Foto: Davor Halbauer
DAVOR HALBAUER krenuo je 31.07. u šetnju sa svojim psom u zagrebačkom naselju Stenjevec. Tu večer susreo se sa svojim prijateljima iz Njemačke koji su također poveli svog psa u nadi da će se ugodno provesti sa svojim kućnim ljubimcima, no njihovo druženje uskoro je pretvoreno u noćnu moru zbog koje on sada posjećuje psihijatra. Njega i njegovog psa, štene njemačke doge, napao je staford kojeg je s povodca pustio njegov vlasnik.
"Istovremeno, u kontinuitetu, trpio sam jake ugrize staforda, ali i podmukle udarce vlasnika koji bi me udarao u momentima kada bi me njegov pas napadao i grizao. Iz moje perspektive sve je to trajalo kao vječnost, iako vremenski cijeli događaj trajao je 20-tak minuta. I zamislite, napad na mene prestao je jer se vlasnik staforda umorio, zbog čega je stao s napadom, tako da je i staford, konsekventno, prestao napadati", napisao je Halbauer u pismu koje je posao redakciji Indexa.
Odveo psa na sigurno
U tim trenucima netko je nazvao policiju, no Davor to nije znao te je otišao do svog ozlijeđenog psa, kojeg je jedan od očevidaca odveo na sigurno nakon što ga je pustio staford, nakon čega ga je odveo kući te nazvao policiju.
"I tada je uslijedio najveći šok, tragedija društva u kojem živim. Kada se policija pojavila na mojoj adresi, djelatnici policije rekli su mi da sam prekasno nazvao, jer da sam nazvao odmah, bilo bi elemenata za privođenje počinitelja, iako nije prošlo više od 20 minuta. Odgovorio sam im da mi je prioritet bio skloniti psa i sebe kako ne bi došlo do novog potencijalnog napada na nas, ali bez obzira na to rekli su mi da ne mogu ništa napraviti, nego da podnesem privatnu tužbu. Da stvar bude gora, nisu smatrali to ni kaznenim djelom, nego prekršajem, pogotovo ako se ustanovi da su ozljede lakše prirode, iako su znali da je počinitelj višestruki prijestupnik (kazneno prijavljivan) s dosjeom "od Zagreba do Dubrovnika"!!! Što sam ja trebao napraviti? Nazvati policiju odmah i čekati da policija dođe, riskirati novi napad i još teže posljedice? I sve to u takvom stanju šoka zbog kojeg praktički nisam znao ni gdje se nalazim? Niti moju izjavu nije nitko tražio da bi se uopće utvrdilo što se točno dogodilo, čak niti nakon što sam usred noći, nakon što sam prikupio potrebnu dokumentaciju, došao u prostorije policije PU Črnomerec", stoji u pismu.
Halbauer smatra kako je apsurdno što se ovakav slučaj tretirao kao prekršaj, odnosno remećenje javnog reda i mira, što bi počinitelju donijelo samo novčanu kaznu. Kaznena prijava uslijedila bi ako su ozljede teže prirode. Prema dokumentaciji koju smo primili, Halbauer je u napadu zadobio šest lakših ozljeda. Zadobio je ugriz desne podlaktice, ogrebotinu na leđima i na lijevoj podlaktici te ogrebotinu i kontuzijski natisak desnog pektoralnog mišića. Pas je zadobio višestruke ugrizne rame po cijelom vratu i desnom obrazu. Dvije rane su nešto dublje od 0.5 centimetara dok su ostale plitke ili su ogrebotine. Pas je zbog napada šepao na zadnju desnu nogu.
Iako je on zadobio lakše ozljede, Halbauer se pita što bi se dogodilo nekoj osobi slabije tjelesne građe?
"Činjenica da je težina zadobivenih ozljeda mjerilo za podnošenje prekršajne, odnosno kaznene prijave je van svake pameti jer to što su moje ozljede lakše, ako budu proglašene takvima, ne znači da bi netko drugi slabije tjelesne građe prošao isto u identičnoj situaciji. Pitanje da li bi uopće preživio! Jer to nije bio nikakav prekršaj, gospodine ministre, nego POKUŠAJ UBOJSTVA. Teško kazneno djelo!", napisao je Halbauer u pismu koje je poslano i ministru Ranku Ostojiću s ciljem da se upozori na nelogičnost zakona jer se u ovom slučaju radi, kako napadnuti vlasnik tvrdi, o namjernom puštanju psa koji je i odgojen na taj način. Halbauer samo traži od policije da se prekršitelja adekvatno kazni te da mu se ne omogući da i dalje ugrožava živote ljudi kao što je ugrozio živote svih onih koji su te večeri bili prisutni.
Policija evidentirala dva događaja
Iz policije su nas obavijestili kako su službenici evidentirali dvije intervencije vezane uz događaj.
"Prvu intervenciju zatražio je nepoznati građanin 31. srpnja ove godine u 22 sata, navodeći da je borba pasa na prostoru obrazovne ustanove na Bolničkoj cesti. Obilaskom prostora policijski službenici nisu zatekli tražitelja intervencije dok obilaskom šireg prostora nisu zatekli nikakve osobe sa psima. Drugu intervenciju zatražio je 37-godišnjak iste večeri u 22,45 sati, navodeći da ga je u Stenjevcu napao poznanikov pas", stoji u odgovoru koji smo dobili od zagrebačke policije.
