HAJDUK je pobijedio Osijek 1:0 u sklopu 13. kola SuperSport HNL-a na Opus Areni pogotkom Carlosa Martina u 89. minuti. Dalisson je izveo slobodan udarac s lijeve strane, a španjolski napadač najbolje je skočio i glavom pogodio za tri boda. Nakon toga skinuo je dres i burno proslavio pogodak. Vidjelo se dobro da to nije samo proslava zbog rezultata nego nešto duboko važno za samog Martina.

Prije skoro mjesec dana autor ovog teksta napisao je članak pod naslovom "Španjolac izgleda kao da je u Hajduk došao po kazni". Danas mu duguje ispriku. Ne zbog kritike njegovih tadašnjih igara. Martin je izgledao jako loše, teško se snalazio na terenu i nije donosio gotovo ništa od onoga što se očekivalo od Hajdukova pojačanja. Takve je nastupe trebalo kritizirati.

Pogreška je bila u nečemu drugom. Iz njegovih nastupa, ponašanja i govora tijela izveden je zaključak da Martin ne izgleda kao igrač koji uopće želi biti u Hajduku. Da djeluje kao netko tko je ovdje završio protiv svoje volje i tko bi se najradije vratio u Španjolsku umjesto da se bori za svoje mjesto. Pokazalo se da je taj zaključak bio promašen.

Dva pogotka pokazala su koliko je procjena bila pogrešna

Martin je protiv Gorice prošlog vikenda zabio dva gola i upisao asistenciju. Posebno je važan bio njegov prvi gol. Agresivno je napao protivnika u ludom presingu u naizgled izgubljenoj situaciji, oduzeo mu loptu, povukao je 30 metara i sam završio akciju. Taj potez otkrio je nešto što se u njegovim ranijim nastupima gotovo nije moglo prepoznati, a to su odlučnost, agresivnost i želja da napravi razliku.

A onda je protiv Osijeka, u utakmici koja je išla prema remiju, ušao s klupe i zabio pobjednički pogodak. Njegova proslava, skidanje dresa i emocija nakon gola dodatno su pokazali koliko mu taj trenutak znači. Naravno, ni iz jedne proslave ili poteza ne može se pouzdano zaključivati što igrač misli. Upravo je to lekcija cijele ove priče.

Martin je na terenu u posljednjih desetak dana pokazao dovoljno da raniji dojam o njegovu odnosu prema Hajduku izgleda pogrešan. Tri gola i asistencija u posljednja dva prvenstvena nastupa. Od igrača koji nije pokazivao gotovo ništa do čovjeka koji Hajduku donosi konkretne bodove. Preokret se nije dogodio samo u konačnom učinku, nego je i dojam potpuno drugačiji.

García mu je pronašao mjesto

Za taj preokret postoji i nogometno objašnjenje. Robert Graf prilikom Martinova dolaska predstavio ga je prvenstveno kao opciju za desno krilo. Međutim, vrlo brzo pokazalo se da Španjolac teško odgovara zahtjevima koje Garcia postavlja pred krilne igrače. Realno, Graf je pogriješio, a Garcia je njegovu pogrešku pretvorio u dobitak na drugoj poziciji iako ga je prvo forsirao na krilnim pozicijama.

Pisali smo već o tome da Martin nema karakteristike krila kakvo Hajduk treba. Nije igrač koji će redovito prolaziti protivnika driblingom, ulaziti u međuprostor i stvarati višak na način na koji to rade Marin Šotiček ili Bamba. Ali na poziciji napadača priča je drukčija.

Martin može napadati prostor, agresivno pritiskati stopere, tražiti završnicu i koristiti prilike bez mnogo dodira s loptom. Upravo je na toj poziciji protiv Gorice pokazao najbolje što ima, a protiv Osijeka ponovno je bio na pravom mjestu.

Garcia je nakon Gorice govorio i o njegovoj prilagodbi. Martín je promijenio državu, kulturu, svlačionicu i način igre. Za sve to trebalo mu je vremena. Trener nije odustao od njega. Tražio mu je ulogu, davao prilike i naposljetku pronašao poziciju na kojoj može biti koristan.

Danas je Martín čak došao u situaciju da se može ozbiljno razgovarati o tome je li u ovom trenutku bolja opcija za vrh napada od Michelea Šege. To ne znači da je Šego odjednom postao lošiji igrač, nego da je Martín svojim igrama zaslužio takvu raspravu. Sam je García nakon sinoćnje utakmice rekao da je važno da je dobio novo oružje i da minuta ima za sve te da će startere odabrati kao i uvijek dosad, prema zaslugama.

Kritika je bila opravdana. Zaključak nije

Ne treba sada otići u drugu krajnost. Martin nije preko noći postao vrhunski napadač, niti tri pogotka znače da su svi njegovi problemi nestali. Kontinuitet tek treba dokazati, ali promjena je ogromna. Igrač koji je izgledao kao promašaj pronašao je mjesto u momčadi i počeo isporučivati ono zbog čega je doveden.

Pritom je pokazao i karakteristike koje su mu se, na temelju prvih nastupa, neopravdano dovodile u pitanje. U tome je razlika između kritike igre i procjenjivanja nečijeg karaktera. Prva se može temeljiti na onome što se vidi na terenu. Za drugu je potrebno znatno više od nekoliko loših utakmica i dojma o govoru tijela.

Martinova igra na početku sezone zaslužila je kritiku. Njegov odnos prema Hajduku nije zaslužio takvu pretpostavku autora ovog teksta. Zato ova isprika nije zbog pogotka u Osijeku. Ona je zbog onoga što je o Martinu kao osobi zaključeno prije nego što je dobio priliku pokazati što može u kontekstu koji mu odgovara. Oprosti, Cartu.