JEDAN je od najboljih hrvatskih vaterpolista svih vremena, vlasnik dvaju olimpijskih kolajni, dva puta prvak svijeta, trostruki europski viceprvak te klupski prvak Europe i vječita klasa optimist. Kada je prošlog ljeta igrajući na Malti dugoj listi trofeja dodao još jedan naslov državnog prvaka, Dubravko Šimenc najavio je povlačenje iz aktivnog vaterpola. No, nije izdržao. U bazen se vratio u 40-oj godini, prisegnuvši na vjernost zagrebačkom Medveščaku do kraja aktualne sezone.
"Ne kaže se bez razloga da na mladima svijet ostaje. Pogledajte mlade vaterpoliste Juga od kojih su neki postali svjetskim prvacima. Oni su preko klupskih uspjeha prikupili veliko iskustvo, ali treba napomenuti da u Dubrovniku imaju zaista odlične uvjete. Najkvalitetnija djeca su u Jugu upravo zbog toga. Na žalost, podatak da jedan Zagreb ima lošije uvjete za rad s djecom je porazan. Dubrovnik, pa i Šibenik s novim bazenom nude puno više prostora za napredak, a uz to, radi se o gradovima koji su na moru i žive za sport. Svojim dolaskom u Medveščak pokušavam animirati djecu da se vrate vaterpolu. Ali, treba vremena. Sport je dugotrajni proces stvaranja rezultata, odgoja pa čak o preodgoja, mijenjanja navika već izgrađenih osoba. Malo filozofije u sportu ponekad dobro dođe." - priča nam Šimenc.
Ne treba posebno naglašavati da je on, zajedno s genijalcem Ratkom Rudićem te predsjednikom Pericom Bukićem koji je znao da takvog izbornika treba čekati, jedan od rijetkih koji su vjerovali u trijumf Hrvatske u Melbourneu. Minulih godina, hrvatski su vaterpolisti slovili gotovo kao najveći gubitnici, stalno su ostajali za korak prekratki, jer su se, zamislite, sa pet svjetskih smotri vratili bez kolajne najvećeg sjaja. Od Duška Antunovića do Zorana Roje, nikome nije uspjelo ono što je u Australiji ostvario Ratko Rudić, najuspješniji čovjek vaterpola u povijesti.
"Rudić je napravio dobru selekciju, okupio igrače koji su znali odgovoriti njegovim visokim zahtjevima. On je nevjerojatan čovjek s kojim možete pričati o poeziji, slikarstvu, glazbi, on je poliglota i svjetski kulturnjak. Od jedne šarene ekipe, u kojoj najstariji igrač, naš kapetan Zdeslav Vrdoljak ima 36 godina, a najmlađi izdanak prekrasne dubrovačke škole Joković puno manje, napravio je svjetske prvake. Osobno sam apsolutno očekivao borbu za medalju. Znali smo da će nam, shodno sustavu natjecanja, biti otvoren put do polufinala. A onda smo jednom hrabrom, borbenom igrom deklasirali našeg najvećeg rivala. Moramo biti realni i priznati da će utakmice sa Srbijom uvijek donositi jedan poseban naboj, i da će igrači uvijek biti posebno motivirani." - podvlači Šimenc, dodajući:
"Očaralo me ponašanje naših prvaka, njihove izjave koje su stizale iz Australije bile su toliko skromne, samozatajne i realne, ali prepune energije i snage. Upravo je ta snaga došla do izražaja u finalu i polufinalu, gdje su odigrali, vaterpolskim rječnikom, do kraja. Ovaj uspjeh je nevjerojatan, pomalo nestvaran. Ovo je nešto zaista divno za hrvatski vaterpolo koji se podigao iz mrtvih. Mogu samo ponoviti riječi gospodina Gopca, koji je primijetio da rukomet i vaterpolo, kao sportovi s najmanjim budžetom, daju najveće rezultate."
Ne treba čuditi što Šimenc nakon golemih uspjeha koje je ugradio u anale hrvatskog sporta australski uspjeh doživljava kao osobni:
"Istina, ovu medalju shvaćam kao moju osobnu, kao i svih generacija koje su se neviđeno trudile posljednjih godina. Među svjetskim prvacima su moji klupski i reprezentativni suigrači poput Mile, Zdeslava.. I nimalo me ne smeta što se tri naša srebra doživljavaju kao neuspjeh. Samo me pomisao da smo mogli više, a nismo pomalo rastužuje."
Sada je na redu projekt Peking, a to znači mnogo posla za logistiku...
"Da, ušli smo u jednu novu dimenziju gdje Hrvatska postaje favorit, riba koju će svi htjeti uloviti. Bacat će nam mnoge udice, na nama je da iskoristimo taj zvjezdani trenutak. A na savezu je da se osamostali i uz pomoć sponzora osigura kvalitetne pripreme za Peking. Igrači znaju svoj put; red, rad, disciplina i zajedništvo."
>>> Na veliki uspjeh naših vaterpolista podsjetite se kroz naše galerije fotografija:
Dea Redžić