"PRVA posljedica pandemije koronavirusa na tržište nogometaša, nakon što opasnost jenja, a situacija se normalizira, bit će pad previsokih odšteta i plaća u vrhunskom nogometu. Korona je probušila prenapuhani balon vrijednosti igrača. Njenim dolaskom do daljnjeg su u povijest otišli transferi pri kojima se za igrača plaća odšteta od 100 milijuna eura na više. Oni koji su plaćali daleko više od toga za igrača, u ovim okolnostima teško će povratiti investicije.
Neymar, Kylian Mbappé, Philippe Coutinho, Joao Felix, Ousmane Dembele, Antoine Griezmann, Cristiano Ronaldo, Paul Pogba, Gareth Bale i Eden Hazard. Zapamtit ćemo imena ove desetorice plaćene 100 i više milijuna eura, jer kada izađemo iz karantena, sve nas, pa tako i nogomet, čekat će novi svijet. Daleko siromašniji od onog koji je bio prije korone."
Kao što razumljivo likujemo hvaleći se točno predviđenim trendovima i fenomenima, posebno ako smo pri tome bili usamljeni ili protiv struje, tako je pošteno priznati zablude i promašaje. Ovo gore iz teksta od prije točno dvije godine je upravo to.
Korona će srušiti previsoke odštete i probušiti prenapuhani balon vrijednosti igrača... Kako ne
Mada, u svoju obranu trebam navesti kako je to više bio "wishful thinking" zbog zgađenosti nenormalnim trošenjem na transfere ili odštete nogometaša, koje proždire nogomet i koje je vrhunac doseglo upravo u zadnje tri godine prije ere korone, koja je buknula početkom 2020.
Konkretno, do tada je čak osam od deset najskupljih transfera/odšteta nogometaša svih vremena ostvareno u razdoblju od 2017. do 2019. Naravno, takav stav bio je i jedna od brojnih (post)apokaliptičnih vizija koje su nam se pričinjale dok smo stenjali zarobljeni u nedoživljenom zatvoru lockdowna.
Zabluda je bila u tome da su se već prvog novog normalnog ljeta, onog 2021. dogodila čak dva transfera koja su bitno prebacila spomenutu granicu. Manchester City je Jacka Grealisha platio 117, a Chelsea je za Romelua Lukakua dao 115 milijuna eura. Tako su ova dva transfera postala šesti i sedmi najskuplji svih vremena.
Chelsea je još ranije, u ljeto 2020., dok je prvi val korone harao, kupio Kaija Havertza uz odštetu od 84 milijuna eura. Idućeg ljeta za milijun ga je nadmašio Manchester United prilikom kupnje Jadona Sancha. Toliko o "padu previsokih odšteta" i "bušenju prenapuhanog balona vrijednosti igrača".
Ljeto kada je harao Mino
Sada, pred ljeto 2022. više ne patimo i strepimo od korone, nego od poludjelog diktatora koji ubija Ukrajinu, a svijetu prijeti nuklearnim napadima. Ako se oni i ne ostvare, ostvaruju se one o ogromnim poskupljenjima, nestašicama i novoj nedoživljenoj krizi.
U takvoj situaciji, u Španjolskoj i posebno Engleskoj, koje su dnevno brojale stotine mrtvih od korone dok su njihovi klubovi brojali stotine milijuna eura za odštete i daljnje stotine milijuna za plaće nogometaša, pa makar i za one bitno smanjene zbog korona-krize, gnušanje ljubitelja nogometa izazivaju jedan genijalni golgeter i ništa manje genijalni agent.
Erling Haland ima 21 godinu i prosjek od gola po utakmici u vrhunskom nogometu. Golgeterski je fenomen kakav se rađa jednom u 20 godina, ako to razdoblje nije ono u kojem je rođen i Kylian Mbappe. Međutim, Haland je istovremeno bahat, arogantan i pohlepan. Što su osobine koje dijeli sa svojim menadžerom.
