Možete Andreja Plenkovića voljeti ili ne, ali čovjek je vrlo uspješan u političkom preživljavanju. Karijeru je počeo jako davno - njegov maturalni, dakle ne diplomski, magistarski ili doktorski, nego maturalni rad, onaj koji smo većina nas pisali na kraju srednje škole, objavljen je 1989. kao knjižica Sredstva masovne komunikacije u izdanju Poslovne zajednice grafičkih i srodnih organizacija udruženog rada Jugoslavije.
Mlađahni Andrej tada je bio lijevo orijentiran, citirao je Marxa, Bakarića, pisao o realizaciju samoupravnog socijalističkog društva, "socijalizma po mjeri čovjeka", kako se tada govorilo. No, povijesne okolnosti su se promijenile. Bakarićeve knjige su davno nestale u povijesti, a Marxove životare među drugim propalim idejama zadnja dva stoljeća.
Stoga se Andrej Plenković u ne više tako mladim danima morao preorijentirati na umjereno desne političke stavove, kako bi mogao postati uspješan član i potom predsjednik HDZ-a, članice obitelj europskih demokršćana.
Novi izborne jedinice - kako izbaciti bilo što konkretno iz kampanje
Novi izborni model Hrvatske, prihvaćen ovog tjedna u saboru, model s kojim se (s pravom) sprdamo zadnjih par dana na društvenim mrežama, neosporno je djelo Plenkovića i ekipe oko njega. Izborne jedinice su sada manje-više formalno posložene što se broja birača tiče, ali su politički dovedene do apsurda.
Zagreb je radi broja stanovnika u tri izborne jedinice, pri čemu primjerice Šesta obuhvaća i područja jako daleko od problema urbanog Zagreba - općine Krašić i Žumberak. Sedma izborna jedinica je definitivno najjača - obuhvaća Kutinu, Glinu, Bakar, Čabar, ali i Pag. Osma izborna jedinica je osim Istre obuhvatila i Rijeku, ali i Novi Vinodolski. Otok Šolta je u Devetoj - skupa sa Zadrom i Kninom.
Veselo je i da su susjedna, povezana naselja u dvije izborne jedinice - tako je Islam Grčki u 9. izbornoj jedinici zajedno s većinom Zadarske županije, dok je niti tri kilometra udaljen Islam Latinski u 7. izbornoj jedinici, skupa s Martinskom Vesi.
Nove izborne jedinice teško da će biti proglašene neustavnima
Oporba je izrazila nezadovoljstvo, zaprijetila postupkom ocjene ustavnosti, no teško da će Ustavni sud ovakav ustroj proglasiti neustavnim. Za razliku od slučaja koji smo do sada imali i radi kojeg je Ustavni sud ukinuo dosadašnji Zakon o izbornim jedinicama, nejednake težine bračkog glasa, sada je razlika između izbornih jedinica unutar dozvoljenih okvira.
Za ovo političko šaranje s izbornim jedinicama možemo reći da je nepošteno, možemo reći da je podlo, možemo reći da je štetno za demokraciju, ali formalno je ustavno. Na izbore idemo u ovom modelu gdje tramvaj broj šest prolazi kroz tri izborne jedinice. A u tom modelu oporba se pokazuje slabom.
Konkretno, Možemo je stranka jaka u Zagrebu, ali evo Druga izborna jedinica uključuje uz zagrebačke četvrti Dubravu i Sesvete i Ivanić-Grad i Križevce. Kako stoji Možemo, vladajuća stranka u Zagrebu, u Križevcima?
Slično možemo reći i za Šestu izbornu jedinicu - kakav je Možemo u Samoboru? Gledamo li obratno - koliko ljudi iz Novog Zagreba zna da Dario Zurovec uspješno vodi Svetu Nedjelju? Slično, SDP recimo ima uspješnog gradonačelnika Koprivnice, ali Koprivnica je zajedno s Osječko-baranjskom županijom, pa konkretno što ime Mišela Jakšića, gradonačelnika Koprivnice, znači u Baranji? U Splitu vlada Centar, ali što lista koju bi vodio Ivica Puljak znači nekome u Komiži, Dubrovniku ili Prološcu?
Kampanja preferira stranke sa stalnim biračkim tijelom
Ono na što se oporba jako oslanja, a to su poznati lokalni čelnici, neki među njima i objektivno uspješni, ovakvim izbornim sustavom postaju za većinu birača manje-više nepoznata imena na glasačkim listama. Upravo ono što želi HDZ. Liste s imenima za koje malo tko pita.
