U HRVATSKOJ odavno vrijedi pravilo: onaj tko pokrade dućan je lopov, onaj tko pokrade čitav lanac dućana je poduzetnik. Sada je uvedeno novo pravilo: onaj tko ošteti državnu tvrtku, ide u zatvor, onaj tko ošteti čitavu državu, ide na izbore. Na kojima obično pobjeđuje.
U prvih deset godina vladavine HDZ je uništio državu, a u zatvoru je na kraju završio samo Ivan Herak. On je na kraju oslobođen, a HDZ se vratio na vlast. U drugih sedam godina vladanja opet je uništio državu, da bi u zatvoru (zasad) završio samo Damir Polančec. A njegov odvjetnik Anto Nobilo postavlja pitanje: "Može li štetna politička odluka predstavljati kriminal?"
Polančec iz remetinečkog pritvora poručuje kako on nije donosio nikakve samostalne odluke u vezi HEP-a i TLM-a, već da je s tim bio upoznat uži kabinet Vlade i vrh HDZ-a. Bila je to politička odluka cijele Vlade. I otud pitanje: može li se zbog štetne političke odluke završiti u zatvoru?
Što je s onima koji nisu uništavali poduzeća, nego sektore?
I dok se Polančeca sada tereti za Podravku, Inu i HEP, otvara se pitanje šire odgovornosti Vlade. Govori se o menadžerskom preuzimanju Podravke i rasvjeti u Đelekovcima, piše se o mešetarenju električnom energijom pri čemu je HEP oštetio državni proračun za 600 milijuna kuna. Otvara se pitanje privatizacije Ine i čeka uhićenje bivšeg premijera Ive Sanadera. Govori se o kaznenoj odgovornosti: je li netko prekršio zakon i prekoračio ovlasti, nanio konkretnu štetu tvrtki ili državi, postupao na svoju ruku i uz sumnjive partnere? No, što je s onima koji nisu samo parcijalno uništavali ovo ili ono poduzeće, već ovaj ili onaj sektor? Pa na kraju i čitavu državu?
Zašto bi birači zamjenjivali suce?
HDZ je Hrvatsku po drugi put u dvadeset godina doveo do rasula. Može li se to okarakterizirati kao zločin? Nobilo u obrani svog klijenta ide korak dalje, pa postavlja pitanje: "H
Drugim riječima, onaj tko političkom odlukom ošteti državni proračun za 600 milijuna kuna, ide u zatvor, a onaj tko političkom odlukom ošteti državu za desetak milijardi eura, ide na izbore. Gdje birači umjesto suda odlučuju treba li ga za kaznu smijeniti ili za nagradu ponovno izabrati.
Je li harač zločin?
Možemo nabrajati unedogled. Primjerice, Vlada je donijela krizni porez. Bila je to loša politička odluka koja je nanijela veliku štetu ekonomiji i građanima. Na kraju ga je ukinula i nastavila dalje kao da se ništa nije dogodilo.
Sanaderova vlada godinu i pol ignorirala je naznake krize, pa čak govorila da krize nema. Novoj premijerki trebalo je devet mjeseci da predloži neke konkretne mjere za izlazak iz krize. Je li kriminal ništa ne činiti? Namjerno voditi državu u propast? Gledati kako se sve ruši i zanemarivati apele poslodavaca, sindikata, stručnjaka, medija, običnih građana?
Nadalje, može li se kaznenim djelom okarakterizirati usvajanje loših zakona ili zakona koji se ne poštuju? Je li kriminalno djelo napuhavati državni proračun do neizdrživih granica, sumanuto se zaduživati u inozemstvu, rasprodavati državno bogatstvo, stvoriti kastu povlaštenih, zapošljavati nesposobne i podobne kadrove, plaćati 700 menadžera u gubitaškom HŽ-u, kreirati 550 jedinica lokalne samouprave koje požderu mililjarde iz državne blagajne?
Sanadera nema, ali HDZ je još tu
Ivan Mravak je završio u zatvoru. Električna energija zbog toga nije pojeftinila, niti su pokrpani golemi dugovi HEP-a. Damir Polančec je u zatvoru, ali hrvatskom gospodarstvu nije puno bolje. Sanadera već odavno nema nigdje, pa ni u pritvoru. Ali HDZ je još tu.
I već u drugom navratu ostavlja pustoš iza sebe. Triput veći proračun, triput veći vanjski dug, višestruko veće štete u gospodarstvu, razoreni gotovo svi segmenti društva. Desetine loših odluka. Donesenih, pa povučenih. Pa opet donesenih. Pa srušenih na Ustavnom sudu. Pa odluke o kojima ništa nismo znali. Odluke na zatvorenim sjednicama Vlade. Odluke koje nisu objavljene u Narodnim novinama. Odluke koje su nas u devedesetima koštale milijune, a sad nas koštaju milijarde.
Polančec u zatvor, HDZ na izbore
Pa zašto bi Polančec išao u zatvor, a njegova stranka na izbore? S istim ljudima koji su sjedili u Vladi koja je svojim odlukama štetila Hrvatskoj? S istim ljudima koji su branili i opravdavali te odluke? I s istim onim ljudima koji namjerno nisu željeli učiniti ništa kako bi Hrvatsku izvukli iz krize? To je najveći zločin. Znati, a ne htjeti.
Baš kao što je zločin i poticati, tolerirati i ignorirati kriminal. Kao što je zločin i namjerno odugovlačiti proces pristupanja Europskoj uniji. I tako unedogled. A od cijele vladajuće ekipe, u zatvoru je samo Polančec. Čovjek koji je previše znao. I koji je - tako sada ispada - jedini nešto znao.