NAJVEĆA muka svakog političara su brojevi. Ne lažu. Ako nekog iz politike želite dobro iznervirati, samo mu pokažite brojčane podatke. A brojevi oko nezaposlenih govore jednu jednostavnu istinu - hrvatski bazen radne snage se ispraznio. I to ne otvaranjem novih radnih mjesta, nego iseljavanjem. Mi imamo možda tek još nekoliko desetaka tisuća zaista nezaposlenih koji uistinu traže posao. Uz dobre programe prekvalifikacije, možda i nešto više. I to je to. Na Zavodu preostaju samo oni koji praktično nikako neće naći pristojan posao. I dio onih koji su nezaposleni samo formalno radi ostvarivanja socijalnih prava.
Proći će svega nekoliko godina i Hrvatska će morati masovno otvoriti vrata imigrantima ili će u pitanje doći financiranje državnih plaća i mirovina. Bit će to još jedan hrvatski paradoks - upravo je desna vlast koja se grozi imigranata dovela i dovodi zemlju u stanje kada više neće moći funkcionirati bez imigranata.
Ostaju samo nezaposleni bez ikakvih znanja
Pogledajmo nekoliko brojeva. Krajem svibnja ove godine prema Mjesečnom statističkom biltenu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje bilo je 141.896 nezaposlenih (sada ih je manje, zbog sezonskog zapošljavanja), a njihova obrazovna struktura je sljedeća:
Ako pogledamo grafikon, jasno je da golem broj nezaposlenih danas nema više što raditi. Preko 28 %, dakle više nego svaki četvrti, ima samo osnovnu školu ili čak i manje. Kako se i najjednostavnija zanatska zanimanja vode u drugoj kategoriji, imamo preko četvrtinu nezaposlenih koji nemaju baš nikakve kvalifikacije, vjerojatno ne poznaju niti jedan strani jezik i, općenito, poslovi za takve radnike davno su nestali. Nakon toga, imamo najveću grupu - srednja škola do tri godine te poneki stariji KV i VKV radnici (ove KV i VKV kategorije su pred mirovinom).
Ukupno s višim i visokim školama imamo oko 21.000 nezaposlenih. Onih s četverogodišnjim srednjim školama (uključivo i nikome potrebne s diplomom gimnazije) je oko 38.500. I to je to, to je sve što je preostalo od onih koji uopće traže posao. Usput, ako se pitate zašto više nitko i ne pokuša dovući neku veću industriju u Hrvatsku, odgovor je jednostavan: mi više nemamo radne snage za to. Pad nezaposlenosti je golem, kako se vidi u grafikonu Nezaposleni i traženi radnici:
Preostali nezaposleni će naći posao ili se iseliti kroz nekoliko godina
Naravno, bilo bi super da su ova kretanja posljedica neke nove uspješne gospodarske politike, no ona su posljedica samo i isključivo iseljavanja. Neće proći dugo, možda tri do pet godina, da će se pojaviti ozbiljan manjak radne snage i da će Hrvatska doći u dilemu: ili imigranti, i to njih na tisuće, ili će se cijeli sustav državnih plaća i mirovina početi urušavati. Jer jasno je, za dubinske političke promjene koje bi smanjile odlazak ljudi čini se da nitko nema volje. Nitko ne želi napraviti ni najjednostavniju stvar - ukinuti besmislene županije, a kamoli što više.
Političari su mislili kako će se stvari smiriti, a i kako imaju beskonačan bazen novog stanovništva iz BiH, ali zaboravili su da Hrvati iz BiH isto radije idu prema pristojnim njemačkim i irskim plaćama.
Zapadnoj Europi ide dobro i narednih nekoliko godina će i dalje nuditi radna mjesta Hrvatima, koji su se većinom pokazali kao dobri radnici i posebno radnici koji se lako prilagođavaju novoj životnoj sredini te ne prave probleme. Nije stoga daleko dan kada će broj nezaposlenih pasti ispod 100.000, ali među njima neće više biti niti jednog inženjera, liječnika, pa ni konobara i kuhara. Ostat će oni bez ikakve škole i nekoliko tisuća onih s VSS zanimanjima koja ne treba nitko osim javne službe. A onda će nastati lijepa panika. Bez ljudi, sustav staje u potpunosti. Bez radnika, nema poreza. Nema ovaca za šišanje. Nema vune za državu i sve one koji su u prijevremenim mirovinama. A ljudi se više ne mogu naći u blizini. Građani BiH idu na Zapad, isto kao i građani Srbije, čim uzmognu. Makedonija će biti pogurana prema EU, pa se i njenim građanima smiješe München i Dublin.
Preostaje nam sirotinja koja čeka pred našim granicama
Kada ponestane ljudskog potencijala preostaju nam jadnici, poput ove sirotinje koja sada čeka ispred hrvatskih granica. Jer školovane će liječnike ili inženjere iz Afrike ili Azije već pokupiti bogate zemlje EU-a. Nama će biti ''Daj što daš!'', poziv bilo kome od te svjetske sirotinje, u nadi da barem ponetko ima kakav zanat ili zna obavljati složenije poslove. Kako je krenulo, pojavit će se potreba i za najjednostavnijim zanimanjima, jer Hrvati odlaze, a nitko ne mijenja politiku kako bi ih eventualno zadržao.
Život zna biti prilično šaljiv pa će tako biti i u ovom slučaju. Desna, pomalo ksenofobna vlast u Hrvatskoj svojim će postupcima i neprovođenjem reformi dovesti do toga da će Hrvatska uskoro zatrebati desetine tisuća imigranata. I to ne bliskih, iz BiH i Srbije, nego ljudi koji dolaze iz Afrike i Azije.
Ljudi na vlasti, ljudi kojima su usta puna Hrvatske, ruke pune mahanja zastavom, a džepovi puni naših novaca, učinili su Hrvate emigrantima, a Hrvatsku zemljom koja neće preživjeti bez dolaska još veće sirotinje od nas, sirotinje iz država koje imaju još luđe i nesposobnije vlasti. Kako je ono bila HDZ-ova krilatica: ''Iz pobjede u blagostanje!'' No, ne brinite se, dragi čitatelji, lijepa je ovo zemlja, ako nećemo ovdje živjeti mi, jer smo totalno nesposobni, ima tko hoće.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala