Foto: Ilustracija
GRAĐANSKI pokret "Neću usluge toplane!", ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću poslao je Otvoreno pismo koje potpisuje njihov koordinator dr. sc. Domagoj Švegar. Pismo je priložena i peticija s više od 1500 potpisa građana. Pismo prenosimo u cijelosti:
ovim putem Vam se obraćamo kako bismo Vas izvijestili o brutalnom kršenju ljudskih prava, zakona RH, Ustava RH te međunarodnih propisa, koje proživljavaju brojni Karlovčani. Gradska toplana nas uz blagoslov karlovačkog gradonačelnika, gradskog vijeća te Državnog inspektorata RH, drži taocima i prisiljava da do smrti plaćamo njihove usluge čak i ako ih ne koristimo, neovisno o činjenicama da s tom tvrtkom nikada nismo potpisali ugovor, te da smo odbili koristiti njihove usluge. Kada umremo, obaveze prema Gradskoj toplani prenose se na našu djecu. Državni inspektorat RH nije nas zaštitio, već je umjesto da zaustavi nasilje Gradske toplane nad Karlovčanima, ta institucija samo ustvrdila da su brojni građani protivno njihove volje, bez ikakvog potpisa ugovora, doživotno vezani s Gradskom toplanom, i to temeljem činjenice da su njihovi susjedi platili račun za osmi mjesec prošle godine, u kojem grijanja nije ni bilo.
Slučaj karlovačke toplane počeo je sredinom 2012. godine, kada je gradonačelnik Karlovca odlučio riješiti problem grijanja po dobro poznatom modelu Ljubljanske banke. Posrnula gradska tvrtka Toplana d.o.o. (u daljnjem tekstu stara toplana) je zbog enormnog duga otišla u stečaj, pa je Grad Karlovac osnovao novu tvrtku – Gradsku toplanu d.o.o. (u daljnjem tekstu nova toplana), koja je dobila koncesiju usprkos činjenici da natječaj za dodjelu koncesije nikada nije raspisan. Nova toplana je ustvari ostala stara toplana – većina zaposlenika koja je potpisala otkaz u staroj toplani, sljedeći dan je dobila posao u novoj. Zaposlenici su nastavili dolaziti na posao u istu zgradu, u stare urede, na iste stolice, za iste kompjutore, kao da se ništa nije dogodilo. De facto se i nije promijenilo ništa. Ništa osim činjenice da nova toplana nije pravni slijednik stare – na taj je način Grad Karlovac pokušao izbjeći plaćanje duga u iznosu više desetaka milijuna kuna, a nova toplana krenula je od nule. Budući da nova toplana nije pravni slijednik stare, ona nije imala pravo preuzeti kupce od stare toplane, jer pravno gledano, stara i nova toplana su dvije potpuno neovisne tvrtke. Međutim, usprkos tome, nova je toplana isporučila račun za grijanje svim građanima koji su do ljeta 2012. godine koristili usluge stare toplane. Osobne podatke (ime, prezime, OIB, adresu i površinu stana), temeljem kojih su računi ispostavljeni, stara je toplana dala na korištenje novoj, iako Zakon o zaštiti potrošača (članak 7, stavak 3) propisuje da se tvrtki zabranjuje davanje osobnih podataka potrošača bilo kojoj trećoj osobi (fizičkoj ili pravnoj) bez prethodnog izričitog i pisanog odobrenja potrošača, te iako Kazneni zakon (članak 133) propisuje da će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci kazniti onaj tko bez privole građana protivno uvjetima određenima u zakonu, prikuplja, obrađuje ili koristi njihove osobne podatke ili te podatke koristi suprotno zakonom dozvoljenoj svrsi njihova prikupljanja. Osim toga, sigurnost i tajnost osobnih podataka zajamčena je i člankom 37 Ustava RH, koji glasi: "Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom." No osobni podaci su u ovoj priči najmanji problem pa se više na toj temi nećemo zadržavati.
