Foto: FAH
Izjavu koju je ministrica izrekla u kameru mogli bi pripisati i jakom suncu ovih dana, no kako vjerujemo da se liječnica dr. sc. Nada Šikić ipak štiti od pretjerane topline, znajući njene posljedice, smatrat ćemo da je ovo njena iskrena izjava, pa onda i stav stranke koja ju je predložila. Ministrica je doslovno rekla: "Međutim, doista jeste problem što jako veliki broj se upisuje u gimnazije, što bi značilo da ne stječu nikakvu kvalifikaciju. Ona je preduvjet za visoko obrazovanje. Mi u ovom trenutku stimuliramo u RH visoko obrazovanje, iako znamo da nositelj razvoja nije visoko obrazovanje. Ta količina visoko obrazovanih ljudi ni u Hrvatskoj niti igdje u svijetu nije potrebna".
Ministrici izgleda obrazovani smetaju. Naime, njena Vlada, srećom u ostavci, nema pojma što bi s obrazovanima. Em traže posao, em su dovoljno obrazovani da i znaju nešto reći, em glasaju za HDZ bitno manje od neobrazovanih. Obrazovani su ovoj Vladi čini se – problem. Ova Vlada doslovno ne zna što će s obrazovanima. Njihova vizija Hrvatske je valjda jeftina radna snaga koja ponizno radi za stranačke sponzore. Drugačije se ovakva izjava ne može protumačiti. No, treba je analizirati rečenicu po rečenicu. Prije toga – polazne postavke.
Obrazovna struktura Hrvatske
Podsjetimo se. Sve to kaže ministrica rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske, zemlje koja po popisu stanovništva 2011. ima ovakvu obrazovnu strukturu: Od 3.632.461 Hrvata koji su navršili 15 godina i starijih, čak 62.092 osobe nisu završile nikakvo školovanje. Od prvog do trećeg razreda osnovne škole završilo je 34.786 osoba, od četvrtog do sedmog 249.081, a osnovnoškolsku naobrazbu ima 773.489 ljudi. Srednjoškolsku naobrazbu ima 1.911.815 osoba, a visokoobrazovanih je 595.233, od čega ih je 212.059 završilo stručni studij, 371.472 sveučilišni studij, a 11.702 ih ima titulu doktora znanosti.
Spomenimo i kako je među srednjom školom jako velik broj onih s dvogodišnjim i trogodišnjim srednjim školama.
Ako pogledamo prosječnu sliku nezaposlenih, “Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2014., str. 191. uredno se vidi kako je nezaposlenih s višom i visokom školom nekih 12%, što znači da je ipak najlakše naći posao ako imate neku visoku školu ili faks (kako ćemo vidjeti kasnije, visokoškolovanih je u općoj radnoj populaciji preko 17%). Najveći hrvatski problem je preko pola nezaposlenih koji imaju samo osnovnu školu ili dva do tri razreda srednje škole:
Gimnazije nisu problem
Ministrica kaže: „Međutim, doista jeste problem što jako veliki broj se upisuje u gimnazije, što bi značilo da ne stječu nikakvu kvalifikaciju. Ona je preduvjet za visoko obrazovanje.“ U čemu je problem? Gimnazija nije kvalifikacija – ona je priprema za fakultet i osobe s gimnazijom najčešće bolje i lakše prolaze fakultetske programe. Gdje je tu problem ministrici?
Problem su naravno oni koji ostanu samo s gimnazijom, ali to je nešto što treba upozoriti učenike i njihove ponekad preambiciozne roditelje – ostati samo s gimnazijom znači biti pomoćni radnik koji zna padeže latinskoga. Gimnazija sama po sebi naravno da nije problem – ona je nositelj općeg srednjoškolskog obrazovanja, štoviše i one su na neki način specijalizirane, jer uz opće imamo i matematičke i jezične. Problem možda postoji samo u glavi ministrice.
Što je razvoj nego visoko obrazovanje?
Naredna izjava ministrice je doslovno pa skandalozna: „Mi u ovom trenutku stimuliramo u RH visoko obrazovanje, iako znamo da nositelj razvoja nije visoko obrazovanje.“ Što je razvoj nego visoko obrazovanje? Što je u ovih 5000 godina zapadne civilizacije nositelj razvoja nego obrazovanje, nego cijele generacije studenata koji su dobivali najbolje znanje svojih učitelja i prenosili ga narednim generacijama?
Od učenika koji su u Staroj Grčkoj, u sam osvit znanosti pratili Aristotela i druge grčke filozofe te učili od njih, preko redovnika koji su u Srednjem vijeku prepisivali i sortirali stara znanja, renesanse gdje je ljudski um poletio i u znanosti i u umjetnosti, pa do modernog doba i nama poznatih modela obrazovanja? Uvijek je visoko obrazovanje nosilo razvoj – od društvenih znanosti kada su u 12. stoljeću glosatori u Bolonji počeli izučavati rimsko pravo (Ime škole potječe od glossa, tumačenja rimskih tekstova koje su glosatori zapisivali između redova i uz rubove teksta), pa do prvih inženjera koji su usavršavali strojeve i stvorili tehnološki svijet kojemu pripadamo. Da ne spominjemo napredak medicine, kojoj i sama ministrica pripada.
Uostalom i naš Nikola Tesla školovao se u najboljim školama svog doba – gimnaziju je pohađao u Gospiću, potom u Rakovcu kraj Karlovca, gdje je maturirao. Na Visoku tehničku školu u Grazu upisao se 1875., a prvi posao u praksi dobio je 1881., kada je radio u Središnjem telegrafskom uredu u Budimpešti, potom u telefonskoj centrali. Činjenica je da Tesla nikada nije dobio diplomu (vjerojatno radi problema s kockom, jednom je prokartao dobar dio školarine), ne znači da nije cijenio svoje školovanje i uredno polagao ispite. Štoviše u svojom tekstovima je sam pisao kako je Edison imao problema gubeći vrijeme na stvari koje nisu radile jer nije napravio osnovne proračune – Edison je imao vrlo skromno formalno obrazovanje.
Tesla je išao u najbolje škole i fakultete
Kaže ministrica: „Ta količina visoko obrazovanih ljudi ni u Hrvatskoj niti igdje u svijetu nije potrebna.“ Kako potpuno pogrešno! Ili namjerno, bahato rečeno, u želji da se očuva neki elitistički status, što li… Da se građani ostave neobrazovanima, neukima, sezoncima koji će ovisiti o povremenim poslovima i tuđim gospodarima?
Godina je 2016. Doba kada tisuće zrakoplova lete iznad nas svaki dan, doba kada prvi automobili sami voze, doba je kada oceanima plove brodovi koji voze po 9000 kontejnera uz dvadesetak članova posade, doba je kada znamo kako izgleda patuljasti planet Pluton – i sve je to posljedica upravo visokog obrazovanja.
Živimo u uzbudljivom dobu. Prošle godine su fotografije Plutona došle do Zemlje. Kada su 70- metarske parabolične antene primile signale snage jedne slabije žarulje, a koji putuju do Zemlje četiri i pol sata – što je to nego pobjeda razvoja, tehnologije i znanja, plod rada hrpe ljudi s diplomama inženjera i doktoratima znanosti!
Štoviše – i u ostalim djelatnostima, onima koji uzimaju puno ručnog specijalizranog rada, primjerice izrade jahti, danas su potrebni inženjeri i doktori znanosti koji će suvremenu jahtu projektirati, kako bi tek onda oni s majstorskim zanatima tipa drvodjelje mogli tu jahtu izraditi sukladno traženim specifikacijama. Nije ni u auto-industriji drugačije – da bi ispunili sve strože Euro norme, trebaju vam hrpa ljudi ne samo s fakultetima, nego s doktoratima. Nakon njih dolaze programeri koji slažu funkcije robota i sami tehničari. I ostali, do onoga koji nadzire kavu u aparatu uprave tvrnice.
