PODRŽAVAM prosvjede srednjoškolaca jer učinili su ono što nismo vidjeli (oke, nisam vidio, ali slušao sam priče) još od vremena kada je Dražen Budiša bio glasnogovornik jedne generacije, prije nego se pretvorio u amorfnu političku masu bez jasno izraženog stava.
Podržavam čak i one koji su se tamo našli jer smatraju da riječ "prosvjed“ zvuči cool. Podržao bi ih čak i da njihova borba nije imala temelje u ovozemaljskom jer sav taj revolucionarni duh koji su generacije prije njih promovirale (doduše, samo deklarativno) sveo se na hrpetinu pjesama koje su inertni studenti pjevušili unutar domova dok je na zidu visio poster Che Guevare. Naš se osjećaj za pravdu sveo na slijepo štovanje pop ikona, a ne onog za što su se u konačnici i borili.
Same prosvjede srednjoškolaca ne bih nazvao revolucijom, ali masovno korištenje interneta da
No, ono što me je posebno oduševilo bila je činjenica da je sve započelo zahvaljujući internetu. Internet je to zlo koje je nakon svih upozorenja napokon pokazalo zube i povezalo srednjoškolce na državnoj razini. I dok su stariji govorili da će se mladež pretvoriti u grbave čudake koji po cijele dane bulje u pornografiju, upravo je Internet jedan od važnijih faktora zaslužnih za ovaj hvalevrijedan potez koji pokazuje da se neki od nas još uvijek nisu pretvorili u poltrone koji potiho mrze sistem, ali svoj bijes iskaljuju na svojoj okolini, a ne onima koji to uistinu zaslužuju.
I nakon svih tih revolucionarnih lupetanja i tirada o onome što zaslužujemo, smetnuli smo s uma da ćemo većinu toga ostvariti upravo na ulicama.
Svjedoci smo prve prave Internet revolucije koja se ovog puta ne odnosi na povećanje broja Internet priključaka po glavi stanovnika. Same prosvjede srednjoškolaca ne bih nazvao revolucijom, ali masovno korištenje interneta za nešto drugo osim downloada "empetrica", filmova i pornografije nazvao bih revolucionarnim pomakom koji me iznimno veseli. Naravno, to nije ništa novo jer Internet je već odavno, ako ne najbolji onda svakako najbrži način informiranja.
Internet je glazbenu industriju bacio na koljena, filmovi koji u naša kina dolaze i sa pola godine zakašnjenja postaju dostupni za petnaestak minuta što neke poslove ozbiljno dovodi u pitanje. Primjerice, kada bi vam netko rekao da namjerava otvoriti videoteku pogledali bi ga kao da vam je rekao da su smokve najveći krivci za propast hrvatskog obrazovnog sustava. Isto ide i za CD shopove.
Dan započinjemo pregledavanjem elektroničke pošte ili određenih Internet portala. Paralelno gledamo filmove i čitamo vijesti. Svoja osobna razmišljanja dijelimo sa cijelim svijetom ili barem onim dijelom pučanstva koji čita blogove. Internet je promijenio naše stavove o seksu jer, citirat ću Randya Marsha, "nakon što pogledate Japanke koje jedna po drugoj povraćaju, teško se vratiti na Playboy“. Sve se češće događaju situacije u kojima govorimo da smo neke ljude, pa čak i dobre prijatelje upoznali preko sajtova koji se bave social networkingom. Neovisno o tome bila revolucija samo internetska ili ne, natjerati Hrvate da pomaknu dupe i izbore se za svoja prava urlajući parole na trgovima nesvakidašnji je događaj koji dokazuje da je, na svu sreću, nastupilo neko novo "Novo doba“.
Jebeš mladež koja ne sumnja u sistem
Srednjoškolci nisu jedini koji su promarširali ulicama tražeći zadovoljštinu. što dovoljno govori o septičkoj jami nezadovoljstva koja se prelila pa čak ni oni uspavani više ne mogu ignorirati smrad. No, između starije ekipe koja se pobunila tek kad je rijeka govana prekrila glavu i onih koji su prkos pokazali na početku svojih života, oduševljen sam potonjima.
Na kraju krajeva, jebeš mladež koja ne sumnja u sistem.