Foto: Getty Images / Guliver Image
PRED nama je još jedan El Clasico. Real Madrid i Barcelona odigrat će najglamurozniji svjetski derbi u subotu u 13 sati, a nekoliko ključnih detalja odlučit će pobjednika.
Prvi se tiče novokomponiranog Realova „Makelelea“ i tipa o kojem se rijetko priča – Casemira.
Brazilac je ključ utakmice
Barcelona upražnjava visoki presing, ali on je planski usmjeren - glavni okidač im je loša kontrola lopte. A u tercetu Kroos-Modrić-Casemiro potonji nudi najveću vjerojatnost tehničke greške. Suarez je debeo i radi malo, ali nekad to malo odradi pametno. Svojim tijelom usmjerava stopere s loptom prema boku. Kada bi Barcelona uspjela tako „prepoloviti teren“, Casemiro bi bio u jako lošem kutu za primanje lopte i daljnju distribuciju prema dvama najplemenitijim suigračima. Ako Brazilac ne bude nalazio rješenja za takve situacije dovoljno brzo, mogu se dogoditi dvije stvari. Realova igra može ostati maksimalno nepovezana, a ritam rastrzan stalnim gubicima lopte, što se može kompenzirati dubljim pozicioniranjem Kroosa i Modrića, ali to znači da će Realova izgradnja napada biti mnogo kompleksnija, polaganija i udaljenija od suparničkog gola od onoga čemu se nadaju. Real je momčad koja je defenzivno inferiorna u odnosu na talent i moć u napadu i Madriđani moraju dominirati utakmicom i onemogućiti Barceloni da testira njihovu obranu. Davno su prošla vremena kada je Real mogao pobijediti Blaugranu samo na kontranapade – danas oni imaju plemenitiji vezni red i želju, pa i imperativ da budu proaktivnija ekipa s loptom u nogama.
Ne treba zanemariti ni Casemirove zadaće u obrani, gdje će osim pomoći suigrača (prije svega ofenzivaca) veliku ulogu igrati i sudački kriterij. Jako često Brazilac zaradi žuti karton u ranoj fazi utakmice, što uvjetuje manje agresivnu igru koja se od njega postepeno širi na ostatak ekipe.
Valverde je ispravno pročitao ekipu, ali Barcelona ne oduševljava
Velika većina Valverdeovih prilagodbi u Barceloninu sustavu i kadru bila je opravdana. Prelazak na 4-4-2 sustav omogućio je nekoliko stvari. S obzirom na ozljedu Dembelea i nedostatak krila koji poput njega (ili donedavno Neymara) može konstantno stvarati višak, bilo je logično u potpunosti osloboditi Messija obrambenih, pa nerijetko i pozicijskih zadaća. S obzirom na to da na bočnim veznim pozicijama nisu krila nego igrači sredine terena, oni ulaskom u centralni dio igrališta relativno jednostavno stvaraju brojčani višak, istovremeno otvarajući bokove za Albu i Semeda koji su bitan faktor u napadu kao igrači koji šire suparnika. Višak veznih igrača u sredini terena omogućuje Rakitiću da igra dublje nego prije i radi društvo Busquetsu. Za razliku od lani, kada je katalonski veznjak morao krpati rupe iza svih veznih i ofenzivnih igrača, sada ima Rakitićevu pomoć i njih dvojica ipak lakše brane suparnikovu tranziciju.
Ključnu ulogu pritom ima Paulinho. Iako dočekan s podsmijehom, Brazilac igra vrlo solidno. Njegove fizikalije nova su vrijednost u veznom redu Barcelone te pomoću njih nerijetko osvaja duele visoko na terenu, posebno na odbijenim loptama. Kreacijski potencijal Inieste i Messija koji privlači obranu na sebe najbolje koristi baš on koji izvrsnim osjećajem za prostor i ulascima iz drugog plana postaje dodatni napadač koji izmiče pozornosti obrane. Mogućnost zadnjeg Realova reda da preuzima takva utrčavanja mogla bi biti detalj koji će utakmicu prevagnuti na jednu stranu.
I uz sve pohvale, Barcelonina igra je daleko od očaravajuće.
Igrači se često u fazi napada međusobno guše, kretnje su linearne, a posljedica toga je da lopta putuje presporo i da često igrač u ključnu poziciju na terenu stigne prerano te omogući suparniku da se postavi. Dobra vijest za Real je što je Barcelona uglavnom predvidljiva. Loša vijest je da se faktor nepredvidljivosti zove Leo Messi. U ovoj fazi karijere, njegove kreatorske i playmakerske sposobnosti postale su bitniji segment igre od same igre u završnici. Nadati se da će on imati loš dan je iracionalno. Jer čak i da ga ima, opet je najopasniji igrač na svijetu. Ono što se može je oduzeti Barceloni loptu i ne dozvoliti mu dovoljno šansi da s njom nešto napravi.
Utakmica koja Madriđanima lomi sezonu
Barcelona ima 11 bodova prednosti nad najvećim rivalom. S obzirom na to da zasad ne postoji uzorak ozljeda, umora ili loše forme koji bi sugerirao kako će Katalonci početi ozbiljno prosipati bodove, Real ima veliki imperativ pobijediti. Ako i smanje zaostatak na osam bodova i dalje su daleko od vrha, ali utakmica je to koja može okrenuti psihološki momentum u sezoni. Real Madrid osvojio je sve. Negdje između svjetala i blještavila pri dodjeli Zlatnih lopti, Svjetskog klupskog prvenstva i reminiscencije na prošlu sezonu, dogodila im se nova sezona. U njoj djeluju ispuhano, emotivno i taktički daleko od ekipe koja ima igru i ideju kako ponovno uzeti titulu.
Barcelona je, s druge strane, rezultatski skoro pa savršena. Momčad Ernesta Valverdea djeluje kao družina koja je na misiji iskupljenja. Ipak, igra je daleko od idealne. Barcelona je dosadašnju nadmoć u prvenstvu stekla odličnom presing igrom i inteligentnim sitnim prilagodbama novog trenera, ali Barcelona nije ekipa koja plijeni igrom, koja stvara puno čistih šansi i koja je s loptom u nogama ekipa koja kontrolira svaku sekundu utakmice. Ali vrlo često, već je i to dovoljno za trijumf.
Subota, 13 sati, Santiago Bernabeu. Prvo pravo finale španjolskog prvenstva ove sezone.