U ovom odlučujućem krugu, kandidati ljevice ( socijalisti, komunisti, zeleni i lijevi radikali) osvojili su oko 50% glasova, 10 posto više nego u prvom krugu prije tjedan dana, dok vladajuća desnica ( UMP, Savez za narodni pokret i centristički UDF, Savez za francusku demokraciju ) s osvojenih 37 % gubi vlast u 12 od 14 regija u kojima je do sada bila na vlasti.
Treća politička snaga, krajnje desna Nacionalna fronta, Jean-Marie Le Pena, koja je održala svoje kandidate u 17 regija takozvani " triangularni izborni okršaji ", osvojila je 13, 2 posto glasova.
Visoka stopa odziva na birališta iz prvoga kruga ( 62% ) povećana je za oko 2 postotka u današnjem drugom krugu.
Razmjeri poraza vladajuće desnice vide se i iz činjenice da su neka višestoljetna ( !) uporišta tradicionalne desnice prešla na stranu ljevice, kao Bretanja, Donja Normandija ili Primorska Sena, dok je u svojoj tvrđavi, u Auvergni, izgubio čak i jedan Val?ry Giscard d'Estaing, bivši francuski predsjednik i tvorac " europskoga ustava ".
Neočekivana pobjeda ljevice u pariškoj regiji uništila je desnici posljednju nadu da će pronaći ukrašeno drvce kojim će prikriti gustu šumu izbornih poraza...
Ovakav besprimjeran poraz vladajuće desnice imat će i značajnih kratkoročnih i dugoročnih posljedice na nacionalnom planu, jer je velikom većinom glasova odbačena vladina politika koju utjelovljuje premijer Jean-Pierre Raffarin.
Kao što je ljevica bila slijepa pred pitanjima nesigurnosti i izgubila predsjedničke i parlamentarne izbore u proljeće 2002. tako je i desnica u dvogodišnjem razdoblju svoje vladavine zaboravila na onu " drugu Francusku " koja je svojim glasovima sankcionirala " antisocijalnu " politiku vlade premijera Jean-Pierrea Raffarina.
Predsjednik Jacques Chirac je sada na potezu i već prvih dana idućeg tjedna mogao bi najaviti osnutak nove vlade. Ostane li premijer Raffarin na svom položaju - kako bi na sebe primio poraze koji se očekuju do ljetnog odmora, a to su još europski izbori početkom lipnja i kontroverzna reforma zdrastvenog osiguranja - hipoteza koja je nakon današnjeg " katastrofalnoga " poraza malo vjerojatna, izvjesno je da će mnogi ministri promjeniti svoja mjesta ili napustiti vladu.
Pred Chiracom je od večaras teška dilema: pozvati u Matinjnsku palaču ambicioznog ministra unutarnjih poslova Nicolasa Sarkozya, ili za novoga premijera imenovati nekog odanijeg od svojih suradnika ( spominje se i ime veoma popularnog šefa diplomacije Dominique de Villepina, ili Francois Fillona, ministra rada o socijalne politike ) jer bi zadržavanje istoga premijera i iste "antisocijalne" politike, i nakon ove izborne "Berezine", značilo ići u susret političkoj krizi u zemlji.
Ljevica je nakon nokauta u travnju 2002. postala ponovno vodeća politička snaga u zemlji, bar na lokalnoj razini, i današnja njena velika pobjeda, na koju bi se malo tko kladio prije prvog izbornog kruga, naviješta posve novu političku dinamiku u zemlji, o kojoj vladajuća desnica i sam predsjednik Chirac moraju voditi računa i tražiti odgovarajuću protustrategiju.
Premijer Jean-Pierre Raffarin izjavio je da će vladajući konzervativci nastaviti gospodarske reforme unatoč porazu na regionalnim izborima u nedjelju, ali je priznao da su potrebne neke promjene u politici.
"Reforme se moraju nastaviti jednostavno zato što su potrebne, ali politika mora biti učinkovitija i pravednija i sigurno je da se neke promjene moraju napraviti", rekao je Raffarin u prvoj izjavi nakon velikog poraza vladajuće desnice.
(Hina) xfcet/kga ydh