Terzić je u sudnici ostrašćeno objašnjavao kako je "ideja Velike Albanije glavni izvor nestabilnosti u jugoistočnoj Europi", dok je na upit o velikosrpskim posezanjima za teritorijem BiH i Hrvatske ratnih 90-ih odgovorio kako "smatra da to nije Velika Srbija".
"Raspadom Jugoslavije, Srbi su imali pravo ostati živjeti u jednoj državi", rekao je Terzić, te citirao Londonski ugovor iz 1915. u kojem su sile Antante zapadnu granicu srpske države postavile na liniju Karlobag-Karlovac-Virovitica.
S tezama poput onih da je "BiH oduvijek smatrana srpskom zemljom, da su Albanci 1998/99. bili žrtve međusobnih obračuna a ne Srba, da je NATO dovršio etničko čišćenje Srba na Kosovu, da je 90-ih bila na djelu antisrpska zavjera Zapada na čelu s SAD-om", Terzić kao da je želio potvrditi predviđanja pravnih stručnjaka i promatrača da si Milošević može dodatno otežati položaj dovođenjem svojih pristaša i istomišljenika za svjedoke.
Tužitelj Geoffrey Nice ukazao je u protuispitivanju da Terzić "nije neopredijeljeni povjesničar, niti pravi sudski vještak".
"Koristili ste samo srpske, i Srbima sklone izvore, a kao vještak bili ste dužni dati širi spektar stavova", kazao je Nice koji je uspješno pobijao vjerodostojnost Terzića i njegova iskaza.
Nice je postavljao pitanja o represivnoj srpskoj politici prema Albancima kroz povijest, od anektiranja Kosova 1912. do danas, navodeći teorijske i praktične dokaze za to, od programa Vase Čubrilovića za "Iseljenja Arnauta" iz 1937. do politike Aleksandra Rankovića 1945-66., kada je Kosovo sličilo logoru za Albance.
Terzić je odbacio sve te navode tužitelja, kao i one da su srpski akademici 80-ih zdušno "propagirali Veliku Srbiju", protiv čega je bio i Čubrilović, koji je tražio da se SANU ne upliće u politiku.
Nice je dva puta zamolio Terzića da kaže "nešto lijepo o Albancima" ako može, no svjedok je uspio izustiti samo da je na studiju stanovao s jednim Albancem.
Svjedočenje Terzića nastavlja se u četvrtak, jer u srijedu u haškim sudnicama neće biti suđenja.
Bivšem predsjedniku Srbije i SRJ, pred Haškim sudom se od veljače 2002. sudi pod 66 točaka optužnice za genocid u BiH, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i na Kosovu.