SUOČENI sa sve jačim otporom ruralnih zajednica u SAD-u protiv izgradnje podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju, tehnološki divovi razmatraju alternativu - postavljanje postrojenja u svemir. Iako nema jamstva da će tehnologija funkcionirati, niti je jasno hoće li takav pothvat biti isplativ, Google ispituje teren.

Tvrtka danas lansira svoj prvi testni satelit u sklopu projekta Suncatcher, inicijative za orbitalne podatkovne centre. Prototip letjelice trebao bi poletjeti raketom SpaceX Falcon 9 u 14:18 po istočnoameričkom vremenu iz baze Vandenberg u Kaliforniji, prenosi CNN.

Ovo nije prvi put da se AI čipovi testiraju u svemiru, no Googleov eksperimentalni satelit specifično je dizajniran kako bi se utvrdilo kako njihove jedinice za tenzorsku obradu (TPU) podnose snažne sile pri lansiranju i radijaciju u svemirskom okruženju.

"Ovim prvim lansiranjem želimo vidjeti što funkcionira, identificirati slabe točke i primijeniti ta saznanja na buduće misije", izjavio je Travis Beals, Googleov viši direktor za paradigme inteligencije. Google planira nastaviti istraživanje 2027. godine slanjem još dva dodatna satelita.

Radijacija, toplina i gužva u orbiti

Google je samo jedna od nekoliko tvrtki koje predlažu slanje podatkovnih centara u svemir jer je utrka za razvoj sve sofisticiranijeg strojnog učenja stvorila golemu potražnju za procesorskom snagom. Slična ideja djelomično je stajala i iza rekordne javne ponude dionica SpaceX-a ranije ove godine. Ipak, okruženje u Zemljinoj orbiti donosi brojne tehničke zagonetke koje treba riješiti.

Gužva u svemiru i rizik od sudara satelita već su razlog za zabrinutost, a podatkovni centri mogli bi dodatno pogoršati taj problem. Kad je riječ o računalstvu, radijacija može uzrokovati pogreške u podacima, takozvane "bit flipove".

Hardver usto ima ograničen vijek trajanja kada je stalno izložen česticama visoke energije. Pokušaji simulacije svemirskih uvjeta na Zemlji, provedeni u laboratoriju na Sveučilištu Kalifornija u Davisu, pokazali su da su se Googleovi TPU čipovi ponašali "iznenađujuće dobro". Iz tvrtke ipak poručuju da se neke stvari mogu testirati isključivo u svemiru.

Radijacija je samo dio problema. Svemirski podatkovni centri morat će riješiti i pitanje odvođenja topline. Na Zemlji je taj proces jednostavan jer se podatkovni centri oslanjaju na konvekciju i isparavanjem vode raspršuju toplinu.

To rješenje nije izvedivo u vakuumu svemira. Zato će sateliti za AI obradu podataka vjerojatno trebati masivne radijatore. Google navodi da će testirati kombinaciju radijatora i toplinskih cijevi te usavršavati dizajn na temelju novih saznanja.

Zanimljivo je da Googleov prototip vjerojatno neće puno pomoći u dokazivanju tehnologije potrebne za hlađenje. Glasnogovornik Googlea rekao je za CNN da će se testna letjelica, čiji je glavni cilj provjera rada TPU čipova u orbiti, morati gasiti svakih 20 minuta kako se ne bi pregrijala.

Ta će gašenja biti nužna iako TPU čipovi neće trošiti ni približno onoliko energije koliko bi trošili operativni sateliti. Prema pisanju New York Timesa, Googleov testni satelit osiguravat će samo oko 1 kilovat snage za čipove, a Google je za CNN odbio komentirati te brojke.

To je znatno manje od onoga što proizvode postojeći telekomunikacijski sateliti, a još manje u usporedbi s onim što će morati generirati pravi AI podatkovni centri, napominje Caleb Henry, direktor istraživanja u tvrtki Quilty Space.

Trenutni telekomunikacijski sateliti rade na 10 do 20 kilovata, kaže Henry, no snaga potrebna za AI letjelice mogla bi doseći i 100 kilovata. Novi rad Googleovog istraživačkog tima, objavljen u četvrtak u časopisu Joule, potvrđuje da bi sateliti mogli trebati snagu od 50 do 100 kW, što odgovara tipičnom serverskom ormaru na Zemlji.

Dugoročna isplativost i tehničke prepreke

Nije poznato koliko će snage generirati dva testna satelita koja Google planira lansirati iduće godine, niti kakvu će opremu za upravljanje toplinom imati. Ipak, glasnogovornik je potvrdio da će oni moći raditi kontinuirano, bez potrebe za gašenjem.

Ti bi prototipovi mogli testirati još jednu ključnu mogućnost: prijenos podataka laserskom komunikacijom. Ta je tehnologija još u povojima i zasad ju je u većem opsegu demonstrirao samo SpaceX-ov Starlink.

Iako su tehnički problemi vjerojatno rješivi, ostaju brojna druga pitanja koja bi mogla utjecati na to hoće li tvrtke poput Googlea smatrati orbitalne centre isplativima. Primjerice, nadogradnja hardvera u svemiru izuzetno je teška. AI čipovi napreduju svake godine ili dvije, dok sateliti traju pet do sedam godina, što zastarjelost hardvera čini stalnim izazovom, navodi se u lipanjskom izvješću analitičke tvrtke JLL Research.

U izvješću se zaključuje da će orbitalni centri postati privlačniji od onih na Zemlji samo ako cijena lansiranja drastično padne. No, troškovi lansiranja ne padaju, već vjerojatno rastu i očekuje se da će se taj trend nastaviti.

Tu SpaceX ima prednost jer sam gradi rakete i predvodi industriju u proizvodnji satelita i broju lansiranja. Razmjeri orbitalnih podatkovnih centara mogli bi biti ogromni; SpaceX planira mrežu od čak milijun AI satelita.

Google nije otkrio koliko veliku mrežu planira za projekt Suncatcher, ali rad iz 2025. spominje rad u "klasterima" od 81 satelita. Glasnogovornik je dodao kako još nije jasno koliko bi takvih klastera bilo potrebno za potpuno funkcionalan sustav.

Trendovi i prognoze se mogu promijeniti, a Google poručuje da igra na duge staze. "Kao što su rana istraživanja autonomne vožnje i kvantnog računalstva zahtijevala godine eksperimentiranja prije nego što smo dobili praktične sustave, tako i istraživanje svemirskog računalstva počinje odmjerenim i promišljenim koracima", stoji u Googleovom priopćenju.

Googleov partner na ovom projektu, tvrtka Planet Labs iz San Francisca, također je potvrdila svoju posvećenost. Suosnivač i izvršni direktor tvrtke Will Marshall izjavio je: "Vjerujem da je ovo dugoročno vrlo održiv projekt. Zahtijevat će značajna ulaganja u istraživanje i razvoj, a ove su tvrtke spremne uložiti taj novac."