VJEROJATNO najprelomniji politički trenutak za Hrvate u Bosni i Hercegovini obiluje s vjerojatno najvećim političkim idiotima koje majka rodi jednom u milijun godina. Neprocjenjivo je i po zdrav razum mazohistički opasno živjeti u istom rascjepu vremena sa herojima koji svakodnevno poražavaju najprostiju logiku i nepovratno okreću želudac svakog normalnog čovjeka kao dotrajalu sjedalicu na šarenom, seoskom ringišpilu. Važnost ove izborne godine klauni iz reda hrvatskih političkih shvatili su tako ozbiljno kao da se radi o izboru za najljepši balkon u poljoprivrednom časopisu za dokone kućanice i penzionere s viškom slobodnog vremena. Tako imamo bezizlaznu situaciju gdje se ti samoprozvani borci za prava svog naroda, zapravo natječu u tome tko će većeg kretena poturiti u bitku za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu.
Bitka je to koju je ionako već unaprijed riješio najbolji reket među gospodarskim tenisačima Zlatko Lagumdžija, nesposoban da se osobno suoči sa svojim bošnjačkim oponentima Tihićem i Silajdžićem, pa će to ponovo učiniti kroz konja koji sigurno dobiva, Željka Komšića, paradoksalnog, ništa krivog i nikad priznatog hrvatskog predstavnika. A sve to uz neizostavne fanfare i trube Federalne televizije koja godinama pleše kako čika Zlatko svira. Čak i s takvim sigurnim blinkajućim rezultatom na kraju bjesomučne utrke u zemlji čudesa, politički mozgovi u hrvatskim strankama nemaju dovoljno srca i obraza da izgube tu bitku časno i zajednički za svoje ljude. Ne, oni ne poznaju taj osjećaj. Oni ustvari idu spremni da gube dezorijentirani kao slabašne pičke, posvađani, potpuno razjedinjeni i nedorasli situaciji koja ovaj put traži sposobne i hrabre, koji će ostaviti dušu krvoločnim lavovima za duše svog izgubljenog naroda.
Omiljeni Vođa Dragan Čović kojem se i uz sve korupcijske afere, političku letargiju i sijaset davno oprobanih laži, i ove godine u kroničnom nedostatku prave osobe, ponovno smiješila izborna pobjeda, jučer je na maloj zatvorenoj zabavici svojih privatnih lopova lansirao bezličnu i beskrvnu Borjanu Krišto kao HDZ-ovog kandidata za člana Predsjedništva. U ovako politički presudnom trenutku kad su im svima puna usta imaginarne zaštite hrvatskih prava i nacionalnih interesa, imenovanje dotične gospođe ima toliki impozantan efekt kao da se usplahirenu Jadranku Kosor pošalje kao najperspektivnijeg kandidata na državno natjecanje iz engleskog jezika.
Kosor kao Prva Dama
A upravo je nebuloza iz HDZ-ovog stožera da bi Kosor za izbore mogla „promovirati“ i lobirati za njihovog kandidata podigla najviše prašine među ostalim strankama hrvatskog predznaka. Simpatično je da Prva Dama i možebitna buduća Prva Dama, Kosor i Krišto, imaju zapravo dosta toga zajedničkog, pa im neće biti niti teško odraditi taj posao igrokaza pred biračima. Obje su naime, godinama odlično funkcionirale kao odane tajnice svojim prosjedim alfa-mužjacima, koje su mazno tetošile njihove taštine i laštile im cipele kojima su oni kasnije uništavali firmu za firmom. Osim sličnih sudbina zaljubljenog podaništva markantnom gazdi, mogle bi također osim kričavih lakova za nokte, izmijeniti i pokoji savjet tipa kako se useliti u tuđi stan, opljačkati Livno bus ili srediti mirovinu ranjeniku koji to nije. Gotovo ih mogu zamisliti pred ogledalom dok zdušno vježbaju kako se uspješno rasplakati nad teškim tuđim sudbinama trljajući luk od trepavice ili kako orgazmično skakuću u hodniku tresući jedna drugu za ramena u stilu histeričnih groupie djevojčica i pjevuše – Dat će sto autograma Obama crni nama!
Osim HDZ BIH, Hrvati barataju i s nenadmašnim genijalcima u ostalim strankama. Olupine HDZ-a uokvireni u debeli ram naočala Bože Ljubića i sakupljeni u wannabe Čović strančicu zvanu Devedesetka, imaju dva smisla svojih života – krasti županije gdje su na vlasti i pljuvati Čovića. Skupa sa HSP-om čine duet bezmudaških ljigavaca koji bi rođenu majku prodali za garsonijeru, a njihovo kamikazno hrvatstvo odlično je uočeno i iskorišteno u mudrom službenom Sarajevu, koje ih prima uz najveće počasti kao i svakog tko se za više interese odrekne sebe i svog naroda. Od jučer rastureni seljaci, poznatiji kao Čovićeva para-stranka u krvavom ratu za fotelje sa alijansiranim i iz mrtvih vraćenim Zubakom, također nemaju nikakve šanse, osim kod potpunih političkih naivaca koji se nadaju čudu. Koje ne postoji. Kriminalne mesare nećemo ni spomenuti, njima je svaka reklama dobra reklama i svaki svjetski odojak ukusan kao hercegovački.
Do prije neki dan sam mislila pozvati Hrvate iz BIH koji žive u Republici Hrvatskoj da učine nešto ekstravagantno i drugačije u svojim životima – da iskuse garantirano dobar osjećaj i glasuju u državi u kojoj ne plaćaju porez! Mislila sam Vas pozvati da nam pomognete jer situacija je zastrašujuća. Ali zapravo, ni Vi, ni mi, nemamo za koga glasovati. Škripac u koji su dovedeni ljudi koji još uvijek obitavaju po ovim korumpiranim područjima surovo je težak i s nikad manje izlaza. Politička nemoć i kriza s kojom se susrećemo poprimila je strašne obime. Kupljeni mediji, licemjerni novinari i takozvani nezavisni kolumnisti zaspali u dobu davno pomrlih vladara, prešućuju sustavno uništavanje jednog naroda koje se odigrava sada i ovom trenutku. I na kraju, brate Kajine, pored svega što nam se događa, čak i ako uzmemo u obzir da pojedini među nama jesu govna, ipak nismo zaslužili još i tvoja mudrovanja kad se trgneš u zadnjoj saborskoj klupi kao iz noćnog mjesečarenja u kojemu te ganjaju zlikovci Hercegovci.