Screenshot: Netokracija, gov.hr, gov.uk
No, stranica koja je danas predstavljena, a za čiju je izradu bio zadužen HAKOM, malo je drugačija od one prije šest mjeseci, iako i sada ima puno sličnosti s gov.uk. Ovako je stranica izgledala prilikom predstavljanja u prosincu:
Danas predstavljena stranica na vrhu ima tri fotografije koje su ranije bile samo na dnu naslovnice, i uklonjeni su brojevi koji su označavali koliko ima ministarstava, koliko ima agencija, i slično... Sve ostalo je isto - primjerice, Moja uprava na gov.hr je "Services i information" na gov.uk, no i drugi detalji su jednaki onima na gov.uk.
Za ovaj projekt zaslužni su Vlada, Hakom i Globaldizajn, koji su isticali kako im je stranica britanske Vlade - uzor.
Ne radi tražilica
Pitanje je i koliko su funkcionalne nove stranice Vlade. Naime, prilikom upisa "Milanović" u tražilicu, dobili smo odgovor: "Pronađeno 0 stranica".
Blagonić: Da su uključili stručnjake natječajna dokumentacija bi bila drugačija
O novim Vladinim stranicama razgovarali smo s dizajnerom Emanuelom Blagonićem.
"Ako pogledate početnu stranicu Vlade RH zapravo nećete znati gledate li stranicu najvažnije institucije u Hrvatskoj ili nečiji blog. Početna stranica Vlade u odnosu na staru stranicu koja je bila aktualna posljednjih nekoliko godina, je ozbiljan korak unatrag po pitanju dostupnih informacija. Iako smatram da je dobro sakriti nepotrebne informacije s početne stranice, čini mi se da je stara stranica bila puno kvalitetnije osmišljena i realizirana pa po tom pitanju ne vidim neki poseban napredak., komentira Blagonić.
U članku objavljenom na Netokraciji, napisao je i da je sam sam natječaj bio neozbiljan. Pitali smo ga stoji li još kod takvog mišljenja i zašto?
"Da, i dalje stojim kod tog mišljenja. Za početak, ako govorite da vam je uzor stranica britanske vlade gov.uk iza koje stoji tim od 200 ljudi (od dizajnera, stručnjaka za sadržaj, informacijskih arhitekata…) koji konstantno radi na usavršavanju stranice, a/b testiranju i približavanju stranice građanima – a onda postavite natječaj u kojem favorizirate najpovoljniju ponudu, mislim da je to neozbiljno. Shvaćam da se danas potrošnja svake kune gleda iz više kuteva, no ovo nikako ne bih mogao nazvati uštedom, već nepotrebno potrošenim novcem, kojeg ćemo opet potrošiti čim se promijeni vlast.", odgovara.
"Sustav je trebalo temeljiti na tehnologijama koje su prihvatljive za prikaz ogromne količine sadržaja i to na način da taj sadržaj bude maksimalno dostupan građanima. Je li to open–source ili neko drugo rješenje, nije na meni da odlučujem, ali smatram da je pristup kakav su imali u britanskoj vladi smjer koji trebamo pratiti. Dostupnost kompletnog programskog koda na GitHubu te uključivanje struke kao savjetodavnog faktora u cijelom procesu izrade.", dodaje Blagonić.
Na pitanje o funkcionalnosti stranica, kaže: "Potencijalno najzanimljiviji dio ovog projekta – Korisnički osobni pretinac i cijeli sustav e-Građani je potpuno zanemaren. Korisnike koji se odluče uhvatiti u koštac sa sustavom zapravo čeka borba s on–line birokracijom – da se tako izrazim. Upute za sustav su zanemarive (da ne kažem gotovo pa nepostojeće), za "vjerodajnicu" je potrebno prošetati do FINA-e (što ima smisla s aspekta sigurnosti, ali nije dovoljno dobro objašnjeno) a sama prijava u sustav nije jasna. Recimo, postoje dvije razine sigurnost: razina 2 i razina 3; no nigdje nije objašnjeno što one znače. A uputa od 25 stranica koja se nalazi pored linka za prijavu nije nešto što se može baš nazvati user friendly."
"Najveći problem izrade web stranica za Vladu i ministarstva je taj što se niti jednom ne gleda dugoročni učinak redizajna. To je naravno teško sagledati kada u proces ne uključujete dovoljan broj stručnjaka. Jer, da su stručnjaci bili uključeni od samog početka siguran sam da se u natječajnoj dokumentaciji ne bi tražila kompatibilnost s Internet explorerom 6, a i sam sadržaj bi bio kvalitetnije prezentiran i jasniji građanima. Iako su svakoj vladi do sada puna usta transparentnosti, primjeri kada je transparentnost zaista i stavljena na prvo mjesto, mogu se izbrojiti na prste jedne ruke.", zaključuje Blagonić.