ZAVRŠENA je mrtva utrka, najtjesnija koju je Premiership ikad vidio. Manchester City je sasvim zasluženo prvak Engleske. Sjajnom Liverpoolu je jedina "greška" to što su svoju najbolju sezonu u povijesti natjecanja odigrali kada u plavom dijelu Manchestera rade Pep Guardiola i Khaldoon Al Mubarak.

Liverpool je ove sezone bio nevjerojatan i ubitačan, ali City je ipak bio - bolji. Za jedan bod. A koliko su bili monstruozni i jedni i drugi najbolje pokazuje podatak da je City skupio 98 bodova i pritom ostvario 32 od mogućih 38 pobjeda, dok je Liverpool u svojih 97 bodova ugradio 30 pobjeda. U ligi u kojoj za konkurente imate Tottenham, Chelsea, Manchester United i Arsenal te mnoge druge koji također ulažu basnoslovne cifre za pojačanja, City i Liverpool su skupa upisali 62 pobjede u 76 utakmica. I za to im treba skinuti kapu.

Mrtva utrka sjajnih klubova

U ligi koja na pojačanja troši barem dvostruko više nego ijedna druga na svijetu, učiniti ovo što su učinili City i Liverpool zapravo djeluje zapanjujuće. I prava je šteta - koliko god to patetično i djetinjasto zvučalo - što na kraju samo jedan može biti prvi. Kako je sad Redsima koji od 1990. godine čekaju na titulu?

Utrka između Cityja i Liverpoola, Pepa Guardiole i Jürgena Kloppa, obilježila je ovu sezonu Premiershipa, ali nije to jedino što je privlačilo pažnju i što je bilo posebno. Kad bismo birali neke ključne trenutke, osim mrtve utrke vodećeg dvojca, tu bi definitivno bila i utrka za četvrto mjesto koje vodi u Ligu prvaka. Uz to, kad bismo tražili još neke klubove koje, u kontekstu Premiershipa, vrijedi istaknuti, onda bi to bio Manchester United. Među igračima prvenstvo je obilježio Virgil van Dijk, koji je i od igrača i od same lige dobio nagradu za najboljeg u ovoj sezoni, a vrlo je zanimljiva bila i borba za najboljeg strijelca lige u kojoj su nagradu dobila čak trojica igrača - Mohamed Salah, Sadio Mane i Pierre-Emerick Aubameyang.

Mrtva utrka je točno ono što je Premiershipu, ligi u kojoj se troši najviše novca, bilo prijeko potrebno. Da su sve televizijske postaje i vodeći ljudi Premiershipa smišljali plan o tome kako održavati pažnju javnosti, ne bi režirali bolje scenarije od onih koji su se dogodili. U posljednjih sedam godina imali smo onaj legendarni "Aguerooooo" trenutak kada je City 2012. osvojio titulu njegovim golom u sudačkoj nadoknadi protiv Queens Park Rangersa te onu bajkovitu titulu Leicester Cityja iz 2016. godine. I sada je stigla ova sezona.

Na toliko različitih načina može se prepričati i premotati jurnjava Cityja i Liverpoola, ali ono što joj je davalo posebnu draž je poveznica određenih utakmica s trenerima koji su ranije vodili Liverpool.

Bivši treneri Redsa režirali scenarij

Sjetite se da je City svoja dva od četiri poraza upisao od Crystal Palacea i Newcastlea, a ne bi to bilo toliko specifično da treneri Palacea i Newcastlea nisu Roy Hodgson, odnosno Rafael Benitez, koji su ranije vodili Liverpool.

Nakon takvih epiloga euforija među navijačima Redsa još je više rasla, činilo se kao da je sve predodređeno tome da oni konačnu odnesu krunu. A onda je, kao vrhunac svega, stigla i utakmica između Cityja i Leicestera prošlog ponedjeljka u 37. kolu Premiershipa, susret u kojem je na klupi gostiju sjedio Brendan Rodgers, također bivši trener Liverpoola koji je 2014. godine bio tako blizu titule s Redsima.

S posebnom pažnjom najavljivan je okršaj Građana i Lisica, pisalo se i na ovom mjestu o tome, jer opet se stvarao sasvim logičan narativ kako bi Redsi mogli profitirati od ljudi koji su nekoć vodili ekipu. Ali ne. Vincent Kompany je uzeo stvari u svoje ruke i noge. City nije stao niti pao.

Četrnaest uzastopnih pobjeda upisao je City zajedno s ovom posljednjom nad Brightonom u gostima (4:1) u posljednjem, 38. kolu. Liverpool je nanizao devet pobjeda do posljednje nad Wolverhamptonom (2:0), odnosno 17 utakmica bez poraza. Točnije, Redsi su doživjeli samo jedan ligaški poraz u sezoni, i to upravo od Cityja u siječnju na Etihadu (2:1).

Katastrofalan učinak u borbi za četvrto mjesto

Sve ove brojke vrlo su jednostavne, lako ih je uočiti, a dovoljne su da se shvati kakav su posao odradili City i Liverpool. Nekad brojevi sve objasne.