A mi smo u prosjeku debelo ispod EU. Državni zavod za statistiku je 2013. godine podijelio novinarima neke analize, pa evo slike s njihove prezentacije:
Mi smo još uvijek obrazovno debelo ispod prosjeka EU, a posebno ispod prosjeka zemalja koje su nam uzor – kao što je Irska. Netko može reći i da Austrija ima manje visokoškolovanih, ali Austrija ima i sasvim drugu tradiciju zanatskih zanimanja gdje šegrtovanje traje godinama. Mi takve zanatske baze nemamo, visoko obrazovanje je jedini put napretka. Upravo kao u Irskoj, gdje ovih godina odlaze na tisuće Hrvata. Često upravo onih obrazovanih, čineći tamošnju sliku još boljom.
Suficitarni kadrovi – nije tako jednostavno kako ministrica misli
Ministrica dalje govori: „Niste me krivo shvatili, zato što moramo staviti kvote upisivanja pravnika, a pogotovo ekonomista, kojih je najviše na Zavodu za zapošljavanje, u skladu s potrebama. Trebamo stimulirati liječnike, kojih nema".
Država naravno može i mora usmjeravati tržište rada (barem u segmentu u kojem se to financira od strane poreznih obveznika), ali stvari su puno, puno složenije – ukoliko Hrvatska nema visokoškolovanih, ukoliko nema patenata (a nema, jako smo loši s inovacijama), ukoliko nema visokih tehnologija – onda nam ni ne trebaju pravnici, jedan hotelski kompleks možda treba par. Ali ukoliko postoji hi-tech industrija, stvari postaju sasvim drugačije – netko mora raditi i ugovore koji primjerice licenčni, znaju imati na stotine stranica. Slično je i s ekonomistima – da ima ih puno, ali nađite mi nezaposlenog stručnjaka iz područja financijske matematike koji zna upravljanje rizicima, dobrog ovlaštenog računovođu (prvostupnika, dakle nekadašnju višu) ili eksperta za online reklamiranje – i naglo spadne knjiga na dva slova. Ili manje.
Naravno, ministrica se kao liječnica sjetila obrazovanja liječnika – da treba ih više, ali i odlaze u velikom broju i sami kažu da to nije samo radi novca, pa bi se Vlada trebala pozabaviti zašto odlaze. To naravno Vlada neće učiniti, jer bi možda ispalo da neki odlaze i radi HDZ-ovih političkih kadroviranja u samim bolnicama. Mislim da ne treba previše objašnjavati.
Povod za cijelu priču je bilo to što je ministrica najavila je stipendiranje deficitarnih zanimanja iz Europskog socijalnog fonda, poput pekara i mesara – što je svakako pohvalno, ali cijela ova nadgradnja i izjave je pokazala potpuno nepoznavanje područja za koji je zadužena ministrica.
Srednja škola nije dovoljna
Postoje zanati gdje ćete sa srednjom školom zarađivati više nego prosječna osoba s fakultetom – u pravilu to su zanati koji traže vješte ruke, od slastičara do keramičara. Ako odlično radite torte – gotovo sigurno ćete zarađivati više od nastavnika u školi, a ako ste stvarno dobri, možda i više nego mlađi nastavnik na faksu. I neka, to je vaš pošten rad.
Međutim, postoji cijeli niz zanimanja za koji danas srednja škola znači preživljavanje, ne život. Dok ste kao primjerice PC-serviser 90-tih mogli lijepo zaraditi, danas to znači da prodajte u trgovini elektroničke opreme za 3500 kuna ili razvlačite žice telekom operatera za 4000. Ako želite više – morate ili imati cijelu hrpu certifikata (razne truda i vremena i novca jedne više škole) ili barem višu. To je tako.
