Foto: US Army/Ilustracija
I DOK JE svijet čekao objavu senatskog izvješća o tajnom programu zatvaranja i mučenja osumnjičenih terorista koji je CIA provodila u mandatu Georgea W. Busha, u Europi je bilo vrlo malo introspekcije, kao da europske zemlje u tome nikako nisu sudjelovale.
CIA je koristila mrežu europskih zračnih luka i baza za prijevoz osumnjičenih terorista preko granica na ispitivanja. Ispitivanja, koja su po objavljenom izvješću senatskog odbora za obavještajna pitanja, zapravo bila mučenja. Neke su države pomagale američkim agentima da provode otmice, a druge su na svom teritoriju imale njezine tajne zatvore.
Nema nikakve dvojbe, piše Guardian, da će se iz senatskog izvješća pokušati iščitati koliko su europske države imale udjela u tome.
"Masovno i sustavno kršenje ljudskih prava"
Posebni izvjestitelj Vijeća Europe Dick Marty objavio je 2007. da postoji dovoljno dokaza da su američki tajni zatvori postojali u Poljskoj i Rumunjskoj. Ozbiljno se sumnja da je jedan bio i u Litvi. Marty je dodao da su ilegalne deportacije osumnjičenika koje su oteli agenti CIA-e u Europi dosegle razmjere "masovnog i sustavnog kršenja ljudskih prava".
Nakon napada 11. rujna, CIA je zatražila pomoć europskih saveznika u svojoj izvanrednoj operaciji tajnih uhićenja i deportacija. Svrha programa bila je da se potencijalne teroriste stavi izvan dosega zakona. Aktivno sudjelovanje desetaka stranih vlada omogućilo je provedbu programa.
Do danas točni razmjeri europskog sudioništva nisu poznati. I američka i partnerske vlade o tome godinama šute. Washington nikad nije potvrdio lokaciju tajnih zatvora, niti imenovao vlade koje su surađivale. Toga nema niti u objavljenom senatskom materijalu. Desetljeće poslije, javnost o tome zna malo ili ništa.
Aktivna opstrukcija
Neke su činjenice, međutim, poznate zahvaljući radu nevladinih organizacija, medija, Europskog parlamenta i Vijeća Europe. Svi oni koji su pokušali rasvijetliti priču kazali su da su ih vlade aktivno opstruirale.
Europske zemlje nisu provele istrage o agencijama ili dužnosnicima koji su pomagali CIA-i. Švedska je jedina zemlja koja je platila odštetu žrtvama programa. Italija je jedina zemlja u kojoj su dužnosnici za pomaganje u otmicama osuđeni na sudu.
Po podacima zaklade Otvoreno društvo, najmanje 54 svjetske vlade pružale su pomoć američkoj Središnjoj obavještajnoj agenciji. Od njih je 21 europska, a među njima 17 zemalja koje su bile ili članice ili na pragu članstva u EU. Osim već spomenutih Poljske, Rumunjske, Litve, Švedske i Italije, na popisu su i Velika Britanija, Njemačka, Španjolska, Portugal, Belgija, Danska, Finska, Island, Austrija, Češka, Grčka, Cipar, BiH, Albanija i Hrvatska.
Ministar obrane Ante Kotromanović kategorično je u srijedu odbacio medijske napise da Hrvatska ima ikakve veze s CIA-nim programom, opovrgavajući navode o slijetanju zrakoplova CIA-e u Hrvatskoj, rekavši kako se to za njegova mandata nije dogodilo, a nema niti informacija da se to događalo ranije. Međutim, ogradio se rekavši da bi o tome ipak trebalo pitati bivše ministre policije i obrane.