PRED nama su dva potencijalno najvažnija vikenda u HNL-u kada je riječ o tome tko će uzeti naslov. Dinamo u petak gostuje na Poljudu, a eventualnom pobjedom bi pobjegao Hajduku na 11 bodova prednosti i njegove šanse za titulu sveo na teoriju. Kolo iza toga gostuje u Gradskom vrtu gdje isto može napraviti i drugom direktnom suparniku za trofej. Naravno, s druge strane bi Hajduk i Osijek pobjedama maksimalno zakomplicirali prvenstvo.
Nažalost, uoči dvije najbitnije utakmice dosadašnjeg dijela prvenstva priča se gotovo isključivo o sucima koji su za vikend izmasakrirali dvije ključne utakmice klubova s vrha. HNL fanovi su opravdano ogorčeni jer je riječ samo o nastavku trenda užasnog suđenja koje gledamo čitavu sezonu, a koje se intenziviralo u posljednjih nekoliko kola.
Vrijeme je da Bruno Marić kao šef hrvatskih sudaca preuzme konkretnu odgovornost. Već godinu i pol dana slušamo identične floskule o polaganom napretku, ali stvari se ni najmanje ne mijenjaju nabolje. Štoviše, povjerenje javnosti u poštenje domaćeg nogometa kontinuirano opada, ako je suditi po aktivnosti navijača na internetu.
U situaciji u kojoj liga nakon desetogodišnje stagnacije konačno pokazuje tendenciju rasta, suci su postali jedan od njenih najvećih problema. Tužno je što ne postoji čak ni minimalna naznaka da bi se stvari mogle uskoro promijeniti, što znači da je stvar u sustavu. A u tom slučaju kozmetičke promjene, kakve Marić zaziva, jednostavno nisu dovoljne.
Najveći Marićev pulen je masakrirao utakmicu na Maksimiru
Susret između Dinama i Varaždina sudio je Patrik Kolarić, najmlađi iz HNS-ove skupine od 11 elitnih sudaca. Ovom 27-godišnjaku je prošle sezone ukazana velika čast kada je sudio derbi između Dinama i Hajduka, a Marić ga u svakoj mogućoj prilici najavljuje kao najveću hrvatsku sudačku nadu.
Kolarić je možda uistinu talentiran, ali ono što je pokazao na Maksimiru spada u red utakmica koje suci u potpunosti masakriraju. Kolarić je donio čak četiri krive procjene ključnih situacija. Doduše, tri je ispravio VAR, ali to ne oduzima ni milimetar od činjenice da glavni sudac utakmice nije vidio gotovo ništa.
U 33. minuti isključio je Andrisa Herreru tako što mu je dao drugi žuti karton, iako se čini kako u navedenoj situaciji nije bilo ni riječi o prekršaju. U 57. minuti Kolariću je trebala jedna sekunda da suvereno pokaže na bijelo točku za goste. Srećom, njegov prezimenjak odmah mu je fer i sportski sugerirao ono što se "vidjelo iz svemira", a to je da nikakvog prekršaja nije bilo.
Već pet minuta kasnije je priznao Dinamov gol, koji je pao nakon očiglednog prekršaja Petkovića. Ovo je situacija za koju ga najmanje možemo kriviti jer se prekršaj dogodio daleko od lopte i prije ubačaja, ali je VAR morao reagirati i spasiti susret još jedne loše odluke.
Konačno, u sudačkoj nadoknadi je Robert Ljubičić fauliran u suparničkom kaznenom prostoru. Kolarić je imao čisti pogled na situaciju, ali je vrlo suvereno pokazao kako nema ništa. Opet se pojavio VAR i spasio stvar. Bio je to samo nastavka sudačkog festivala grešaka koji se dogodio večer prije.
Show Bela i VAR sobe u Gorici
Susret između Gorice i Hajduka u Turopolju sudio je Dario Bel. U 35. minuti je Bel napravio prvu kardinalnu grešku na utakmici kada je bez imalo sustezanja svirao penal za Goricu i dao žuti karton Awaziemu. Međutim, VAR je jasno pogodio da Hajdukov branič nije igrao rukom.
Još je čudniji i bizarniji niz odluka Bela u 50. minuti. Stipe Biuk je srušen u šesnaestercu domaće ekipe, a Bel se nije oglasio. Ipak, VAR se javio i Bel je otišao pogledati situaciju. Osim penala, dao je i direktan crveni karton Wagueu.
Pravila jasno nalažu da se crveni karton uz penal daje samo u situacijama u kojima branič sprječava izglednu šansu za postizanje pogotka, a s obzirom na broj igrača koji stoji u bloku, ova situacija se nikako ne može smatrati takvom.
