S OBZIROM na to da je nogomet valjda jedini sport u kojem potpuna dominacija ne donosi pobjedu, Pep Guardiola u posljednjih deset godina osvojio je 22 trofeja od mogućih 41. Da je nogomet manje neizvjestan i više predvidljiv - samo što u tom slučaju ne bi bio najpopularniji sport na svijetu - španjolski genijalac sigurno bi imao bolji učinak, ali i ovaj ostvareni najbolji je na svijetu od 2010. godine do danas.
Više od trofeja
Ipak, nisu trofeji najvrjednija Guardiolina ostavština. Njegova ideologija najbolje demonstrira njegov utjecaj na suvremeni nogomet. To je ono što povijest ovog sporta dijeli na razdoblje prije i razdoblje poslije čovjeka koji ne priznaje ništa osim savršenstva.
Vođeni Guardiolinom idejom, treneri diljem svijeta počeli su razmišljati na drugi način. Nije Španjolac prvi donio tiki-taku, totalni nogomet, visok presing i presing po izgubljenoj lopti, ali je sve to najbolje iskoristio i napravio najbolje rezultate. Time je otklonio sumnje svima koji su strahovali od nogometa u kojem golman i stoperi grade igru i traže kratki pas. Treneri su sve manje bježali od rizika i nasumičnih ispucavanja lopti, posebno u najboljim europskim ligama.
Thomasu Tuchelu i Julianu Nagelsmannu, trenerima koji danas sjede na klupama vodećih klubova Francuske i Njemačke, Guardiola je najveći uzor. Službeno najbolji trener svijeta Jürgen Klopp, koji je u ovoj godini osvojio Ligu prvaka i Svjetsko klupsko prvenstvo i koji će uskoro po svemu sudeći osvojiti i Premiership, za Španjolca otvoreno kaže da je najbolji na svijetu.
"Sretan sam što mogu reći da su moje momčadi, u najmanju ruku, blizu njegovim, jer puno puta sam rekao da je on najbolji trener na svijetu. To što on radi sa svojim momčadima je nevjerojatno. Zaista volim gledati kako igraju", kazao je Klopp za Sky Sports.
Najbolji o njemu govore najbolje
Igrači koji su igrali u najvećim klubovima i pod vodstvom najvećih trenera za njega tvrde da je najbolji, da su u njegovoj svlačionici naučili nešto novo, da su na terenu počeli razmišljati o stvarima koje im ranije nisu padale na pamet.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Jedan od njih je Dani Alves, s preko 40 osvojenih naslova vjerojatno najtrofejniji igrač svih vremena.
"Pep je bio prvi trener koji mi je pokazao kako da igram bez lopte. Nakon njegovih govora prije utakmica mi smo se osjećali kao da već vodimo 3:0. Bili smo toliko snažni, toliko spremni da smo osjećali da već pobjeđujemo", napisao je Alves za The Players' Tribune 2017. godine.
Reprezentacije zemalja u kojima je radio najbolje rezultate u ovom stoljeću ostvarile su dok je on vodio klubove u tim zemljama. Tijekom njegova boravka u Barceloni Španjolska je osvojila Svjetsko i Europsko prvenstvo, a u toj momčadi standardni su bili njegovi igrači (Carles Puyol, Gerard Pique, Sergio Busquets, Xavi, Iniesta, Pedro, Cesc Fabregas...). Slično se dogodilo i s Njemačkom koja je 2014. postala svjetski prvak, a od 14 igrača koji su nastupili za Elf u finalu bilo je čak sedam Bayernovih (šest ih je počelo susret), kao i s Engleskom koja je 2018. godine bila četvrta na Mundijalu, a Kyle Walker, John Stones i Raheem Sterling bili su neizostavni u početnom sastavu.
"Mislim da on ima utjecaj na engleski nogomet. On je inovator. Kada gledam djecu u našim klubovima kako igraju nogomet, vidim da žele graditi igru straga. Ne vidim trenere koji požuruju igrače da šalju loptu naprijed. Utjecajem Guardiolinih momčadi i mi smo se opredijelili za igre na manjem prostoru, sve nam to pomaže u razvoju mladih igrača", kazao je izbornik Engleske Gareth Southgate pred početak Svjetskog prvenstva prošle godine.
Čak su se i pravila igre, slučajno ili ne, počela prilagođavati Guardiolinu stilu. Od ove sezone golman smije dodati loptu suigraču unutar kaznenog prostora prilikom udarca s vrata, što pomaže svima onima koji forsiraju posjed lopte.
Mijenja povijest
Guardiola je nogometu donio jedan "šahovski" pristup u kojem su taktička nadmudrivanja poprimila sasvim novu dimenziju, a nogomet je pritom postao zanimljiviji jer ta nadmudrivanja ne polaze od pragmatičnog razmišljanja "kako zaustaviti protivnika", nego onog proaktivnog "kako ga raniti".
"Oni mogu igrati bilo koji sustav i promijeniti ga u samo jednoj sekundi. Ne vidim nijednu momčad da je čak i blizu njima. Nedavno smo imali utakmicu između Bayerna i Dortmunda. Bilo je to prije utakmice Tottenhama i Dortmunda u Europa ligi. I došao je čovjek iz Tottenhama gledati taj susret. Konstantno je mahao glavom. Jedna osoba koja je sjedila blizu njega rekla mi je da je taj čovjek kazao: 'Ovakvo nešto još nikad nisam vidio'", izjavio je Marcel Reif, nekadašnji komentator njemačkog Skya u dokumentarcu snimljenom 2016. godine.
Utakmica o kojoj Reif priča završila je 0:0, a čovjek iz Tottenhama nije se divio samo Guardiolinoj momčadi, nego generalno o onome što su pružali Dortmund i Bayern. Takve utakmice su razlog zbog kojeg spominjemo "šahovski pristup" uz koji je nogomet postao još interesantniji. Guardioline ideje doprinijele su tome da i drugi treneri razvijaju razne šablone u posjedu lopte i da gledamo totalno drugačija kretanja igrača na terenu.
"Pep je perfekcionist i, nažalost, to znači da je jedna od njegovih slabosti to što vidi negativnost tamo gdje ona ne postoji. Mi možemo dobiti utakmicu 3:0, a on će biti svejedno napet zbog određenih detalja. To su nekad trivijalne stvari, malo smiješne, ali za njega, u tom trenutku, to je prevažno. To je nepotrebno, ali on si ne može pomoći", kazao je Manuel Estiarte, jedan od Guardiolinih pomoćnika.
U prethodne dvije sezone Premiershipa Guardiolin City je osvojio 198 od mogućih 228 bodova. On je postao prvi trener koji je sakupio 100 bodova u toj ligi, jedini koji je u dvije sezone sakupio barem po 95 bodova, jedini čija je momčad postigla 106 golova u jednoj sezoni Premiershipa, jedini koji je s engleskom momčadi u jednoj sezoni ostvario 50 pobjeda u svim natjecanjima, jedini koji je osvojio FA kup, EFL kup i Premiership u istoj sezoni.
Strogi perfekcionist
Jedini je trener koji je obranio titule u Premiershipu, La Ligi i Bundesligi. U sve tri navedene lige čuva rekord po broju uzastopnih pobjeda u prvenstvu. S Bayernom ih je nanizao 19, što je i rekord u ligama Petice, s Barcelonom 16, sa Cityjem 18.
"Pep i ja dijelimo isti mentalitet. Iskreno, on je još žešći kada je riječ o nogometu. Stalno je pod stresom. Koliko god mentalnog stresa imamo mi igrači, on ga ima dvostruko više jer njega ne zanimaju samo pobjede. On želi savršenstvo", napisao je Kevin De Bruyne za Players' Tribune.
Težnja za perfekcijom je i Pepova vrlina i mana. Zbog te težnje on vrlo teško podnosi poraze. Gubitkom krune u Engleskoj u ovoj sezoni i eventualnim neuspjehom u Ligi prvaka koju je osvajao samo s Barcelonom, on bi vjerojatno došao u dilemu treba li nastaviti svoj put u Cityju. Guardiola ni iz Barcelone ni iz Bayerna nije odlazio zbog krize, loše igre ili rezultata, već onda kada je izgubio energiju u potrazi za perfekcijom. Pep je čovjek kojem odlično nije dovoljno.
Ipak, ne dijele svi pozitivno mišljenje o njemu. Osim određenog dijela javnosti koja smatra da mu se mnogo stvari poklopilo ili da je lako dominirati kad može dovesti koga god poželi, nisu ga podnosili ni neki igrači s kojima se sukobio. Poznate su priče o njegovu odnosu sa Zlatanom Ibrahimovićem, Yayom Toureom i Samuelom Eto'om, a Pep nije imao najbolji odnos ni s Marijem Mandžukićem. No svi ovi igrači se uglavnom slažu da se radi o velikom treneru, ali da njegove ljudske osobine nisu kvalitetne.
"Volim ga kao trenera, ne kao osobu. Uz njega sam učio nogomet. On interpretira stvari bolje nego itko drugi", kazao je Eto'o.
Unatoč onima koji ga kritiziraju i čekaju njegov pad, Guardiola je više puta dokazao da se ne boji izazova i da ni po koju cijenu ne odustaje od svoje ideje. Pokazao je da zna vidjeti ono što drugi ne vide, primjerice kada je iz četvrte španjolske lige prešao u prvu momčad Barcelone i poveo Sergija Busquetsa i Pedra, otpustio legende poput Deca i Ronaldinha, a onda osvojio - sve. Slično je učinio i u Cityju kada je nakon prve sezone, jedine u njegovoj karijeri u kojoj nije osvojio trofej, pomeo konkurenciju u Engleskoj.
Kada je napuštao Barcelonu, prijatelji su mu govorili da odlaskom s Camp Noua gubi rijedak privilegij da trenira genijalca poput Messija. Govorili su mu da će se rijetko ponoviti prilika kakvu ima u Barci. Željeli su ga uvjeriti da je odluka o odlasku pogrešna jer njegov mandat je bio i više nego uspješan - s Barcelonom je osvojio 14 trofeja u četiri sezone. Kažu da je potvrdno kimao glavom, čak se i ispričavao, ali odluku nije mijenjao.
"Potrošen sam. Moram ponovno pronaći svoju strast", govorio je.
Njegov odlazak iz Cityja i uopće iz nogometa dogodit će se samo onda kada bude smatrao da je dao sve. Ali čak i kad bi to "sve" bilo samo ovo što smo vidjeli u 2010-ima, opet bi bilo jako puno za nogomet.