No koliko god njihov učinak bio sjajan, i to u trenucima kad je pritisak bio najveći, kad su bez imalo ustezanja jedni druge tjerali do krajnjih limita, toliko su očajne rezultate upisivali redom Chelsea, Tottenham, Arsenal i Manchester United koji su se borili za plasman u Ligu prvaka, a na kraju su Chelsea i Tottenham jedva izašli kao pobjednici.

Chelsea je u posljednjih deset mečeva Premiershipa ostvario samo četiri pobjede, kojima je dodao četiri remija i dva poraza. Tottenham je u posljednjih pet ligaških utakmica zabilježio tri poraza, jedan remi i samo jednu pobjedu. Arsenal je u posljednjih sedam ligaških susreta imao dvije pobjede i četiri poraza, dok je United u posljednjih devet kola dobio samo dvaput i čak pet puta izgubio.

Posrtaji ovih četiriju klubova teško su objašnjivi i za njih ne postoje izgovori. Istina je da su Tottenham, Chelsea i Arsenal izborili finala Lige prvaka i Europa lige te da nije lako boriti se na dva fronta u ovom periodu sezone, ali isti problem imao je i Liverpool, kojem to nije bila prepreka da bude savršen u završnici sezone Premiershipa.

Unitedov brodolom

Klub koji će ovu sezonu pamtiti po najvećem brodolomu nije ni Huddersfield, ni Fulham, ni Cardiff, taj trio koji je ispao iz lige, nego Manchester United koji mora ponovno kliknuti na tipku "restart". Nakon lošeg otvaranja sezone, u koju je ušao s drugog mjesta na ljestvici, Jose Mourinho je dobio otkaz, a klub je ključeve ekipe povjerio Oleu Gunnaru Solskjaeru.

Norvežanin je odlično započeo posao, a u najosjetljivijem dijelu sezone klub mu je ponudio trogodišnji ugovor koji je na kraju i potpisan. Tek tada nastao je pravi brodolom i United je ispao iz Lige prvaka, FA kupa i utrke za plasman u Ligu prvaka kroz Premiership.

Požar je ponovno upaljen. I Solskjaer je očito poljuljao odnose s određenim igračima pa je sad klub pred velikom nedoumicom - može li se vjerovati čovjeku kojem su prije samo mjesec i pol dana dali trogodišnji ugovor.

Pred Unitedom je sada vrlo izazovno ljeto u kojem bez plasmana u Ligu prvaka mora privlačiti pojačanja koja će pomoći klubu da postane konkurentan u Premiershipu. Odnosno, pred njim je ponovno onaj isti zadatak koji je imao nakon odlaska sir Alex Fergusona prije šest godina, a to je dugoročni projekt uz koji će klub ostati gigant, a ne sjećati se vremena kada je to bio.

Van Dijk i titula najboljeg strijelca u rukama Salaha, Manea i Aubameyanga

Ondje gdje je United promašivao, a to su pojačanja, Liverpool je pogađao. Najveći pogodak, ne samo Liverpoola nego uopće bilo kojeg kluba, zove se Virgil van Dijk, koji je za samo sezonu i pol na Anfieldu dobio reputaciju jednog od najboljih stopera svijeta. Nizozemac iza sebe ima fantastičnu sezonu i nagrađen je titulama za najboljeg igrača Premiershipa prema izboru igrača i same lige.

Dolaskom Van Dijka Liverpool je počeo igrati puno bolje, obrana je postala barem jednako jaka, kao i sam napad sačinjen od trojca Salah-Mane-Firmino. Van Dijk je bio dio slagalice koja je donijela balans momčadi i sve što je Liverpool dovodio nakon njega samo je dodatno uljepšavalo figuru koja je s njim ionako izgledala čvrsto i s kojom je već bio izborio prošlogodišnje finale Lige prvaka.

Uzbudljiva sezona Premiershipa odrazila se i na utrku za najboljeg strijelca prvenstva, u kojoj su Salah, Aubameyang i Mane s po 22 gola podijelili titulu. Zanimljivo je da sva tri igrača dolaze iz Afrike (Egipat, Senegal, Gabon) i da je svu trojicu vodio Jürgen Klopp - Salaha i Manea trenutno u Liverpoolu, a prije toga Aubameyanga u Borussiji Dortmund. Za Salaha je ovo druga uzastopna sezona u kojoj odnosi titulu najboljeg strijelca, a prošle sezone postigao je čak 32 gola.

Iza njih trojice ostao je Aguero s golom manje. Inače, ovo je najmanji broj golova u utrci za najboljeg strijelca Premiershipa nakon sezone 2010./11. u kojoj su Dimitar Berbatov i Carlos Tevez s po 20 golova bili najbolji strijelci.

Nakon svega što smo vidjeli, ljubitelji Premiershipa mogu biti itekako zadovoljni ovom sezonom koja spada među najuzbudljivije u povijesti, a kruna svega što Premiership radi ovih godina stigla je plasmanom četiri engleska kluba u finala europskih natjecanja (Tottenham i Liverpool u Ligi prvaka, Arsenal i Chelsea u Europa ligi).