JE LI smrću Sanaderova oca predizborna kampanja završena? U formalnom smislu nije, ali u smislu predizborne borbe, prepucavanja i naročito otvorenog vrijeđanja koje je dominiralo protekla dva tjedna, ona je naglo okončana.
Hoće li taj nesretni događaj ići na ruku HDZ-u ili SDP-u? Koliko god neumjesno bilo o tome raspravljati u ovom trenutku, treba zaključiti da će Sanaderova stranka i on osobno biti u boljem položaju desetak dana pred izbore, samo još treba vidjeti hoće li to biti dovoljno da se pobijedi SDP.
Prije osam godina, uoči izbora 2000. godine, umro je Franjo Tuđman. Tada je to bio vjetar u leđa opoziciji, dok se HDZ našao pred raspadom. Šef države oduvijek je bio predizborni adut i njezin zaštitni znak, te više od svega, garancija za ostanak na vlasti. Njegov odlazak srušio je nadu u dobar rezultat na izborima. Birači nisu pokazivali žaljenje, već su jednostavno zaključili da više nemaju za koga glasovati. Preciznije, HDZ je bez Tuđmana ostvario donekle respektabilan rezultat, ali zato je odlazak autoritarnog vođe imao dodatni motivirajući učinak na oporbene birače. Stotine tisuća ljudi prodefiliralo je tih dana pored Tuđmanova odra na Pantovčaku i ispratilo njegov lijes na putu prema Mirogoju, ali tek manji dio njih demonstrirao je svoju odanost HDZ-u kod glasačke kutije.
Današnja situacija ne može se u potpunosti preslikati, no neke usporedbe mogu se povući. Sada HDZ nije ostao bez vođe, već je taj vođa pridobio simpatije ne samo svojih glasača, nego i šire javnosti. Time je otupljena oporbena oštrica u predizbornom nadmetanju, jer će SDP i ostale stranke dvaput razmisliti prije nego što makar pogledaju u Sanaderovu smjeru. Milanovićevi istupi otkrivali su da je SDP odlučio udarati Sanadera kao nositelja HDZ-ove kampanje (imovina, satovi, stan), da bi sada cijela strategija pala u vodu. Bilo kakav napad izazvat će kod građana sažaljenje prema ucviljenom sinu i gađenje prema bezosjećajnoj oporbi. Prije sedam godina predizborna kampanja nije mirisala na karmine. Naprotiv, više je ličila na referendum protiv Tuđmana i njegova HDZ-a. Oporba nije trebala štedjeti municiju, već se očekivalo da što jače opali po desetgodišnjem nasljeđu bivše vlasti.
Što se još danas mijenja smrću Sanaderova oca?
Predsjednik HDZ-a iznenada je i na čuđenje nekih analitičara u kampanju ušao arogantno, bahato, gotovo prljavo, izazivao negativne reakcije svojatanjem Crkve, Domovinskog rata, nogometne reprezentacije i Dinama. Sanaderova stranka počela je u kampanji sve više podsjećati na onu Tuđmanovu. Odjednom, perspektiva se promijenila. Nesretni događaj u obitelji omekšao je njegov imidž i sada će njegove skrušene, žalosne fotografije s naslovnica novina zamijeniti lik onog arogantnog Sanadera. Promijenit će se perspektiva čak i u očima birača ostalih stranaka.
Pitanje koja se sada nameće glasi: hoće li se ta sućut pretvoriti u glasove? Analitičari smatraju da hoće ako se mobiliziraju HDZ-ovi birači koji do sada nisu bili sigurni hoće li izaći na izbore. No, zbog te žalosti, misle oni, nitko neće promijeniti tabor.
A što u svemu tome može učiniti SDP? On može umanjiti štetu izražavanjem javne sućuti i suzdržavanjem od kampanje barem dan ili dva, kako ne bi ispao bezosjećajan. A kasnije će biti prisiljen nastaviti kampanju kritikom HDZ-a ili potpunim odustajanjem od međusobnog nadmetanja, pri čemu će se morati posvetiti promociji svog programa. Budući da je on daleko od spektakularnog, treba tek vidjeti na koji način će nastaviti prikupljati glasove. Možda će napokon učiniti ono što su morali učiniti od početka: udariti na loše nasljeđe HDZ-ove vlade.
U krajnjoj liniji, budući da će se Sanader na pet dana povući iz kampanje, Milanović ga neće moći optuživati da izbjegava izravno sučeljavanje zakazano za 19. studenog. No isto tako, Sanader neće moći skupljati glasove na komemoraciji u Vukovaru. Možda i bolje, rekli bi kritičari, jer bi tamo mogao još doživjeti neugodnosti, s obzirom na HSP-ovu i Glavaševu kampanju.
U svakom slučaju, bit će zanimljivo vidjeti daljnji razvoj događaja jer ovakvi događaji mogu u potpunosti okrenuti tijek kampanje. To je onaj faktor koji se ne može predvidjeti, a koji može srušiti sve predizborne planove. Ne samo kod izbornih suparnika, nego i kod samih birača.
Tomislav Klauški