SAVEZ antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA RH) obilježio je 81. obljetnicu proboja logoraša iz ustaškog logora Kerestinec, pri čemu je istaknuto da je antifašizam trajna odrednica poslijeratne Europe i Hrvatske.
''Povijesne činjenice se izvrću, relativiziraju ili prešućuju. Antifašiste se u pravilu proziva i prikazuje kao neke aveti. Mi govorimo o antifašizmu kao trajnoj civilizacijskoj odrednici na kojoj se gradila i gradi poslijeratna Europa, a to je i ustavna odrednica naše Hrvatske'', kazao je Boris Kovačić, potpredsjednik Zajednice udruga antifašista Zagrebačke županije i Grada Zagreba.
"Zlo se ponovilo i u Domovinskom ratu"
Kerestinec je bio samo jedan od logora i stratišta u Zagrebu i okolici, gdje su bili ubijani antifašisti, rodoljubi, komunisti, Hrvati, Jugoslaveni, Srbi i Židovi i to, kako je istaknuo, bez milosti i bez suđenja. Tako je to bilo u "državi ustaške kamarile", koja se tim nedjelima odmah i legitimirala.
''Ponovilo se zlo i u Domovinskom ratu. Opet je u prvom redu stradala mladost pa odajemo počast i svim palim braniteljima'', poručio je Kovačić. Pomoćnica pročelnika Gradskog ureda za branitelje Vesna Helfrih obratila se u ime zagrebačkoga gradonačelnika, Gradske uprave ali i, kako je istaknula, velikog dijela građana Zagreba koji ne zaboravljaju 1941. niti 1991., dodavši kako su ''poveznice očite''.
Vijence za žrtve kerestinečkog logora položili su izaslanstva i predstavnici Skupštine Grada Zagreba, SABA-e RH, Grada Samobora, SDP-a, SRP-a, 365 – Stranke rada i solidarnosti, slovenskih i bosanskih antifašista i Saveza društava Josip Broz Tito.
Neuspjeli proboj, logoraši poubijani
U logoru Kerestinec, koji su formirale vlasti Banovine Hrvatske i koji je prešao u ruke ustaša, bilo je više od sto logoraša, poznatih intelektualaca, rodoljuba i komunista.
Nakon što je 9. srpnja 1941. desetero njih, među kojima su bili i Božidar Adžija, Otokar Keršovani i Ognjen Prica, bilo streljano u znak odmazde zbog ubijenog agenta Ljudevita Tiljka, mjesni komitet Komunističke partije Hrvatske Zagreb donio je odluku o organizaciji njihova oslobađanja.
Od oko 110 logoraša njih oko 90 sudjelovalo je u proboju u noći s 13. na 14. srpnja 1941. Formirano je pet udarnih grupa koje su ga vodile. Međutim, logoraše na slobodi nitko nije dočekao pa su u nekoliko idućih dana razbijeni, pohapšeni i poubijani. Samo ih je 13, neki tvrde i 14, preživjelo proboj, a kraj rata živa su dočekala samo dvojica.