SAMO osobe koje ne pamte mogu reći da je neki pedofilski skandal u Katoličkoj crkvi nezapamćen. Sad se čak mirne duše može ustvrditi da se novija crkvena povijest odvija između bombastičnih pokajničkih riječi crkvenoga vrha te aktivnog rada mnogih svećenika na prikupljanju novog materijala za pokajanje.
Kao što smo već pisali, neovisna komisija godinama je u Francuskoj istraživala seksualna zlostavljanja djece koja su počinili svećenici i ostali službenici Katoličke crkve. Utvrdila je da su katolički svećenici od 1950. godine seksualno zlostavljali oko 216 tisuća djece. Brojka se penje na 330 tisuća djece kad joj se dodaju zlostavljanja koja nisu počinili svećenici, nego osobe povezane s crkvenim institucijama, poput katoličkih škola i domova. Komisija je utvrdila i da je 80 posto žrtava muškog spola.
>> Jezivo izvješće: Crkvenjaci u Francuskoj seksualno zlostavljali 330.000 djece
Žrtve pedofila trpe ozbiljne posljedice
"Posljedice su jako ozbiljne. Oko 60 posto žrtava je kasnije imalo velikih problema u privatnom i seksualnom životu", izjavio je Jean-Marc Sauve, prvi čovjek komisije.
Dodao je i da je sve do početka prošlog desetljeća Crkva bila "okrutno indiferentna" prema žrtvama, a stav je počela mijenjati tek prije pet-šest godina. Odnosno, Crkva nije ni pokušavala spriječiti zlostavljanje niti ga je prijavljivala, "ponekad i svjesno stavljajući djecu u kontakt s predatorima", zapazio je Sauve.
E da: Eric de Moulins-Beaufort, predsjednik Francuske biskupske konferencije, zatražio je oprost od žrtava.
Nezapamćeno? Možda, ako se ne sjećate ni što ste jutros doručkovali.
"Ne mogu ne priznati ozbiljan skandal koji je rezultat zlostavljanja mladih ljudi od pripadnika Crkve odgovornih za njihovu zaštitu i obrazovanje. Propust crkvenih vlasti - biskupa, vjerskih velikodostojnika, svećenika i ostalih, da se suoče s tim odvratnim zločinima opravdano je izazvao zgražanje i bijes te i dalje predstavlja sramotu za katoličku zajednicu", riječi su kojima je pedofilski skandal osudio Papa Franjo osobno. Samo što one nisu izgovorene sada, nego prije tri godine, i ne u Francuskoj, nego u Irskoj. Da, i tamo se tijekom Papina posjeta krajem kolovoza 2018. godine govorilo o brojnim crkvenim pedofilskim skandalima, a Franjo se i sastao s osmero žrtava te na koncu zatražio oprost.
Prošli papa povezao pedofiliju i šezdesete
U veljači 2019. godine isti je papa pozvao na opću borbu protiv pedofilije. Svega dva mjeseca kasnije njegov prethodnik, aktualni papa emeritus Benedikt XVI., u javnom će pismu zapaziti kako su šezdesete godine prošlog stoljeća donijele nešto nezabilježeno u povijesti, za što je, smatra on, "krivo buđenje svijesti o seksualnim slobodama". Papa emeritus opazio je i ovo: "Dio fizionomije revolucije '68. bio je da je pedofilija tada dijagnosticirana i dopuštena kao prikladna." Ukratko, papa emeritus je osobnim primjerom posvjedočio istinitosti one stare o vezi između šutnje i zlata.
Konačno, prije dva, tri mjeseca poljska državna komisija za istraživanje pedofilije zaključila je da su skoro trećina pedofila prijavljenih od 2017. do 2020. godine svećenici. Od 345 proučenih slučajeva, u stotinu su svećenici zlostavljači djece mlađe od 15 godina. Bivši papa vjerojatno bi zapazio da je do Poljske duh šezdesetih stigao sa zakašnjenjem, dok bi sadašnji, bez ikakve sumnje, zatražio oprost.
Ovo je tek nekoliko nasumično odabranih slučajeva.
U Crkvi se, ukratko, često bave pedofilijom. Kako je krenulo, uskoro će je spominjati češće nego Boga, anđele, jabuke, Evu, rebro, Mateja, Marka, Luku i Ivana te ostale likove iz duge i nerijetko potpuno nestvarne povijesti kršćanstva. Dio crkvenjaka pedofilijom se bavi aktivno, dio je prešućuje, dio osuđuje, a onda dođe Papa i zatraži oprost.
I tako godinama.
Ili dođe bivši papa i kaže nešto glupo o šezdesetima.
Crkvenjaci žive od trgovine moralom. Neki od njih prešućuju gnusne zločine
A sve to događa se u instituciji koja stoljećima fino živi od trgovanja moralom. Sjajne su palače podignute u siromašnim državama da bi iz njih tusti biskupi postavljali standarde dvostrukog morala te propisivali što se smije, a što ne, što je usklađeno s kršćanskom etikom, a što joj opako prkosi, dok istodobno njihova braća - pa i oni, osobno - sebi daju pravo da mogu što hoće.
Žrtava je odavno previše da bi se govorilo i o izoliranim slučajevima, greškama, posrnućima. Problem pedofilije u Crkvi možda jest nerješiv, kao i u ljudskoj vrsti, ali da se umanjiti sputavanjem njezina malignog društvenog utjecaja, smanjivanjem popovske sveprisutnosti, sekularizacijom države, demontažom mehanizama kojima bigotni roditelji s tupim povjerenjem prepuštaju djecu instituciji s poremećenim kriterijima dobra i zla.
Barem na ovom tlu imamo bogatu tradiciju kršćanskih zločina raznih vrsta. Stoga, Crkvu je korisno sputati. Na lokalnoj razini, za početak - koji ne očekujemo - valjalo bi raskinuti vatikanske ugovore te deložirati vjeronauk iz državnih škola.
Kao što lijepo reče slavni Francuz rumunjskog porijekla - bez kršćanstva južni bi narodi bili osuđeni na sreću. I ne samo oni, očito.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala