Nakon Luisa Figa, Ronalda, Zinedinea Zidanea, Kake i Cristiana Ronalda, Real Madrid je doveo novog igrača koji bi trebao postati predvodnik Galacticosa, njihov vođa i statusni simbol. Real je doveo ime koji bi trebalo podnijeti usporedbe s najvećim igračima u povijesti Kraljevskog kluba.
Eden Hazard je svjestan toga. On nakon uspješno obavljenog posla u Chelseaju i Premiershipu, dolazi osjetiti razliku između težine koju nose epiteti "jedan od najboljih igrača svog vremena" i "jedan od najboljih svih vremena". Jer, sjajni igrači nisu rijetki, takve ćete pronaći među klubovima koji redovito igraju završnice Lige prvaka, među onima koji spadaju među najbolje u "ligama petice".
Titulu vođe Galacticosa opravdala su samo dva čovjeka
Međutim, oni koji ulaze u društvo najvećih svih vremena su rijetki. Njih se mjeri samo s najboljima, a u sjenu ulaze svi oni koji dođu u klub nakon njih. Real bez takvih, unikatnih i izuzetno rijetkih - ne živi. Real u Hazardu vidi nastavak svog puta u kojem su ciljevi najveći, ili ako hoćete, u kojem granice ne postoje.
Ako pogleda unatrag i obrati pažnju na sva imena koja je Real dovodio i na njih stavljao teret koji Hazard sad ima, on sigurno ne može biti miran. Na početku teksta istaknuta su imena poput Figa, Ronalda, Zidanea, Kake i Cristiana Ronalda, ali nećemo promašiti ako kažemo da su samo Zidane i Cristiano Ronaldo opravdali enormna očekivanja. Njih dvojica su Realu donosili titule Lige prvaka i titule u španjolskom prvenstvu. Oni su odlučivali utakmice s najvećim ulogom. Oni su opravdali krunu na glavi.
Stari, dobri Ronaldo boravak u Realu, i ne samo tamo, pamti po tome što nikada nije osvojio Ligu prvaka, Kaka pamti ozljede i predstave koje su uglavnom bile daleko ispod očekivanja. Figo je odradio veliki posao, ali je ostao u Zidaneovoj sjeni. Davida Beckhama spominjemo tek reda radi, on je za četiri godine u bijelom dresu osvojio samo jednu La Ligu i jedan Super kup, a to je mizerno.
Igrač koji će plaćati tuđe greške
Biti Galacticos nije nimalo lako. O tome može puno pričati i Gareth Bale koji s Realom ima čak četiri titule prvaka Europe, čak tri gola u finalima Lige prvaka, ima i po jednu La Ligu i Kup kralja, ali prošlu sezonu pamti po zvižducima s tribina. Njegova golema ostavština tako lako je stavljena u stranu. Na to je utjecala i Ronaldova veličina, ali bez obzira na Ronalda, činjenica je da Baleovi ogromni doprinosi rekordnim Realovim uspjesima na kraju nisu dovoljno cijenjeni. Jednostavno, u Realu se nikada ne možete dovoljno dokazati.
Hazard dolazi nakon jednog od dva najuspješnija Realova perioda u povijesti kluba. Kako će tek biti njemu? Iza Reala sezona je za zaborav i veliki pritisak sad je još veći.
Dokaz da je Real svjestan ozbiljnosti situacije je rekordan iznos potrošen za pojačanja u jednom prijelaznom roku. A prijelazni rok je tek počeo.
Dakle, do sredine lipnja Real je na Hazarda, Luku Jovića, Edera Militaa, Ferlanda Mendyja i Rodryga već potrošio 303 milijuna eura. I to je još jedan uteg na leđima Hazarda, jer opet je on prvo ime, on će nositi i teret tuđih promašaja. Spomenuli smo Baleov primjer, a zapravo je bilo dovoljno podsjetiti se da je i Ronaldo osjetio gnjev Realovih navijača u momentima kada je klub u krizi. Ni on nije bio zaštićen od toga.
Realov dres san je skoro svakog igrača, samim tim dres tog kluba nosi posebnu težinu, a najteže je onima koji su vođe generacija. Hazard je u karijeri osvajao Premiership, FA kup, Ligue 1, Europa ligu i još mnogo trofeja, kao i brončanu medalju s Belgijom na Mundijalu u Rusiji, ali on se prvi put u karijeri susreće s ovakvim zadatkom. I za igrača poput njega, koji je na najvećem nivou već dokazan, koji je u siječnju proslavio 28. rođendan, uloga koju ima u Realu nešto je sasvim novo.
Hazard je odabrao teži put
Bilo je evidentno da Hazard traga za većim izazovima, jer u Chelseaju je pokazao da je prerastao taj nivo. No, mogao je odabrati put s manje pritiska. Recimo, odlazak u PSG ili Bayern Minhen, pa i u Juventus ili Barcelonu ako su postojale te opcije, bili bi znatno lakši za podnijeti. U Barci bi imao Lea Messija koji nosi najveće breme, u PSG-u Neymara, ali i generalno lakoću same lige. U Juventusu bi imao Ronalda, u Bayernu ono što i u Francuskoj - lakoću lige, tu snagu tima u kojem igra i koja je olakšavajuća okolnost.
Real je najteži mogući izbor, ali to je njegov san, a on je igrač koji ima namjeru jednog dana staviti ruke na Zlatnu loptu. Real uvijek teži da Zlatna lopta bude kod nekog od njegovih igrača, a sada je Hazard jedini od kojeg se to očekuje. Preciznije, prvi nakon Ronalda od kojeg Real to očekuje.
Veliko je pitanje - na njega vjerojatno i Zidane traži odgovor i tko zna kada će ga pronaći - kako će izgledati ova treća generacija Galacticosa, kako će igrati, tko će sve činiti okosnicu momčad. Sreća u svemu trebala bi biti ta što je Zidane još prije skoro 10 godina za Hazarda kazao da "bi ga uzeo zatvorenih očiju". Kada već toliko dugo čeka, onda bi Zidane trebao znati kako ga iskoristiti na najbolji način.
Nakon pet godina Real je ponovo glavna tema prijelaznog roka, a Florentino Perez uživa u tome, to je na neki način i ideologija samog kluba, da redovito privlači najveću pažnju. Samo što je ovaj put gradnja novih Galacticosa zaista teža nego ikad, jer Real nije više jedini koji može toliko ulagati i Real ovu generaciju pravi nedugo nakon generacije koju će teško nadmašiti bilo tko.