Foto: 123rf, Na slici: Vilnius, glavni grad Litve
Kao i susjedne baltičke zemlje, Litva je započela tranziciju noseći se s ostacima urušenog (post)sovjetskog gospodarstva. Provedeno je nekoliko ključnih reformi kako bi se otkočio potencijal privatnog sektora za stvaranje vrijednosti i radnih mjesta. Litvanski institut za slobodno tržište imao je jednu od vodećih uloga u zagovaranju javnih politika.
Privatizacija državnih poduzeća
Prvi val privatizacije državnih poduzeća dogodio se u razdoblju 1991.-1995. Građani su dobili vaučere za kupnju udjela u državnim poduzećima. Privatizirano je preko 5.700 državnih poduzeća. Drugi val privatizacije započeo je 1995., tako da vaučeri nisu bili jedina metoda prodaje državnih poduzeća. Kao rezultat privatizacije, prema podacima državne statistike, udio privatnog sektora u BDP-u je porastao sa 65% 1995. na 80% 2008.
Monetarna stabilizacija
Uvedena je neovisnost središnje banke. Uveden je mehanizam valutnog odbora koji je doveo do stabilnosti stope inflacije na jednoznamenkastim brojkama. Politika održavanja relativno niske inflacije bila je jedan od uvjeta pristupanja Eurozoni, što se dogodilo 2015.
Reorijentacija trgovine
Pad ruske rublje 1998. bacio je litvansko gospodarstvo u recesiju, pa se stoga počelo orijentirati prema zapadnim zemljama. Dok je 1997. 45% litvanskog izvoza bilo prema Rusiji, 2006. se taj udio smanjio na 21%. Litva je 2004. pristupila Europskoj uniji, odnosno unutarnjem tržištu koje je otvorilo trgovinu robama i uslugama, točnije prostor za snažan rast izvoza.
Regulatorna reforma
Litva sustavno radi na smanjivanju administrativnog opterećenja gospodarstva i provedbi okvira za bolju regulativu. 2013. je donijet Zakon o smanjenju administrativnog opterećenja koji obvezuje tijela javne uprave na svim razinama. Sukladno EU Direktivi o uslugama, pojednostavljen je pristup tržištu usluga u nizu sektora, dok su u nekim sektorima sustavi odobrenja (licenciranja) ukinuti. Također, litvanska Jedinstvena kontaktna točka pruža kvalitetnu podršku poduzetnicima na jednom mjestu (one-stop-shop) kada su u pitanju raspoložive informacije o uvjetima pristupa tržištu i popratne e-usluge.
Litva je prema metodologiji Svjetske banke Doing Business za 2017. na 21. mjestu u svijetu. Pritom je Litva 2. u svijetu prema lakoći uknjižbe vlasništva, 6. prema lakoći provedbe ugovora i 15. u svijetu glede lakoće ishođenja građevinske dozvole. Kao samo jedan u nizu primjera, Litvanski institut za slobodno tržište kroz svoje je policy analize utjecao na to da se ukinu 2 postupka kod ishođenja građevinske dozvole, što je značilo i skraćenje trajanja ishođenja iste sa 103 na 69 dana. Također, Institut je utjecao na ukidanje 1 postupka dobivanja priključka za struju, čime je trajanje ishođenja smanjeno s 95 na 75 dana. Institut radi na prijedlogu za ujednačenje osnovice za plaćanje doprinosa i smanjenje broja poreznih plaćanja.
Koje su javne politike olakšale uvjete poslovanja u Litvi? Navedimo samo neke od primjera.
- U kontekstu dobivanja priključka na struju, ograničen je rok energetskim poduzećima za provođenje postupaka spajanja na mrežu te je snižena naknada za spajanje
- U kontekstu ishođenja građevinske dozvole, skraćeno je trajanje postupka
- U kontekstu plaćanja poreza, smanjeni su porez na dobit i dohodak
- U kontekstu vanjske trgovine, uvedeno je elektroničko podnošenje carinske deklaracije
Rezultati litvanskih reformi znače lakše poslovanje
Litva je dobro pozicionirana i prema mjerenju indeksa ekonomske slobode (prema metodologiji američkog think tanka Heritage Foundation) i to u dijelu regulatorne efikasnosti i slobode poslovanja. U području porezne slobode, Litva je uvela jedinstvenu stopu poreza na dohodak i dobit (flat tax) od 15%. Istina, visoki doprinosi ostaju faktor relativno visokog ukupnog poreznog opterećenja rada.
Indeks ekonomske slobode Litve u razdoblju 1997. – 2017. skočio je s 57 na 76%. Prema podacima za 2017. (koji realno mjere stanje iz 2015.), Litva je 16. ekonomski najslobodnija zemlja na svijetu. Kada se gledaju europski razmjeri, bolje su redom Švicarska, Estonija, Irska, Ujedinjena Kraljevina, Gruzija, Luksemburg i Nizozemska. Istovremeno, Litva je ispred ostalih nordijskih zemalja – Danske, Švedske, Latvije, Islanda, Finske i Norveške.