Mino Raiola je pozornicu za predstavu koju igra sada postavio davno, ali najimpresivnije u ljeto 2016. Tada je na postocima od prodaja i potpisa ugovora tek trojice svojih klijenata - Zlatana Ibrahimovića, Paula Pogbe i Henriha Mhitarjana i to za isti klub - zaradio 31 milijun eura.
Tako je za samo dva mjeseca bez da je potrčao zaradio trećinu više od tadašnje godišnje gaže Cristiana Ronalda. On je u punoj snazi, šest godina mlađi nego danas te kao klupski i reprezentativni prvak Europe, u Realu zarađivao 21 milijun eura.
Agenti igrača drže nogometne klubove za kasu, vrat i jaja
Kako je nogometni svijet postao takav da neotesani sredovječni debeljko za jedno ljeto zarađuje više nego jedan od najvećih atleta u povijesti u cijelu godinu? Dva su razloga za to. Nogomet je dao preveliku moć menadžerima, a oni su mu zahvalili tako da ga drže za kasu, vrat i jaja.
Agenti igrača samo su u 2019., zadnjoj od spomenute tri zlatne ili crne godine, na ime provizija od klubova dobili 600 milijuna eura. FIFA je još 2015., dakle godinu prije ljeta kada je harao Mino, menadžerske provizije ograničila na 3 posto, ali toga se nitko nikada nije pridržavao.
Drugo, Raiola je isisavanje maksimuma ostvarivanjem naizgled nebuloznih zahtjeva koje stavlja pred klubove kako bi angažirali njegove igrače doveo do perverznog savršenstva. Njegova neutaživa glad za milijunima nije ništa pala u eri postkorone, ruske nuklearne prijetnje ili neviđene globalne krize, nazovite je kako vam drago. Upravo suprotno, divlja više nego ikad.
Tržište nogometaša se naizgled smirilo i potrošnja na odštete nogometaša polako počela vraćati u normalnije gabarite. Međutim, to je samo varka jer je Messi otišao kao slobodan igrač prošlog, a Mbappe će skorog ljeta.
Intermezzo koji traje dok Barcelona uz pomoć najpoznatijih svjetskih zelenaša ne ode opet do kraja u crveno, Real ne završi stadion, a Englezi se ne saberu jesu li im kao vlasnici klubova prihvatljiviji saudijski satrapi ili oligarsi masovnog ubojice iz Kremlja, ne postoji za Mina.
Raspada se svijet kakvog smo poznavali, ali Mino jaše dalje. Još pohlepniji i bogatiji
Zahvaljujući tome što je Borussia Dortmund uz trošak od 20 milijuna eura pristala biti izlog za Halandovu preprodaju, odšteta za koju se nezaustavljivog napadača može kupiti ovog ljeta je "samo" 75 milijuna eura.
Međutim, Haland zato što dolazi s popustom traži čak 25 milijuna eura plaće godišnje. S obzirom na to da on "neće odabrati novac, nego projekt", želi petogodišnji ugovor. Dakle, odšteta i ugovor za njega koštaju 200 milijuna eura. Što je "najbolje", tu ni blizu nije kraj bogatstvu koje za njega mora platiti novi klub.
Kupac će morati platiti i Raioli 20 posto provizije na navedeni iznos, a to je 40 milijuna eura. Još uvijek nije kraj. Alf Inge Haland se fura na Neymara Seniora, pa na račun toga što je iz njegovih mošnji poteklo pola Erlinga, traži 15 milijuna eura.
Ovog ljeta će zaraditi još više nego rekordnog 2016. I to sada na samo jednom igraču
Erling Haland, njegov otac i agent koštaju dakle 255 milijuna eura i to bez ijedne premije na račun broja nastupa, golova, individualnih i momčadskih trofeja, a ti su bonusi toliko raskošni da cijenu angažmana ove gladne trojke dižu na debelo preko 300 milijuna eura. Tako se dakle nastavlja samoubojstvo nogometa.
Samoubojstvo, jer ga, koliko god se gnušali bezgranične pohlepe Halanda i Raiole, financiraju oni koji kupuju ulaznice, dresove i plaćaju kabelsku. Dakle, navijači i navodno neutralni ljubitelji nogometa. Zapravo iz najboljih namjera sudionici u ovom zločinu.