Ozbiljniji problem nalazi se u činjenici da nova toplana s tisućama Karlovčana nikada nije potpisala nikakav ugovor. Ugovor je nova toplana ponudila, međutim na njihove uvjete građani nisu pristali, prije svega zbog astronomskih cijena (građani naime imaju na raspolaganju mogućnost grijanja na struju, drva, plin, pelete i druge energente, a takav alternativan način grijanja je nerijetko čak i peterostruko jeftiniji). No, unatoč činjenici da su građani odbili potpisati ponuđene ugovore, nova toplana im je u listopadu prošle godine počela isporučivati toplinsku energiju, uz obrazloženje koje u bitnome glasi: "većina vlasnika stanova na zajedničkim mjerilima platila je račun za osmi mjesec, pa su time svi vlasnici stanova ušli u ugovorni odnos s Gradskom toplanom". U svom obrazloženju nova toplana poziva se na Zakon o obveznim odnosima (članak 294) u kojem je propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku, ukoliko su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili pretežnom dijelu obveze koje iz njega nastaju, a budući da je većina vlasnika stanova na zajedničkom mjerilu platila račun za kolovoz, smatra se da je obveza u pretežnom dijelu ispunjena. Nova je toplana također navela da se nitko ne može izdvojiti iz sustava centralnog grijanja ukoliko ne prikupi suglasnost svih vlasnika stanova na zajedničkom mjerilu. Iako je nerijetko i po stotinu stanova, odnosno po nekoliko zgrada priključeno na samo jedno mjerilo, u novoj toplani inzistiraju da je, ukoliko se ne pribavi suglasnost susjeda, smrt vlasnika stana ili stečaj i likvidacija nove toplane jedini način raskida ugovora (koji nikada nije niti potpisan!). Iz nove toplane posebno se ističe da će vlasnici koji prikupe suglasnost svih susjeda biti isključeni, ali će i dalje morati plaćati zakupljenu snagu novoj toplani, a cijena te snage za prosječni dvosobni stan iznosi oko 250 kn mjesečno. Uporište u svom tumačenju nova toplana nalazi u Zakonu o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (članak 23) te u općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom (članak 30). Državni inspektorat RH tumači zakone na jednak način kao i nova toplana te u pisanim odgovorima građanima zaključuje kako je većina stanara u svim karlovačkim zgradama platilo račune za kolovoz te su time svi vlasnici stanova ušli u ugovorni odnos iz kojeg je moguće izići samo ako svi stanari u zgradi (ili čak u nekoliko susjednih zgrada ako su sve spojene na jedno mjerilo) daju pisanu suglasnost. Dakle, ukoliko 1 od 130 vlasnika stanova na zajedničkom mjerilu želi usluge toplane, a 129 ih je protiv toplane, u tom slučaju svih 130 mora koristiti usluge toplane, ako taj jedan nikome ne da suglasnost. To je stav Državnog inspektorata RH i Gradske toplane.
Ovakvo pravno tumačenje nove toplane i Državnog inspektorata je u koliziji sa međunarodnim propisima UN-a i Europske unije, brojnim zakonima RH, Ustavom RH te sudskom praksom, a to ću obrazložiti u tekstu koji slijedi.
Međunarodni zakoni i propisi
Glavna skupština UN-a je 1985. godine u svojoj rezoluciji (br. 39/248) definirala pravo na izbor proizvoda i usluga kao jedno od univerzalnih prava potrošača. Osim Ujedinjenih naroda, i Europska unija je 2004. godine propisala 10 temeljnih načela politike zaštite potrošača, a prvo od tih 10 načela glasi: građani imaju pravo izbora da kupuju što žele. Rezolucije UN-a i propisi Europske unije u Karlovcu nažalost ne vrijede.
Ustav Republike Hrvatske
Ustav Republike Hrvatske jamči pravo na tajnost i sigurnost osobnih podataka, pravo vlasništva te pravo tržišnih sloboda. Ustavne odredbe koje zabranjuju monopol trebale bi se odnositi i na Gradsku toplanu. Doduše, ne može se reći da Gradska toplana ima monopol, jer u uvjetima monopola čovjek ima pravo izbora uopće ne koristiti proizvod jedine tvrtke na tržištu. U našem slučaju situacija je puno gora od monopola: mi imamo mnoge tvrtke na raspolaganju, ali ukoliko odaberemo plin, struju ili drva, svejedno smo prisiljeni doživotno plaćati usluge toplane, koristili ih mi ili ne.