Dodatno, ne može se smisliti neka zaokružena kampanja za pojedinu izbornu jedinicu, osim možda Prve, jer uključuju totalno različita područja s potpuno različitim interesima - pokušajte posložiti neki program koji će animirati ljude na izlazak na izbore, a uključuje Petrinju, Topusko, Dvor, Obrovac, Pag i Delnice. Jedni se bave osnovnim preživljavanjem i nestajanjem stanovništva, drugi presporom obnovom od potresa, a treći broje apartmane za sezonu. Koju zajedničku poruku možete uopće smisliti?
Kampanja na razini izborne jedinice će biti opća i depersonalizirana, a tu pobjeđuje stranka sa stalnim glasačkim tijelom i organizacijom na terenu - to je naravno HDZ.
Problem oporbe - ima li mene tu?
Oporba bi mogla parirati koalicijama i stavljanjem najjačih ljudi te poznatih nestranačkih ljudi na zajedničke liste, ali onda se pojavljuje ono poznato: "Ima li mene tu?" Posvađali bi se oko lista, tko zna koliko bi bilo još sukoba i podjela radi mjesta na listama i sada će svatko za sebe. Svaka stranka svoja lista. Svaka stranka svoje ljude i svaka s nadom da će ionako pasivne glasače izvući na izbore.
Znate koji će biti rezultat? Puno razočaranih. Puno onih sa samostalnim listama uvjerenih kako će upravo oni dobiti povjerenja glasača - i neće proći prag. Ponegdje će pokoja od manjih stranaka proći s jednim zastupnikom pa će očajnički tražiti klub u saboru (bez kluba imate bitno manji utjecaj, a za klub zastupnika vam treba troje) ili će "aktivno podržati vladu", čitaj postati žetončić.
HDZ će proći odlično, SDP će proći uobičajeno jer i oni imaju relativno stabilno biračko tijelo, Možemo će dobiti radi postojeće popularnosti u Zagrebu, dobiti će zastupnike Most i Domovinski pokret, ali izvan toga bit će jako puno razočaranih.
HDZ je razjedinjenost oporbe ugradio u izborni model
Razjedinjenost oporbe je Plenković jako dobro detektirao i ugradio u izborni sustav, no to nije njegov problem, već oporbe koja je zaključila da je bolje izgubiti nego se i prije izbora međusobno potući oko mjesta na listama.
Druga nametnuta priča su "kandidati za premijera". Imamo Peđu Grbina, imamo Sandru Benčić (dakle već dvoje kandidata iz bliskih stranaka!), pojavit će se još pokoji, a HDZ će naravno na kraju reći da će premijer biti i dalje Plenković. I što se događa?
Priča o "kandidatima za premijera" je dobra politička udica HDZ-a - umjesto priče o brojnim nesposobnim HDZ-ovim kadrovima, korupciji i općoj propasti gradova i županija gdje su na čelu - imat ćemo osobne rasprave nekoliko ljudi u kojima se Andrej Plenković jako dobro snalazi. Dakle, politička predizborna igra je s hrpe nesposobnih HDZ-ovih kadrova usmjerena na ono gdje je HDZ najjači - na premijera.
Zamislite nogometnog trenera koji bi posložio igru tako da najviše odgovara najjačem igraču druge momčadi, a to upravo imamo u hrvatskoj politici. Ma bravo, politički savjetnici stranaka!
Neki čekaju da građani magično izađu na izbore i zaokruže ih
Što reći? HDZ je izbore pripremio planski, jako dobro prepoznavši slabost oporbe. Oporba je s druge strane u svađi unutar svojih stranaka, između stranaka i na sve druge moguće načine na koji ljudi općenito mogu biti u svađi. Pa svađaju se s donedavno najpoznatijim članovima vlastitih stranaka preko društvenih mreža, kao srednjoškolci.
Ta oporba se nada da će birači koji ionako sve manje idu na izbore magično izići i zaokružiti upravo njih. Za HDZ možemo reći svašta, ali ne i da je kriv za neorganiziranost i bezidejnost oporbe te beskonačni ego gotovo svakog viđenijeg člana hrvatske oporbe, ego koji blokira bilo koju suradnju ne samo među strankama, nego i unutar stranaka.
Oporba i uz ovakav izborni sustav može pobijediti HDZ na parlamentarnim izborima naredne godine. Svatko tko se malo razumije u postotke može posložiti političku utakmicu tako da HDZ ode s vlasti. No, pitanje je želi li oporba na vlast barem upola žarko koliko HDZ želi ostati na vlasti?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala