IAKO se poraz od četvrtog tenisača svijeta ne može nazvati tragičnim, pogotovo ako se zna da je Nikolay Davidenko u odličnoj formi i u velikom naletu, način na koji je Ivan Ljubičić upisao deveti poraz sezone jasno ukazuje na veliku krizu donedavno najboljeg hrvatskog tenisača. Samo pet ulovljenih gemova protiv čovjeka kojem je prije samo tri godine davao isto toliko, dokaz je da Ljubičić više nije isti onaj tenisač koji je 2006. slovio kao jedina konkurencija Federeru i Nadalu.
A početak sezone tako je puno obećavao... Oporavljeni Ljubo, napokon bez problema s ozljedama i pehovima koji su ga protekloj godini stajali boljih rezultata, najavljivao je povratak u svjetski "top ten" i pohod na nedosanjane rezultate na Grand slamovima i uspjeh na Olimpijadi. Polufinale snažnog turnira u Dohi govorilo je tome u prilog, iako niti u katarskoj prijestolnici Ljubičić nije skinuo niti jedan veći skalp.
Pobjeda protiv Ančića - najvrjednija u sezoni
Uslijedio je razočaravajući poraz već u prvom kolu australskog Grand Slama, nakon kojeg je Ivan formu odlučio potražiti na Challengeru u dalekoj Južnoj Africi. No novi, i to vrlo uvjerljivi poraz odmah na startu Rotterdama, ovaj put od Čeha Berdycha, ulio je dodatnu nesigurnost uoči zagrebačkog Indoorsa. Unatoč tome što je u Zagrebu stigao do finala i na putu pobijedio Ančića (što mu je vjerojatno i najvrjednija pobjeda ove sezone) niti na Indoorsu nije bilo značajnijeg pomaka. Gulbis, Zovko, Gabashvili i Stakhovsky imena su kojima je Ljubičić donedavno poklanjao po koji gem, pa se krvavo izborene pobjede (i poraz protiv Stakhovskog) ne mogu nazvati uspjehom.
Neuspješna američka mini-turneja
Ako mu se poraz od teniskog kralja Rogera Federera u osmini finala Indian Wellsa ne može zamjeriti, onda se onaj u prvom kolu Miamija od veterana Santoroa sigurno može. Još tada je Ljubičić u razgovoru za Index tvrdio da se odlično osjeća i da je na putu prema najboljoj formi i svom najboljem tenisu, no kada je karavana preselila na europsku zemlju uslijedio je još veći pad: uvjerljiv poraz od Đokovića na startu Monte Carla (pobjedu protiv danas amatera Kuertena ne računamo), te opraštanje već na startu Rima protiv donedavno malo poznatog Belgijanca Darcisa. Iako se Belgijancu osvetio u trosatnom trileru ovog tjedna, Davydenko ga je jučer poslao kući i iz Hamburga već nakon drugog kola.
Samo deset pobjeda i devet poraza
Ako sve stavimo na papir, Ljubo je ove sezone upisao deset pobjeda na devet turnira. Redom je gubio od bolje plasiranih igrača od sebe, jedino je uspio pobijediti staru mušteriju Španjolca Tommyja Robreda u Indian Wellsu (15. igrač svijeta), a druga pobjeda vrijedna pažnje je ona protiv Kohlschreibera na startu sezone kada je Nijemac bio 32. na svijetu. Najbolji meč odigrao je vjerojatno protiv Marija Ančića koji već sad vrijedi za najbolju dvadesetoricu, a jedino finale izgubio je od 209. igrača svijeta Ukrajinca Sergiyja Stakhovskog. Umjesto povratka među najbolju desetoricu, Ljubo je s 19. mjesta gdje se nalazio u siječnju, pao na 29., a ukoliko se nešto drastično ne promijeni mogao bi uslijediti još veći pad na ATP ljestvici.
U čemu je problem?
Rijetko koji igrač na teži je i krvaviji način stigao do svjetskog vrha od Ljubičića gdje se Ivan nalazio u ljeto i jesen 2006. godine kada je bio treći tenisač svijeta. Ako se pažljivije promotri povijest njegovih rezultata i renkinga, jasno je da je Ljubičić svako mjesto i svaki ATP bod teško zaradio...ništa nije došlo preko noći. Ljubo se "mic po mic", jedno po jedno mjesto, približavao svjetskom vrhu još od 2003. godine kada se kretao oko 50. mjesta i kada je započeo njegov put prema naprijed. Tu je godinu završio na 42. mjestu, da bi 2004. iz tjedna u tjedan napredovao po mjesto ili dva i godinu da bi godinu završio na rubu "topa 20". Gotovo identična priča dogodila se i u 2005. kada je sa 22. skočio na 9. mjesto, da bi uslijedila daleko najuspješnija 2006. koju je gotovo cijelu proveo među prvom petoricom.
Kako se uspinjao, Ljubičić na isti način od tada pada. Iako se dobar dio krivice za prošlogodišnji pad može pripisati i zdravstvenim problemima i pehovima, pad se nažalost nastavio i u 2008. Prema svim teniskim i sportskim pravilima Ivan bi sa 29 godina trebao biti na vrhuncu svoje karijere, spremniji, kvalitetniji i što je najbitnije iskusniji nego ikada. Zašto Ljubičić već neko vrijeme ne može naći svoju igru, vjerojatno samo on može odgovoriti. Teško je očekivati da bi se pozitivni iskorak mogao dogoditi u nastavku zemljaške sezone, pa čak i na engleskoj travi koja također nije njegova omiljena podloga, ali se nadamo da bi povratkom na američki beton Ljubičić napokon mogao zaigrati na nivou koji on sigurno još uvijek može...
Marko Petrak
Foto: AFP