Uz to, VAR je napravio pogrešku u protokolu na koju su ukazali Mario Strahonja i Draženko Kovačić. Naime, VAR soba nije Belu pokazala cijelu akciju, a na njenom početku je Biuk potencijalno napravio faul u napadu. Konačno, Livaja je promašio penal koji je trebao biti ponovljen jer je igrač Gorice ranije utrčao i bio je barem metar i pol u kaznenom prostoru u trenutku izvođenja udarca.
Treba napomenuti kako su ovdje spomenute samo kardinalne greške u ključnim situacijama. O lošem vođenju utakmice, nedosljednosti kriterija, promoviranju sebe u prvi plan i drugim problemima HNL sudaca smo već detaljno pisali.
Više skoro nije ni bitno guraju li suci nekoga namjerno. Jednostavno su užasni
Velika šteta na račun Gorice nadovezala se na nekoliko vezanih kola u kojima su suci oštetili Hajdukove protivnike, prije svega protiv Rijeke i Varaždina. Međutim, činjenica je da bi Bel, bez intervencije VAR-a, dvaput oštetio Bijele. Uz pomoć VAR-a je uspio jednom oštetiti Goricu.
Isto tako, Kolarićevo suđenje na Maksimiru i nepostojeći crveni karton vrlo brzo se uklopio u sliku onoga da suci guraju Dinamo čim zapne. Međutim, Kolarić je propustio svirati kazneni udarac za Dinamo, dok je svirao nepostojeći za Varaždin.
Iz cijelog tog koktela međusobno suprotstavljenih činjenica teško je razumno reći je li javnost u pravu kada kaže da se određeni klubovi ciljano guraju, ali ta percepcija ionako ovisi gotovo isključivo o navijačkim preferencijama.
S druge strane, došli smo u fazu kada to gotovo nije ni bitno. Gurali nekog ili ne gurali, hrvatski suci su užasni. Sakate utakmice, greškama bitno utječu na izgled tablice i dodatno potkopavaju ionako davno narušen kredibilitet HNS-a. Situacija je blizu pucanja, a to je isključiva odgovornost Hrvatskog nogometnog saveza i njegove sudačke komisije.
Bruno Marić mora priznati problem i početi ga komunicirati
Pitanje kako se suđenje u HNL-u može popraviti je pitanje za milijun dolara i odgovor na njega nije nimalo jednostavan. Ali postoje osobe koje su imenovane i plaćene da bi se pozabavile upravo tim problemom. Prvi odgovorni je Marić kao šef sudaca, a posredno i predsjednik HNS-a Marijan Kustić koji je dužan brinuti se o svojem proizvodu.
Za početak, Marić mora priznati da problem postoji. Mora jasno naglasiti u čemu se sastoji i koje korake sudačka organizacija poduzima kako bi se oni eventualno riješili. Ista ta organizacija se mora otvoriti prema javnosti.
Sudačka organizacija je dužna komunicirati kakav kriterij se za suđenje očekuje na razini lige, dužna je održavati taj kriterij i odgajati suce koji se znaju ponašati i suditi unutar tog okvira. Sve manje od toga je šuplja priča i zadovoljavanje forme koja je postala kontraproduktivna. Ni igrači ni navijači više ne znaju što je u HNL-u faul, a što ruka.
Identične ili vrlo slične situacije se jednu utakmicu dosuđuju na jedan, a već iduću na sasvim drugi način. Komunikacija koja počinje i završava s generičnim proglasom u ponedjeljak u kojem se komentira par kardinalnih grešaka i stalno lamentiranje o sjajnim hrvatskim sucima i njihovom razvoju nije nikakva komunikacija nego pravljenje budala od HNL fanova.
Ako ga ne zna riješiti, vrijeme je da ode
HNS je u ovom trenutku na "svetoj" misiji vraćanja povjerenja u domaći nogomet. Ono se nikad neće vratiti dok na čelnim pozicijama ima ljude koji su nakon Širić-Djedović afere ostali neokrznuti i koji su nastavili raditi kao da se ništa nije dogodilo. A čak i ako pokušaju stvari okrenuti nabolje, zadnje dvije sezone dokaz su da to nisu u stanju napraviti.
Marić ne radi uslugu sucima kad ih štiti, kada ne postoji jasan kriterij odgovornosti i kada katastrofalno odsuđene utakmice za sobom povlače "suspenziju" u vidu toga da se suca dva kola spusti u drugu ligu. Ako igrači i treneri na dnevnoj bazi plaćaju (na bilo koji način) svoje greške, onda ni suci ne moraju i ne smiju biti iznimka.
U krajnjoj liniji, HNS u relativnim okvirima ima gotovo neograničene financijske mogućnosti. Vrijeme je da ih uloži u razvoj i edukaciju sudaca. U krajnjoj liniji, neka dovede i strane suce ako će to pomoći imidžu lige. Ako je rizik taj što će se teže razvijati domaći suci koje nitko u Europi ne želi i koji masakriraju HNL, onda rizika nema.