Udio poreznog opterećenja u BDP-u je ispod 30%, pa Litva dobiva visoki skor od 87% u okviru indeksa ekonomske slobode, odnosno u području porezne slobode. Udio javnog duga u BDP-u je ispod 45%, a udio javne potrošnje u BDP-u je ispod 35% (među najnižim udjelima u EU). Zato se tzv. fiskalno zdravlje drži na visokih 94%.
Poslovna sloboda je na visokih 79% kao rezultat administrativnih rasterećenja i poboljšanja efikasnosti regulative za poslovanje. Radna sloboda je tek na 64%. U međuvremenu, Litva je provela reformu tržišta rada. Uvedene su nove vrste ugovora o radu, produljeno je dopušteno radno vrijeme i smanjen je iznos otpremnina u slučaju otkaza.
Monetarna sloboda je visoka zbog niske inflacije. Trgovinska, investicijska i financijska sloboda su relativno visoke zbog pristupanja Europskoj uniji i otvorene politike prema poslovanju.
Kada se gledaju litvanske prednosti u indeksu ekonomske slobode, može se zaključiti kako su Litvanci na 16. mjestu u svijetu najviše zbog flat tax 15%, obuzdavanja javne potrošnje i deficita, administrativnog rasterećenja poslovanja i niske inflacije.
Rast konkurentnosti na 35. mjesto u svijetu
Prema Svjetskom izvješću o konkurentnosti 2016 – 2017, Litva je na visokom 35. mjestu (Hrvatska 74.), u društvu Poljske. Samo su 30. Estonija i 31. Češka bolje od Litve među tranzicijskim zemljama Srednje Istočne Europe. Kada se gledaju indikatori konkurentnosti, vidi se kako su ključne litvanske prednosti: uravnoteženi proračun, kreditni rejting, relativno niska korupcija, visoka poslovna etika, kvalitetan obrazovni sustav, pristup širokopojasnom internetu, lako pokretanje posla, niske carine, visoki intenzitet tržišnog natjecanja, fleksibilnost određivanja plaća, tehnološki transfer kroz izravne strane investicije, jaka izvozna orijentacija, brojnost i kvaliteta lokalnih dobavljača, kapacitet za inovacije, kvaliteta institucija za znanstvena istraživanja, investicije u istraživanje i razvoj te snažna kolaboracija sveučilišta i gospodarstva u tom području.
Reformske preporuke Europske komisije
U okviru Europskog semestra, Europska komisija je objavila redovito makroekonomsko izvješće za Litvu. Stopa zaposlenosti je 2016. bila 75,1%. Time je već 4 godine unaprijed dostigla glavni cilj strategije Europa 2020, dok je inicijalni litvanski cilj bio 72,8%. Također, stopa nezaposlenosti je iste godine bila 7,9% (ispod EU prosjeka). U izvješću se ističe i sljedeće:
- Javne financije su solidne, ali strukturni deficit bi mogao porasti tijekom 2017. Sniženo je porezno opterećenje rada za niže plaće (2,5%-tnih bodova za kućanstva bez djece i 3,5%-tnih bodova za kućanstva s djecom). Povećan je neoporezivi dohodak. Proširena je osnovica poreza na imovinu.
- Pruža se podrška modernim tehnologijama i razvoju novih poslovnih modela. Litva je prva država članica EU sa zakonodavnim okvirom za ekonomiju suradnje u području najma vozila s vozačem (što se odnosi na Uber).
- Potiču se alternativni izvori financiranja poduzetništva, pogotovo putem fondova rizičnog kapitala.
- Povećan je broj online javnih usluga.
- Kada su pitanju institucionalne prepreke investicijama, izvješće Europske komisije ne navodi problem visokog poreznog, regulatornog i administrativnog opterećenja te prepreka reguliranim profesijama i poslovnim uslugama (kao za Hrvatsku). To znači da je Litva provela sustavnu poreznu i regulatornu reformu, što potvrđuju rezultati visokog indeksa ekonomske slobode. Litva ne postavlja prepreke u području pravosuđa, obrazovanja, istraživanja i razvoja, digitalnog gospodarstva i telekomunikacija. Umjerene prepreke investicijama na koje Komisija ukazuje za Litvu trebaju se rješavati u području fleksibilizacije radnog zakonodavstva, javne nabave, tržišnog natjecanja poboljšanja (alternativnih) pristupa financiranju poduzetništva, energetike i prometa.
Što bi Litva još mogla napraviti?
Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) u godišnjem pregledu za 2016. donosi ključne podatke o litvanskom gospodarstvu. BDP je tek 1995. izašao iz postsocijalističke recesije. Snažniji rast, iznad 6% godišnje, započinje 2001. i traje do pada u duboku financijsku recesiju od 2008. Ipak, gospodarstvo se oporavlja već 2010. (za razliku od Hrvatske koja je izlazak u recesije dočekala tek 2015.). Najbolje godine su bile 2003. i 2007. kada je rast BDP-a bio okvirno 10% (a u Hrvatskoj također rekordnih cca. 5%).
Istovremeno, litvansko Ministarstvo gospodarstva navodi kako je u I. kvartalu 2017. rast BDP-a bio 4,1% (u odnosu na isto razdoblje protekle godine). U istom razdoblju je prosječna mjesečna plaća porasla za 7,2%, industrijska proizvodnja za 5,9%, trgovina 7,7%, a izvoz roba za 17,5%.
OECD vidi prostor za jači rast kroz dodatne reforme. Obično se misli kako su preporuke međunarodnih institucija „anti-socijalne“ i „neo-liberalne“. Takve empirijski i znanstveno neutemeljene etikete, pune stereotipa i predrasuda, ne bi trebale biti predmet velike rasprave, ali ipak treba ukazati na iste. OECD vidi prostor da Litva poveća produktivnost radne snage, što se može postići kroz sljedeće javne politike:
- poboljšati obrazovni sustav kroz razvoj naukovanja na radnom mjestu (što bi značilo uvođenje dualnog modela obrazovanja),
- nastaviti razvoj infrastrukture i okvira za podršku mladim inovativnim poduzećima,
- proširiti pristup cjeloživotnom učenju za osobe s nedostatkom vještina,
- usmjeriti se na model fleksigurnosti koji znači uklanjanje regulatornih prepreka tržištu rada u kombinaciji s većim naknadama za nezaposlene i jačanjem zavoda za zapošljavanje zbog vraćanja radne snage na posao,
- ojačati sustav minimalne naknade za siromašne,
- promicati zdravo življenje i jačati sustav primarne zdravstvene skrbi.
Navedene preporuke su važne zato što pokazuju kako reforme ne znače samo rezove, već i ulaganja u kvalitetu kako bi se povećala produktivnost cijelog društva. Primjerice, poticaji se pametno ulažu u ciljanu podršku inovativnim poduzećima, umjesto potrošnje za „sve i svašta“, što je bio čest slučaj u Hrvatskoj. Preventivno učenje zdravog življenja donosi povećanje kvalitete poslovnog i privatnog života te znatno doprinosi (preventivnom) smanjenju troškova zdravstvenog sustava.
Također, fleksibilizacija tržišta rada ne mora nužno značiti i sniženje naknada nezaposlenima. Ukoliko se ulaže u vještine i potiče povećanje radne etike, smanjit će se učestalost pokušaja „varanja“, tj. življenja na socijalnih naknadama. Tada je moguće, po uzoru na nordijske zemlje, povećati naknade nezaposlenima, kao podršku onima koji aktivno traže novi posao. Isto tako, podrška siromašnima je bitna zbog društvene uključivosti, ali samo uz uvjet da se povećanje naknada targetira prema onim siromašnim osobama koje su motivirane na aktivno traženje posla i preuzimanje osobne odgovornosti na tržištu rada.
Navedene OECD-ove preporuke za Litvu, sasvim su sigurno vrlo relevantne i za Hrvatsku.
Zaključno
Litva je dio baltičkog kruga zemalja koje su provele drastične i ambiciozne slobodnotržišne reforme kako bi osigurale visoke stope rasta i napredak u konkurentnosti. Estonija je postala „čudo tranzicije“ zbog mnogo ambicioznijeg pristupa u nizu rješenja. Ipak, čini se kako je Litva spremna za preskakanje Estonije. Prema indeksu ekonomske slobode, Litva je samo 3%-tna boda iza Estonije, a prema konkurentnosti tek 5. mjesta iza. HUP Skor smješta Litvu za dlaku iza Estonije, a Eurostatovi podaci o realnom BDP-u po stanovniku pokazuju da Litva zamalo prestiže Estoniju.
Litvanske reforme otvorile su prostor za veliki rast konkurentnosti i cjelokupnog gospodarstva. Posebno treba istaknuti politiku sniženja poreza, carina i regulacija za poduzetništvo koja je dovela do znatnog povećanja ekonomske slobode. Litvanski Institut za slobodno tržište dao je ključan doprinos zagovaranju provedbe ambicioznih reformi. Istovremeno, Litva uzima u obzir i druge izazove kao što su uvođenje modela fleksigurnosti na tržištu rada, investicije u ljudski kapital i vještine, odnosno razvoj kapaciteta za istraživanje i inovacije.
Upravo na tragu litvanskih reformi su i inicijative koje Centar za javne politike i ekonomske analize vidi relevantnima za Hrvatsku.