNK Split. Najviše u svojoj karijeri vrijedio je 2014., kada je procijenjen na 4,2 milijuna eura.
Emir Spahić
Emir Spahić karijeru je počeo u Čeliku iz Zenice prije no što je preko GOŠK-a došao u NK Zagreb, gdje je tijekom tri godine upisao 38 nastupa. U ljeto 2004. Spahić je za svega 450 tisuća eura prešao u ruski Shinik, odakle ga je put vodio preko Torpeda, Lokomotive do francuskog Montpellierea, za koji je igrao od 2009. do 2011. Iz Francuske je prešao u Sevillu, a nakon dvije godine i u Bayer Leverkusen, dok je posljednju godinu proveo u HSV-u. U svim je ovim klubovima bio stožerni član prve momčadi, a u međuvremenu je upisao preko 94 nastupa za BiH. Najviše u svojoj karijeri Spahić je vrijedio 2010., kada je procijenjen na 5,5 milijuna eura.
Nenad Bjelica
Slučaj Nenada Bjelica specifičan je jer je on dvaput igrao u Osijeku, od 1991. do 1993. godine, nakon čega je imao epizode u Španjolskoj, preciznije Albaceteu, Betisu i Las Palmasu te od 1999. do 2001., kad je bio jedan od najboljih igrača HNL-a. Nakon toga je za "smiješnih" 500 tisuća eura prešao u njemački Kaiserslautern. Sjajni nastupi tijekom triju bundesligaških sezona donijele su mu poziv u hrvatsku reprezentaciju, za koju je tijekom tri godine upisao devet nastupa. Godine 2004. Bjelica je prešao u Admiru Wacker, dok je karijeru završio u austrijskom Karntenu.
Giovanni Rosso
Giovanni Roso karijeru je počeo Zadru, odakle je prešao u NK Zagreb, za koji je u tri godine skupio 64 nastupa. Godine 1996. kupio ga je izraelski Hapoel, odakle je već sljedeće godine prešao u Hapoel Haifu. Izraelci su bili toliko oduševljeni Rossom da je s godinama nastupao za sve bitnije klubove, Beitar, Maccabi Haifu, Maccabi Tel Aviv, skupivši preko 400 nastupa u izraelskoj ligi. Iako nikad nije nastupao u nekoj većoj ligi, sjajni nastupi u Maccabiju i status legende u izraelskoj ligi donijeli su mu poziv u hrvatsku reprezentaciju za koju je od 2002. do 2004. upisao 19 utakmica. Rosso je na koncu ipak završio u Hajduku, 2008. kao 36-godišnjak.
Boris Živković
Boris Živković karijeru je počeo u Marsoniji, odakle je 1996. prešao u Hrvatski Dragovoljac. Nakon svega jedne sezone u Sigetu, Živković je za 650 tisuća eura prešao u veliki Bayer Leverkusen, za kojeg je tijekom šest godina upisao gotovo dvije stotine nastupa, igrajući s Apotekarima u finalu Lige prvaka. Godine 2003. Živković je prešao u Portsmouth, a onda u Stuttgart, odakle je 2006. došao u Hajduk, u kojem je tri godine kasnije i završio karijeru. Od 1999. do 2007. Živković je bio standardni prvotimac hrvatske reprezentacije, skupivši 39 nastupa.
Tomislav Dujmović
Tomislav Dujmović profesionalnu je karijeru započeo u Hrvatskom Dragovoljcu, odakle je 2003. prešao u Inter iz Zaprešića. U sezoni 2005./2006. Dujmović je za 300 tisuća eura prešao u ruski Amkar, za koji je tri godine vrlo uspješno nastupao i dobio status jednog od najboljih defenzivnih veznjaka Rusije. Iz Amkara je 2009. za tri milijuna eura transferiran u Lokomotivu, a već sljedeće godine i Dynamo Moskvu. U to vrijeme Dujmović je igrao za hrvatsku reprezentaciju, skupivši 19 nastupa. Godine 2012. Dujmović je igrao u Zaragozi, dok je karijeru završio u RNK Split. Najviše je vrijedio 2010., kada ga je Transfermarkt procijenio na pet milijuna eura.
Ivan Santini
I Ivan Santini dvaput je bio na radarima najvećih hrvatskih klubova, no oba im je puta promakao. U sezoni 2006./2007. Santini je igrao u Interu iz Zaprešića, odakle je 2009. prešao u Ingolstadt. Ipak, nakon pola godine vratio se u HNL, preciznije u Zadar, za koji je u tri godine zabio 26 golova. Bilo je to dovoljno da ga Freiburg uzme na jednogodišnju posudbu, a nakon toga i belgijski Kotrijk dovede kao slobodnog igrača. U dvije sezone zabio je 30 golova pa ga je 2015. kupio Standard. Početkom ove sezone za 2,5 milijuna eura doveo ga je francuski Caen, a Santini je u Le Championnatu doslovno eksplodirao, u prvih 15 utakmica postigavši čak sedam golova.
Ilija Nestorovski
Ilija Nestorovski karijeru je počeo u makedonskoj Pobedi, odakle je preko Slovačkog došao u Viktoriju Žižkov. Godine 2012. vratio se u Metalurg iz Skopje, a onda je 2013. godine prešao u Inter iz Zaprešića, za koji je tijekom duge tri godine i 90 nastupa upisao nevjerojatnih 69 golova. Iako su ga čelnici Intera nudili i Hajduku i Dinamo za nekoliko mizernih stotina tisuća eura, nije im bio interesantan, da bi onda, nakon 25 prošlogodišnjih golova u HNL-u, za 500 tisuća eura prešao u Palermo, gdje sada doslovce sam nosi ovaj talijanski klub.
Erjon Bogdani
Erjon Bogdani je od 1998. do 2000. nastupao u dresu NK Zagreba, gdje je skupio 25 utakmica uz osam golova. Godine 2000. kupila ga je Reggina, a za Bogdanija je počela talijanska avantura koja će trajati sljedećih deset godina. U Reggini je postigao 11 golova, u Salernitani osam, Veroni 17, Sieni 19, Chievu osam i Ceseni osam, ukupno zabivši preko 75 golova na Apeninskom poluotoku. Od 1996. do 2013. Bogdani je nastupao za reprezentaciju Albanije, za koju je skupio 74 utakmice, postigavši 18 golova.
Idealnih 11 (3-4-3)
Posavec - Mujdža, Križanac, Spahić - Bjelica, Rosso, Živković, Dujmović - Santini, Nestorovski, Bogdani