Policija nije utvrdila elemente kaznenog djela nakon što su utvrđene okolnosti događaja i nakon obavljenog razgovora s Halbauerom koji im je dostavio dokumentaciju. Kriminalističko istraživanje, zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao i prekršaja o ograničavanja kretanja pasa iz odluka Gradske skupštine Grada Zagreba, još je u tijeku. Policija je obavijestila mjerodavne službe radi poduzimanja mjera i radnji iz njihove nadležnosti. Kažu kako su policajci poduzeli i još uvijek poduzimaju potrebite mjere i radnje. Ostali navodi provjerom nisu potvrđeni, stoji u odgovoru policije.
"Moj pas je moja obitelj, imam ga iz ljubavi i iz nikakvog drugog razloga"
"Već dugi niz godina slušam različite priče sa smrtnim posljedicama, situacije u kojima se mogao spriječiti takav ishod, ali nije samo zato što žrtve nisu bile zaštićene, odnosno što počinitelji nisu na vrijeme završili tamo gdje im je mjesto. Deset godina živio sam u inozemstvu, što zbog sporta što zbog školovanja, a posebno bih istaknuo boravak u Njemačkoj i Americi kako bih apostrofirao funkcioniranje njihovog sustava prema "ljudima" koji su opasni za društvo. I kad ne služe kaznu, odnosno kada su na slobodi, takvi "ljudi" su pod strogim kontrolama i prati se svaki njihov korak. Nemoguće je da takvi "ljudi" budu vlasnici pasa, pogotovo ne onih označenim opasnima. I za odgovorne, savjesne ljude, preduvjet za držanje takvih pasa je složena procedura. Da ne objašnjavam cijelu proceduru, prvi korak na putu do stjecanja mogućnosti za držanje takvih pasa je izrada psihološkog profila vlasnika, ali i psa kojeg se testira na raznorazne situacije iz svakodnevnog života kako bi se utvrdilo jesu li su vlasnik i pas opasni za okolinu. Čak i ako vlasnik dobije dozvolu za držanje takvog psa, takav pas svejedno ne može na ulicu bez brnjice. U Hrvatskoj ne postoje takvi zakoni. Bilo kakvog psa može držati bilo tko. Očigledno ne postoje, jer da postoje, ovakav "čovjek" nikada ne bi mogao imati takvog psa. A on ima dva! I nikome ništa. Pojeo vuk magare. I sve mi se čini da će i ovaj slučaj završiti tako. I zato se obraćam Vama, da ne završi.
Ne krivim policijske službenike, niti Vas gospodine ministre, jer nisu niti oni, a niti Vi donijeli ovakve nakaradne zakone koji svojom nedorečenosti najviše štite takve spodobe, a najmanje ljude koje bi trebali štititi. I iz tog razloga se obraćam Vama kako bi utjecali na promjenu ovakvih zakona, zbog kojih je već previše ljudi nastradalo, i nastradat će ako se ne promjene, jer u ovakvim i sličnim situacijama žrtve ostaju prepuštene same sebi, u svakom smislu, jer sustav kontinuirano izmiče leđa. Tako je i sa mnom, umjesto godišnjeg odmora, svoje dragocjeno vrijeme provodim što kod psihijatra, što na psihičko i fizičko liječenje svog psa, a počinitelj i dalje neometano sije zlo gdje god stigne i samo je pitanje vremena kada će ponovno nekoga ozbiljno ugroziti. Zar u ovoj zemlji uvijek netko mora prvo nastradati, da ne kažem umrijeti, da bi se reagiralo, zar čovjek u ovoj zemlji stvarno ništa ne vrijedi i hoćemo li i dalje, usprkos tome što smo danas u Europskoj Uniji, željeti živjeti izvan Hrvatske da bi se osjećali kao ljudi?
Moj pas je moja obitelj, imam ga iz ljubavi i iz nikakvog drugog razloga. Skupo sam ga i platio, ali skupo je i njegovo održavanje, a pažnja i briga oko njega konzumira jako puno vremena. Do toga dana bio je zaigrano, bezbrižno štene puno ljubavi, volio je i ljude i pse. Sada je unakažen, sav u ranama, ne liči na sebe niti izvana niti iznutra. I neće više nikada ni ličiti, barem ne iznutra. Kao niti ja. Nećemo jer smo gledali smrti u oči! Zato ni ne možemo.
Istinitost ovog događaja potvrdit će svjedoci, i to više njih (neki od njih vjerojatno su već i dali svoju izjavu), koji su i sami žrtve, najviše u psihičkom smislu, na sreću ne i fizičkom. Svoju dokumentaciju iz bolnice, dokumentaciju psa od veterinara, dokumentaciju sa ZZJZ-a (Zavod za javno zdravstvo), Mirogojska 16, gdje sam prijavio ugriz psa te slike sa svojim ozljedama i ozljedama svojeg psa predao sam u PU Črnomerec.
S poštovanjem,
Davor Halbauer, mag.oec.", stoji u pismu poslanom ministru Ranku Ostojiću.