Druga strana priče napada stafforda na djevojčicu: "Nisu je `trgala` četiri stafforda, nego ju je ugrizao jedan pas"

Foto: Facebook

ADMINISTRATORI stranice American Stafford CRO s više od 1.300 potpisa skupljenih u nešto više od 48 sati, putem peticije "Spasimo Azru, Belu i štence!" upozoravaju na drugu stranu priče nedavnog napada Stafforda na 13-godišnju djevojčicu. Cilj je spriječiti njihovu eutanaziju, ali i prenijeti čitateljima što se zaista dogodilo tijekom napada. Njihov apel prenosimo u cijelosti:

"Psi se terete kako su dana 19.12.2013. godine, u jutarnjim satima, napali maloljetnu žensku osobu te odraslog muškarca. Mi to ne negiramo, napad se zaista dogodio, no ono što ne odgovara istini su uzrok te posljedice napada. Nikako se ne slažemo s rješenjem koje nalaže eutanaziju četvero pasa, kršeći time zakone i pravilnike donesene za ovakve i slične situacije. Ako se traži od nas građana da poštujemo zakone te nas se u protivnom kažnjava, tražimo da to i ovdje bude slučaj. Ako zakoni vrijede za ubojice, silovatelje, pedofile te razne druge zločince, koji svoja nedjela rade svjesno, moraju vrijediti i za ova nedužna bića koja su vjerojatno jednostavno odreagirala instinktivno i zaštitnički prema svojim štencima. Naime, ta četiri "krvoločna" psa, koji su "kidali" nesretnu djevojčicu i muškarca, dvije su odrasle ženke starosti četiri i tri godine te dva štenca starosti svega pet mjeseci. Radi se o napadu jednog psa, iz gore navedenih razloga, a ne o napadu četiri psa. Štenci i da žele, u tom periodu nisu sposobni nanijeti štetu. Nadalje, sam otac djevojčice je rekao kako su vrata dvorišta pet do deset minuta prije nesretnog događaja bila zatvorena. To nas dovodi do pitanja koje nitko nigdje nije postavio, a glasi: Tko je otvorio vrata? Neupitno se radi o ljudskom faktoru, a vlasnik pasa je u tom trenutku bio na poslu. Dakle pse je netko pustio iz osiguranog dvorišta te time uzrokovao daljnju situaciju. Također, nešto vrlo, vrlo bitno, što isto tako nigdje nije preneseno, je to da se drugi napad mogao spriječiti. Naime, prilikom intervencije nakon prvog napada na maloljetnu K.Š. na teren su izašli policija, hitna pomoć te veterinarski inspektor. Događa se da su se psi sami vratili u dvorište, a sve navedene službe, nakon očevida odlaze ostavivši dvorišna vrata otvorenima. Zahvaljujući njima, dolazi do drugog napada na odraslog F.V. Da su državne službe obavile posao kako treba, do drugog napada ne bi došlo, krivnja ide isključivo na njih te tražimo istragu i sankciju za odgovorne osobe. Što se tiče ozljeda, one su neusporedivo manje od onih koje su se iznijele u medijima.

"Nije moguće da su četiri Stafforda "trgala" djevojčicu, a ona ima samo jedan ugriz na nozi"

Naime, djevojčica, koju su psi "trgali" ima jednu jedinu ozljedu na nozi. Kako je moguće da četiri psa u isto vrijeme uhvate za isto mjesto? Ponavljamo, radi se o jednom psu. Pravo pitanje je bi li djevojčica bila danas među živima da ju je jedan, a kamoli da su je četiri Stafforda napala na takav način? Radi se o snažnim psima prosječnog ugriza oko 110 kg, ako se pas redovito trenira pritisak može ekstremno narasti. Sada zamislite kako "četiri" Stafforda "krvoločno kidaju" nejaku djevojčicu od trinaest godina i ona se držeći za stablo uspješno otrgne "pobjesnjelim" Staffordima i prođe s jednom jedinom ozljedom nepokidanih hlača? Nešto ne štima? Ovako to stoji u jednom od tekstova o ovom slučaju: "Ona se uspjela uhvatiti za neko stablo snažno se opirući psima koji su je doslovno trgali." Sada vam je jasnije? Da, i mislili smo. U nastavku teksta stoji: "Tek kad je njezin otac izletio i krenuo prema njima, psi su se razbježali." Znači "pobješnjeli" psi "kidaju" djevojčicu i onda se nakon dolaska njenog oca razbježe poput mačaka lutalica kada prođete pored kontejnera? Stoji li vam sad ta izjava? Isto ne? Da, znamo. Izjavu Gospodina F.V. najradije ne bismo komentirali, no ipak ćemo se osvrnuti na jedan dio, pa tako dotični kaže: "Kada sam pao na pločnik, nastavili su me gristi po rukama i nogama, a onda su se počeli međusobno tući! Iskoristio sam njihovu borbu i pobjegao." Nije li čudno da se ženke bore s štencima, pogotovo njihova majka? Da su gospodina četiri Stafforda zaista napala na način na koji on tvrdi, danas bismo pričali o pokojniku. Nema tog načina kojim bi on pobjegao pred četvero pobješnjelih Stafforda. Oni su, kao što smo naveli, psi jakih ugriza, te iznimno spremni i brzi. No sad ono najbitnije: Kako je moguće da Vas napadnu "četiri pobješnjela Stafforda" a vi doslovno, pazite doslovno, prođete s nekoliko ogrebotina? Da vas napadnu pripadnici manje grupe pasa, kao što su pekinezer i slično, prošli biste s daleko težim ozljedama. Usputno da napomenemo da se rade statistike diljem svijeta te da su takvi psi ekstremno većeg broja ugriza od Američkog Stafforda ili također često napadane vrste, Pitbulla, no, naravno, o tome se ne piše.

Već se od tuge smijete i vrtite glavom? Da, razumljivo. Drugi dio izjave dotičnog gospodina u kojem stoji sljedeće: "Ovo je tužno i jadno. Ispada da su psi koji napadnu ljude u ovoj državi zaštićeniji od bilo koje nacionalne manjine." ne želimo komentirati jer je posve promašen, neistinit i nebitan za slučaj. Ne razumijemo da se u sve uvijek mora gurati politika i osobni interesi. Dakle "krvoločni" Staffordi umalo "rasparaju" djevojčicu i "strašno" napadnu stariju osobu, a oboje skupa prođu s jednom ozljedom i nekoliko ogrebotina? Sve je vrlo jasno. Ono najbitnije zbog čega vam se najviše obraćamo je rješenje, koje smo vam ranije spomenuli i koje također prilažemo u nastavku, njime se nalaže da se svih četvero navedenih pasa eutanazira, dakle da se izvrše ubojstava nad nedužnim bićima. Iako se nesretni događaj nažalost zaista dogodio, mada neusporedivo drugačije nego što se prvotno iznijelo u javnost, psi nisu krivi. Pas nikada nije kriv, kriv je ili vlasnik, koji je svojim odgojem, ili točnije, neodgojem potaknuo psa na takvo nešto ili osoba koja je isprovocirala psa na takav čin. Moramo napomenuti, ne borimo se za vlasnika, ne tvrdimo da on nije kriv. Borimo se za ove nevine pse i za njihove živote. Nadležni organi neka provedu istragu i neka utvrde krivicu jedne ili druge strane, u to ne ulazimo.

Također želimo reći da nam nipošto ni u jednom trenutku nije bio cilj omalovažavati nesretnu djevojčicu i nemili događaj. U ime nas i svih dobrih ljudi koji su uz nas, želimo joj što brži oporavak i da odraste u jednu predivnu osobu koja će imati i obožavati svog psa. Možda to baš bude Američki Stafford, još nije kasno.

Za strašnu nepravdu koja se godinama šablonski, po uzoru na neke druge zemlje, nanosi našim herojima Američkim Staffordima, jednostavno nema lijeka, unatoč ogromnom trudu i naporu svih nas ljubitelja vrste i ljudi koji iz iskustva i sa znanjem pričaju o njima, za razliku od ljudi koji si uzimaju za pravo neutemeljeno osuđivati vrstu i pisati govore mržnje", ističu ljubitelji Stafforda koji su priložili i fotografije Azre i Bele kako bi građani "vidjeli kako zaista izgledaju `krvoločni` Staffordi iz nesretne priče".