Zakon o energiji i Opći uvjeti za opskrbu toplinskom energijom
Sukladno Zakonu o energiji (članak 35, stavak 3), toplana je obvezna primjenjivati Opće uvjete za opskrbu toplinskom energijom (u daljnjem tekstu Opći uvjeti). Sukladno članku 32 Općih uvjeta, odnosi između energetskog subjekta (toplane) i kupca određuju se ugovorom o opskrbi i korištenju distribucijske mreže tarifnog kupca. Taj ugovor Gradska toplana nije sklopila s tisućama vlasnika stanova kojima isporučuje energiju. Osim toga, člankom 39 Općih uvjeta propisano je da vlasnici posebnih dijelova nekretnine koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu na zajedničkom mjerilu toplinske energije zaključuju ugovor o opskrbi i korištenju distribucijske mreže putem predstavnika suvlasnika. Taj ugovor nije sklopljen. U stavku 4 članka 39 Općih uvjeta, propisano je da se tek potpisom ugovora ugovorne strane obvezuju da tijekom važenja ugovora u cijelosti prihvaćaju odredbe važećih Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom i Tarifnog sustava za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom. Nadalje, Opći uvjeti (članak 48) propisuju da ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku te da opskrbljivač toplinskom energijom račune ispostavlja temeljem ugovora (članak 88, stavak 8). Prema tome, da bi se vlasnik posebnih dijelova nekretnine koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu smatrao tarifnim kupcem toplinske energije u smislu Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom, potrebno je da isti zaključi ugovor o opskrbi i korištenju distribucijske mreže putem predstavnika suvlasnika. To je primjerice stav Županijskog suda u Varaždinu (Gž. 1303/08-2). Ništa od navedenog Gradska toplana nije ispoštovala.
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
Pravo vlasništva i zaštita tog prava jedno je od temeljnih ustavnih načela. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da upravo vlasnik stana ima pravo odlučivati o svom stanu, a ne njegovi susjedi, kao što to tvrde Gradska toplana i Državni inspektorat. Susjedi ne mogu u ime vlasnika stana protivno njegove volje sklopiti ugovor s toplanom, jer Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (članak 66, stavak 2 te članak 79, stavak 1), propisuje da "vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno, da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drugačije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi". To je stav Općinskog suda u Zagrebu (Posl. br. CVIII-P-7474/04-18), Općinskog suda u Pakracu (P-226/98-50) te Županijskog suda u Požegi (Gž-152/03-2). Napominjemo i da je presude Sudova u Pakracu i Požegi potvrdio i Ustavni sud RH (U-III-2774/2003).
Zakon o obveznim odnosima
Zakon o obveznim odnosima (članak 298) propisuje da je ništetan ugovor u kojem je postavljen odgodni ili raskidni uvjet protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Isti članak također propisuje da je ugovor sklopljen pod nemogućim odgodnim uvjetom ništetan, a nemoguć raskidni uvjet smatra se nepostojećim. Osim toga, Zakon o obveznim odnosima (članak 296) određuje da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.” Prikupljanje 100% potpisa svih vlasnika stanova na zajedničkom mjerilu je de facto nemoguć uvjet. Osim toga, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, ugovor ne može biti sklopljen ukoliko jedna strana uskrati suglasnost, odnosno izrazi volju da ne želi stupiti u ugovorni odnos, a tu činjenicu ignoriraju i Gradska toplana i Državni inspektorat.
Zakon o zaštiti potrošača
Osim ranije spomenutih zakona i Zakon o zaštiti potrošača također u svojim brojnim člancima (npr. članak 5, članak 25) propisuje da toplana mora sklopiti ugovor s građanima kojima isporučuje svoje usluge. Članak 54 propisuje da se usluga isporučena protivno volji kupca smatra promidžbenim darom, međutim Gradska toplana svejedno naplaćuje grijanje i onima koji su pisanim putem odbili koristiti njihove usluge.
Ovim putem apeliramo na Vas da poduzmete sve moguće radnje za koje ste ovlašteni, kako biste zaštitili naša temeljna ljudska prava i slobode, jer situacija u kojoj se nalazimo nije primjerena za državu na pragu ulaska u EU, nego za vrijeme Franje Tahija, kada su prisila, iznuda, reketarenje i diktatura bili uobičajeni.
U prilogu ovog dopisa, dostavljamo Vam peticiju s potpisima preko 1500 Karlovčana, koji smatraju da bi svaki vlasnik stana morao imati pravo izbora načina grijanja svog doma te da mu to pravo ne smiju uskratiti niti njegovi susjedi niti Gradska toplana. Za sve dodatne informacije, slobodno nas kontaktirajte na gore navedeni telefon/adresu. Također Vas molim da, kada budete u mogućnosti, primite na sastanak predstavnike građanskog pokreta "Neću usluge toplane!" i predstavnike udruga potrošača sa sjedištem u Karlovcu, kako bismo vam detaljnije obrazložili kompletnu problematiku oko Gradske toplane."