OVAKVE stvari znaju poslužiti kao detonator.
Desant interventne policije na Pučišća na Braču, opkoljavanje kuća sindikalnih čelnika, njihovo brutalno privođenje i bacanje u marice, a sve kako bi se stečajnom upravitelju omogućio ulazak u Jadrankamen, vrlo lako bi se mogao pretvoriti u okidač za socijalnu eksploziju.
U jeku poskupljenja i pada životnog standarda, u trenutku kad narod sve više gubi živce zbog bahatosti Vlade, zbog Linićeva pljuvanja po Vjesnikovim zaposlenicima ili Čačićeva vrijeđanja radnika Dalmacijavina, slanje policije na radnike čista je ludost.
Ludost koja samo nabrijava atmosferu.
Ružna akcija s opasnom porukom
Ostavimo sad po strani obrazloženja o izvršavanju sudskih naloga, o pravnoj državi, o nelogičnosti postupka sindikalista koji onemogućavaju da se ponovno pokrene proizvodnja...
Politički gledano, ovo je ružna akcija s potencijalno ružnom posljedicom.
Samo dva dana nakon što su članovi Vlade slali srcedrapateljne prvomajske poruke svim ljudima "koji su tužni, koji su nesigurni, koji se osjećaju čak i beskorisno", na te radnike sada kreće policija.
Dvije stotine policajaca u akciji, devetoro radnika u marici. A Bruno Orešar na slobodi.
Dijele grah, ali ne pokazuju razumijevanje
Oni koji su prekjučer radnicima dijelili grah, trebali su danas pokazati razumijevanje prema radnicima koji brane ono što im je opljačkano.
Umjesto toga, HDZ zove premijera na raport u Sabor, SDP cinično uzvraća da se "zna s kim je vlasnik Jadrankamena igrao tenis", kriza se pretvara u sitno političko prepucavanje, a nabrijana javnost gleda kako represivni aparat države trpa radnike u marice.
Dok osoba odgovorna za propast Jadrankamena mirno šeće naokolo.
Rušiteljski domino efekt
Ta činjenica izaziva gnjev koji se može lančano preliti na druge tvrtke i u druge gradove. A kad taj domino-efekt jednom krene, teško će se zaustaviti. Pa ni desantom specijalaca.
Teško je, naime, frustriranim građanima prodati javnosti priču o izvršenju sudskih naloga, kad ti isti suci nisu sposobni osuditi kriminalce i pljačkaše. Teško je pozivati se na pravnu državu dok ta ista pravna država pušta krivce na slobodu. Teško je pomiriti se sa stečajem kad se prelazi preko kriminala.
Osjećaj nepravde
Taj osjećaj nepravde teško je izbrisati. Ne samo kod radnika Jadrankamena, nego i brojnih drugih - od škverova do Diokija, od Dalmacije do Slavonije. A policija samo gasi požar benzinom.
Sjetimo se kako se ministar policije Tomislav Karamarko pozivao na pravnu državu dok je interventna policija trpala u maricu prosvjednike na prosvjedima u Zagrebu. Tada su se mnogi SDP-ovci solidarizirali s prosvjednicima, a kad su se oni pojavili na vratima SDP-a, njegov predsjednik Zoran Milanović im je rekao: "Ako želite hajd'mo lijepo razgovarati. Spremni smo na dijalog, nismo htjeli slati policiju na vas, kao oni jučer".
Ali evo danas Milanovićeva vlada pere ruke.
Nakon pljačke stiže policija
Ministar policije govori da on nema veze s akcijom policije, prvi potpredsjednik Vlade optužuje sindikalce da rade protiv interesa tvrtke, premijer se ne odaziva na poziv da dođe u Sabor (kao što to nije učinio ni prilikom štrajka glađu radnika Diokija) i sve to dok zgrožena javnost gleda kako policija nasrće na opljačkane, ponižene i pobunjene radnike.
Uz indirektnu poruku: nakon pljačke i poskupljenja dolazi policija.
Za socijalnu eksploziju dovoljan je mali povod. Valja se nadati da to neće biti Pučišća.
Ostale komentare autora pročitajte ovdje