> Pregovori definitivno propali!
Četiri sindikata okupljena u Ribićevu Maticu hrvatskih sindikata odbila su staviti potpis na izmjene Temeljnog kolektivnog ugovora. Nakon mjesec dana pregovora, o ishodu čitave priče odlučivat će se u arbitražnom postupku.
Sindikati svakako gube
Što to zapravo znači? Arbitražna komisija imat će pet članova: dvoje iz Vlade (a to će vjerojatno biti Neven Mimica i Mirando Mrsić), dvoje iz redova sindikalnih čelnika i jednog nezavisnog arbitra koji će biti imenovan idućeg tjedna. Upravo bi glas tog petog, nezavisnog člana arbitražne komisije trebao biti presudan.
Ribić i njegovi "bundžije" u svakom su slučaju u nezavidnoj situaciji. Ukoliko arbitraža odluči da su četiri potpisa dovoljna za izmjene Temeljnog kolektivnog ugovora (a potpisali su Spomenka Avberšek, Jadranka Ivezić, Ivica Babić i Ljubica Pilić) svi će zaposlenici javnih službi ostati bez božićnice za ovu i iduću godinu, kao i bez regresa za narednu godinu.
Također, jubilarne nagrade isplaćivat će se samo radnicima s 35 i više godina staža, dnevnica će se smanjiti sa 170 na 150 kuna, a naknada za prijevoz isplaćivat će se samo temeljem predočenih računa. Oni koji stanuju dva ili manje kilometara od radnog mjesta ostat će bez naknade za prijevoz.
Ukoliko arbitražna komisija zaključi da četiri potpisa nisu dovoljna za izmjene Temeljnog kolektivnog ugovora, svim zaposlenicima javnih službi će plaća biti smanjena za 10 posto. S obzirom da su pregovori propali, prosvjetni radnici već od 1. kolovoza će imati manje plaće jer im se obustavlja isplata posebnih dodataka na plaću od tri, pet, sedam ili devet posto, zbog čega će im se plaće smanjiti za iznose u rasponu od 120 do 600 kuna. Naime, pravo posebnog dodatka na plaću isteklo je još 2004. godine, pa ga Vlada nije obvezna isplaćivati.
Sindikatima ništa više ne ide u prilog. Određenih će se prava svakako morati odreći ili će morati pristati na niže plaće. U dominantni položaj s obzirom na sindikate Vladu je stavio i novi Zakon o reprezentativnosti, koji će itekako doći do izražaja prilikom budućih pregovora o novim kolektivnim ugovorima. Neki sindikalni čelnici, poput Ribića, koji Vladi stvaraju probleme, zahvaljujući tom zakonu mogli bi izgubiti dobar dio svog utjecaja.
Sindikalisti nemaju podršku javnosti
Ne pomažu više ni uobičajene prijetnje izlaskom na ulice, prosvjedima i štrajkovima. Ribić je tu kartu vrlo rano ispucao, navodno je Slavka Linića uvjeravao da ćemo na jesen gledati radničku revoluciju. No, ministar financija nije bio ni najmanje impresioniran. Linić mora srezati dvije milijarde kuna i ne zanima ga nezadovoljstvo javnog sektora, koji se zbog toga mora odreći pojedinih povlastica.
Linića i njegove kolege iz Vlade nezadovoljstvo sindikata ne brine i zato što su svjesni da sindikalni čelnici ne uživaju široku javnu potporu. Pojedine sindikaliste nisu spremni slijediti niti njihovi vlastiti članovi, ali još važnija je činjenica da se s njima neće solidarizirati nezaposleni i radnici u privatnom sektoru, među kojima je, ne bez razloga, rašireno uvjerenje da javni sektor nije ponio svoj dio tereta krize.