Foto: FAH
Predstojnica Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Mirela Stanić Popović kazala je da je cilj izmjena Zakona o područjima posebne državne skrbi (PPDS), koji je danas predstavila u Hrvatskom saboru, omogućiti učinkovitije ostvarivanje prava građana na tim područjima.
Hrvatski branitelji i članovi obitelji smrtno stradalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, koji su vlastitim sredstvima ili kreditom otkupili obiteljsku kuću ili stan u državnom vlasništvu na područjima posebne državne skrbi, imaju pravo na povrat kupoprodajne cijene bez kamata.
"Prema važećem zakonu rok za povrat sredstava istekao je 2. lipnja 2014., no zbog nedostatka financijskih sredstava povrat sredstava nije učinjen te se predlaže da se rok produži do 1. lipnja 2017.", pojasnila je Stanić Popović.
U proračunu Državnog ureda za obnovu za tu je namjenu, kaže, u ovoj je godini osigurano četiri milijuna kuna, a procjenjuje se da će za sljedeće dvije godine biti potrebno još oko osam milijuna kuna.
"Vlada je propisala i način povrata sredstava hrvatskim braniteljima, definiran je i rok za podnošenje zahtjeva za povrat kupoprodajne cijene koji ističe 13. svibnja 2015.", naglasila je predstojnica Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
Briše se i obveza da je obitelj koja je ostvarila pravo na zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za popravak i obnovu kuće ili stana, odnosno izgradnju obiteljske kuće na darovanom zemljištu u vlasništvu podnositelja, dužna useliti u obnovljenu kuću u roku od 90 dana te da moraju tamo prebivati najmanje 10 godina.
"Time želimo brisati ograničenja prava vlasništva", pojasnila je.
Kajin: Zakon se tiče onog što se događalo na marginama rata
Ovim zakonom se predlaže obustava preostalih sporova u vezi s povratom imovine vlasnicima. Nezavisni Damir Kajin istaknuo je da se zakon donosi 20 godina nakon Domovinskog rata.
''Ovaj zakon tiče se onoga što se dešavalo na marginama jednog legitimnog, obrambenog i neupitno oslobodilačkog rata. Ali ovaj zakon također se tiče i izbjeglica i prognanika i ljudi koji su iz BiH dolazili na ove prostore po pozivu aktualnih Vlada, u ratu nepotrebno porušene srpske imovine. A tiče se i imovine nasilno iseljenih ljudi iz njihovih stanova, samo zbog toga što su bili neke druge nacionalnosti'', podsjetio je Kajin.
Srpski demokratski forum: Kozmetičke korekcije ne rješavaju probleme srpskih povratnika
Ove izmjene Zakona su još jedan pokušaj vlasti da pokuša ispraviti dugogodišnje nepravde i diskriminaciju povratnika i izbjeglica srpske nacionalnosti. Međutim, kao i prethodni pokušaji niti ovaj nije uspješan, dijelom zbog nerazumijevanja problema, a dijelom zbog očitog nedostatka želje da se ovoj grupi ratnih stradalnika osigura dostojanstven život i održiv povratak.
Zakon je očito donešen pod pritiskom nevladinih organizacija i EU jer se dijelom referira na obaveze koje je RH trebala ispuniti još tokom predpristupnog procesa ili neposredno nakon ulaska u EU, ali to do sada nije napravila.
Ovim izmjenama Zakona zaustavljaju se ovrhe u slučajevima kada se Srbi povratnici (jedino oni) nisu uselili u obnovljene kuće ili su iste pokušali prodati, čime se direktno kršila nepovredivost vlasništva kao jedna od temeljnih ustavnih kategorija. Međutim, ponovno se u Zakon uvodi ista odredba o obaveznom useljenju u obnovljenu kuću u roku od 90 dana i zabrana prodaje u trajanju od deset godina što krši svaku pravnu logiku, zakon čini kontradiktornim, a etničku diskriminaciju u procesu stambenog zbrinjavanja cementira kao stalnu kategoriju budući se predmetna odredba odnosi isključivo na srpske povratnike.
Liste prvenstva za stambeno zbrinjavanje više nisu jednogodišnje već trogodišnje što olakšava status povratnicima i izbjeglicama ali u isto vrijeme ne mijenjaju se ključne postavke koje su dovele do toga da u procesu stambenog zbrinjavanja imamo 30 000 neriješenih predmeta i 11 000 pozitivno riješenih predmeta koji nisu provedeni na terenu. Obimna administrativna procedura i čak 12 različitih dokumenata koje je potrebno pribaviti i dalje predstavljaju nepotreban i skup teret za povratnike, a cijelu proceduru administrativno kompliciraju i produžuju.
Neovlaštena ulaganja u imovinu vlasnika, koja su se zbog predizborne kampanje nekih kandidata za EU parlament ponovno došla u fokus javnosti, usprkos dugogodišnjem zanemarivanju od strane predstavnika vlasti ali i manjinskih elita, riješena su na način da je Zakon omogućio zamjenu nekretnina za stvarne vlasnike, ali cijela procedura se mora završiti u roku od 1 godine ili će se smatrati završenim, što zbog komplicirane procedure i obaveznog mišljenja DORH-a ponovno čini cijeli proces neizvjesnim.
Postavlja se pitanje: ako je država 14 godina ignorirala ove ratne stradalnike dok su bili „na cesti“, bez imovine i mogućnosti održivog i dostojanstvenog povratka, zašto sada želi završiti cijelu priču u vrlo kratkom roku i to na profesionalno loš, ljudski neosjetljiv i građansko diskriminatoran način s kojim čini dodatne nepravde ovoj grupi ratnih stradalnika.
Odgovor je naravno kao i svih ovih godina vanjski pritisak a ne stvarna želja za pravednim odnosom prema povratnicima i srpskoj manjini u RH zbog čega će se golgota srpskih povratnika nastaviti i nakon izglasavanja ovih „kozmetičkih“ izmjena zakona koje suštinski ne rješavaju temeljne probleme srpskih povratnika u procesu stambenog zbrinjavanja.