U nedostatku odgovarajućeg zakonskog okvira za takvu " asistenciju ", majka i liječnik su optuženi za ubrizgavanje "otrovnih tvari " i "trovanje s predumišljajem ", što je pak potaklo veliku javnu polemiku i val negodovanja.
Poslije devet mjeseci dogovaranja i konzultacija brojnih povjesničara, filozofa, sociologa, liječnika, predstavnika vodećih vjerskih zajednica, postignut je konsenzus među članovima parlamentarne komisije o nužnosti da " smrt ne bude više obavijena velom šutnje ".
Novim se zakonom, kojeg ministar zove i "zakonom protiv nepodnošljive hipokrizije", želi ukloniti status quo kad se svake godine, bez ikakvog zakonskog okvira, oko 150 tisuća bolesnika 'isključi' s aparata.
Zakonskim prijedlogom se ne predviđa promjena samog kaznenog zakonika koji sankcionira svaki oblik nanošenje smrti, već se želi preinačiti "Liječnički kodeks" i odrediti uvjeti pod kojima liječnici mogu "neizlječivog bolesnika prepustiti smrti".
U slučaju neslaganja između pacijenta i liječnika, novim se zakonom traži odluka "kolegija", od najmanje dva liječnika, a kad je pacijent potpuno bez svijesti, predviđa se anticipacija njegova izbora putem svojevrsne "medicinske oporuke".
Iako manje radikalan od sličnih zakona koji su 2002. godine usvojeni u Nizozemskoj i Belgiji, gdje je pod zakonski određenim uvjetima dopuštena "aktivna eutanazija", pa i od zakonodavstva u Švedskoj i Švicarskoj, gdje je zabranjena "aktivna eutanazija", ali je dopušteno " potpomognuto samoubojstvo", novi će zakon u Francuskoj ipak predstavljati prvi veliki korak prema "pasivnoj eutanaziji".
Zazirući od samog izraza "eutanazija", čak i u pasivnom obliku, većina predlagača novog zakona radije govori o pravu pacijenta na "odbijanje terapeutske pomame", o pravu na "smrt u dostojanstvu", potvrđujući onu skolastičku mudrost kako se "vrag skriva u sitnicama".
Publicitet pak koji ovih dana prati vijest da je majka bivšeg premijera Lionela Jospina, devedesetčetvorogodišnja Mireille Jospin, odlučila umrijeti 17. listopada ove godine, u ime "prava na dostojanstvenu smrt" - a tko bi sebi ili drugima želio "nedostojanstvenu smrt", i što bi, povrh toga, jedna i druga trebale točno značiti, o tome dakako nije pristojno pitati - jasno pokazuje kako ideologija ljudskih prava ima svjetlu budućnost pred sobom, iako bi možda, u slučaju pasivne ili aktivne eutanazije, točnije bilo reći: iza sebe.
Piše : Frano Cetinić
(Hina)xfcet ysd