Ivančićevo slikarstvo čvrsto je povezano s hrvatskom slikarskom tradicijom, posebice dalmatinskom, koju je njegovao na "tragu" Vidovića i Tartaglie, Deškovića i Plančića, ali se istodobno, istaknuo je Vulin, njegova osobnost ispoljila već na prvoj samostalnoj izložbi 1954.
Umjetnikova osobnost ostala je prepoznatljiva i na 24 samostalne i više od dvije stotine skupnih izložaba na kojima je Ivančić sudjelovao za života, dodao je.
Dugogodišnji prijatelj Ljube Ivančića akademik Đuro Seder osvježio je sjećanje na umjetnikovu osobnost koja se očitovala i u postavljanju teških zadaća od kojih Ivančić, rekao je Seder, usprkos teškoj bolesti, nikada nije odustao.
Ta Ivančićeva ustrajnost, analitičnost i studioznost dolazila je do izražaja i u njegovoj profesorskoj praksi tijekom koje su se njegovi studenti mogli uvjeriti da je riječ o sjajnomu crtaču, istaknuo je Seder. Podsjetio je da sačuvane bilježnice s Ivančićevih studijskih putovanja potvrđuje da umjetnik nije nikada prihvaćao laka rješenja.
Akademik Seder osvrnuo se i na, kako je rekao, razmjerno nepoznat dio Ivančićeva slikarskog opusa, odnosno na slike sa sakralnom tematikom.
Iz toga opusa posebice je izdvojio sliku "Raspeće" rad kojemu, smatra Seder, skoro nema premca u hrvatskome slikarstvu sakralne tematike.
Seder je podsjetio da je tu sliku umjetnik prenio na veliki mozaik koji je sačuvan, a trebao bi biti postavljen u novoj crkvi na Plehanu u Bosni i Hercegovini.
Ljubo Ivančić rođen je u Splitu 1925. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. a od 1969. bio je i redoviti profesor na toj umjetničkoj akademiji.
Posljednja Ivančićeva retrospektivna izložba održana je 1995. u Umjetničkome paviljonu u Zagrebu.
Akademik Ljubo Ivančić preminuo je u Zagrebu 20. travnja prošle godine.
(Hina) xip yaz