Ministrica pokazuje potpuno, ali doslovno potpuno nepoznavanje područja u kojem radi – što nije čudo, već se medijski proslavila izjavom: "Ne znam odakle se sveukupno skuplja novac za državni budžet. Jedan dio se prikuplja iz sredstava plaća od svakog radnika, a ostali se dio financira iz državnog proračuna.“ I to je ministar? Pitanje proračunskih prihoda bi trebalo biti pitanje općeg znanja nekoga tko ide u visoku politiku. Posebno ako se još i diči titulom doktora znanosti kao ministrica.
Moja i vaša vizija Hrvatske
Vidite ministrice, vaša vizija Hrvatske, vizija u kojoj treba manje visokošlovanih, potpuno je drugačija od moje vizije Hrvatske. Ako smijem naravno iznijeti osobnu viziju, kada ste vi već na neki način iznijeli viziju koju imate vi sami.
Za razliku od vaše vizije, moja Hrvatska je zemlja u kojoj žive i rade visokoškolovani ljudi, koji razvijaju, stvaraju, projektiraju, patentiraju – i čine Hrvatsku jakom, razvijenom i ponosnom. Moja vizija je Hrvatska u kojoj djeca ne samo da idu u školu, nego idu i u ljetne kampove učenja o prirodi, ali i o tehnici i astronomiji. Moja vizija je Hrvatska u kojoj se već u osnovnoj školi uči gledati i osluškivati Svemir, a ne pustiti djecu da uče slušati cajke. Uključuje i studente koji razvijaju male satelite, cube-sat, čije lansiranje košta manje nego jedan automobil nerazvijene općine. Uključuje i barem jedan radio-teleskop u Hrvatskoj, ne samo radi slušanja Svemira, nego i da bi pomogao izobrazbi najboljih inženjera koji će onda razvijati nove izume i nove tehnologije i osiguravati realizaciju stotina drugih radnih mjesta.
Moja vizija također uključuje i još tisuće doktora znanosti koji razvijaju visoku tehnologiju, desetke tisuća novih inženjera koji rade na softveru, robotici, samovozećim automobilima i zašto je Airbus programu. Pa i u sklopu Europske svemirske agencije. Inženjere, kemičare, ali i pravnike koji sve to slažu i čuvaju naše novo tehnološko blago, pa i filozofe koji govore o pitanjima tehničari i društvenjaci ipak nisu ljudi koji znati sve odgovore. I da, moja vizija uključuje da ti ljudi vode desetke tisuća onih drugih, manje školovanih ali neophodnih u suvremenim industrijskim proizvodnjama i tehnološkim parkovima. Uključuje čak i prvog hrvatskog astronauta – upravo kako bi mladima pokazali da se radom, trudom i znanjem stiže do Svemira, a ne da zvijezde i uzori trebaju dolaziti iz Big Brothera i pjevača glazbe koja se ovdje nekada slušala samo iz sprdnje.
I onda kada razmislim – Hrvatska je samo jedna, tako da u njoj nema mjesta za moju viziju i ministričinu viziju. Meni se vizija koju nudi ministrica, vizija slabije obrazovane, poslušne, sezonski zaposlene, nemisleće Hrvatske nikako ne sviđa. Ne sviđa se vjerojatno njoj ni moja vizija – jer u takvoj Hrvatskoj Nada Šikić nikada ne bi bila ministrica.
Stroga – Nadi Šikić želim dobro zdravlje i kraj političke karijere – a ako je g. Andrej Plenković, koji ovih dana u HDZ-u postaje kalif umjesto kalifa, stavi na listu za novi Sabor – smatrat ćemo da su njene riječi, njeno neslanaženje i njeno neznanje službena politika HDZ-a. A to bi bila šteta čak i za HDZ, koji kao stranka ipak može bolje. Ili je ipak toliko potonuo?