Foto: Hina
Teret administrativnog terora najteže podnose male i srednje tvrtke. U Hrvatskoj ih ima 180 tisuća što predstavlja 99,7 posto gospodarstva, te od 10 novih radnih mjesta 8,6 ih se otvori upravo u malim i srednjim tvrtkama.
Uhljebi donose nekoliko stotina propisa godišnje u kojima se ni sami ne snalaze
Kakav je intenzitet administrativnog terora pokazuje i činjenica da je uhljebnička mašinerija od 2006. godine donosila po nekoliko stotina propisa godišnje, koji ne samo da stvaraju probleme svima koji žele nešto raditi, već i samoj administraciji koja se guši u zakonima koje je sama proizvela.
Hrvatska udruga poslodavaca predstavila je "Bijelu knjigu" u kojoj se upozorava na brojne probleme, te nude moguća rješenja koja bi tvrtkama olakšala poslovanje, čime bi se potaknulo gospodarstvo i zapošljavanje.
Europska unija prepoznala je važnost malih tvrtki te je donesen Zakon o malom poduzetništvu, koji ima za cilj poboljšati opći pristup poduzetništvu, promovirati načelo "počnimo od malih” (Think small first) u kreiranju politika u područjima koja sežu od donošenja propisa do javnih usluga, te promicati rast mali i srednjih poduzeća pomažući im pri rješavanju problema koji ugrožavaju njihov razvoj.
Pri donošenju zakona treba misliti na male tvrtke, one su 99 posto gospodarstva
Anny Brusić, direktorica HUP-ove Udruge malih i srednjih poduzetnika, za Index pojašnjava da bi pri donošenju raznih zakona i propisa uvijek trebalo imati na umu male tvrtke, odnosno kako će se pojedino novo pravilo odraziti na njih.
"Treba znati da se zakoni moraju odnositi na sve vrste poduzeća, i mala i srednja i velika. Malih i srednjih poduzeća ima oko 180.000, a velikih oko 500. Znači, ne bi bilo ispravno da postoji izuzetak na populaciju koja čini 99,9 % od ukupnoga. To i nije nastojanje malih i srednjih poduzeća tj. politika koje se njima bave, nego je cilj da zakone treba pripremati na način da ih mala i srednja poduzeća mogu apsorbirati. To je princip 'Počnimo od najmanjih' ili 'Thinks small first' koji kaže da ako zakon može primijeniti i najmanje poduzeće, može ga primijeniti i ono veliko. Ali u toj priči nisu samo poduzeća koja imaju problem s prečestom izmjenom zakona, nego i državne institucije koje ih isto tako moraju moći primijenit, a pogotovo inspekcije. Kako se s prevelikom količinom zakona bore poduzetnici, to je isto tako izazov i za institucije", kaže Brusić.
Uhljebi u borbi za prava radnika: Kaznili ga jer sam sebe nije pustio na godišnji
Problem nije samo u velikom broju zakona već i u njihovoj lošoj pripremljenosti zbog čega ih je nemoguće primjenjivati i tumačiti.
"Ne govorimo o suvišnim zakonima, već o zakonima ili propisima koji nisu dobro pripremljeni za primjenu u praksi ili su pak u svom tumačenju dvosmisleni. Prenormiranost takvih propisa je rak rana svih malih i srednjih poduzetnika koji moraju provoditi tjedne proučavajući nova pravila i zakone umjesto da se bave svojom djelatnošću. Brojni su primjeri prenormiranosti i detaljiziranosti propisa koji se teško provode u realnoj praksi, primjerice, evidencija rada je postala iznimno komplicirana, skratilo se vrijeme trenutka zapošljavanja nove osobe, pri čemu u roku od 24 sata prije početka rada morate obaviti mirovinsku i zdravstvenu prijavu (prije su bilo znatno duži rokovi, koji su se u nekoliko navrat skraćivali) – ponekad, zbog obveza takvo nešto naprosto nije moguće odraditi u tom roku koji defacto nije 24 sata već 8 radnih sati jednog dana. Sjetimo se uvođenja fiskalizacije koju apsolutno pozdravljamo jer suzbija sivu ekonomiju i nelojalnu konkurenciju poslodavcima, ali smo pritom zatvarali kafić koji sve uredno plaća i podmiruje troškove, kada su mu u 'špici' sezone pronašli tri kuna viška u blagajni što nije stimulativno poduzetničko okruženje. Sjetimo se primjera iz Osijeka u kojem je samozaposlena osoba morala platiti nekoliko tisuća kuna kazne jer si nije propisao godišnji od dva tjedna u komadu", pojašnjava Brusić.
Ne mogu vrijediti ista pravila za male tvrtke, kao za one s nekoliko stotina radnika
Iako Europska unija ima Zakon o malom poduzetništvu, kojim su prepoznate specifične potrebe malih i srednjih poduzeća, on se u Hrvatskoj slabo provodi. Često se malim tvrtkama pokušavaju nametnuti ista pravila kao i velikima, s nekoliko stotina zaposlenih.
"Naša politika upoznata je s ovim pravilima tj. Zakonom o malom gospodarstvu za cijelu Europsku uniju ali ih još dovoljno ne implementira tj ne provodi u praksi. Također smo nedavno imali primjer zakona u kojem se definiraju obaveze poslodavcima vezano uz zaštitu na radu i to na način da je predlagatelj propisivao istu obavezu i poduzeću od 2 zaposlena i poduzeću s velikim brojem zaposlenih. Pri tome treba znati da poslodavci spremno prihvaćaju propise koji ih obavezuju da zaštite zdravlje i svojih radnika i sebe samih. Ali treba razlikovati koja je procjena opasnosti u poduzeću s nekoliko zaposlenih, pa primjerice koja i obavljaju neku uslužnu djelatnost gdje je rizik za ozljede znatno manji nego kod poduzeća koje se bavi proizvodnjom. Jer rizici nisu isti. U konstruktivnim razgovorima sa zakonodavcem pronašli smo kompromisno rješenje, a to je da poduzeća do 50 zaposlenih mogu sama odabrati hoće li educirati vlastite zaposlenike koji će se baviti zaštitom na radu ili će angažirati vanjsku tvrtku koja je specijalizirana i ovlaštena obavljati ove poslove. To smatramo velikim uspjehom, da je državna administracija prepoznala koja bi to bila obaveza, u financijskom ali i drugom smislu, za 170.000 mikro i malih poduzeća, da je ostao prvotni prijedlog zakonodavca", zaključuje Brusić.