ČINILO se da ona nema to u sebi i da će svoj cijeli predsjednički mandat provesti nanoseći štetu Republici Hrvatskoj, no Kolinda Grabar-Kitarović je na kraju jednim spektakularnim potezom preokrenula konačni rezultat svojih pet godina na Pantovčaku.
Taj spektakularni potez je bila njena suluda predizborna kampanja, u kojoj se činilo da Kolinda namjerno samu sebe sabotira, i poraz koji je uslijedio na predsjedničkim izborima. Blagodati za našu republiku su ogromne.
Udarac za HDZ
Prvo, Kolindin poraz je doveo do slabljenja HDZ-a i vlade Andreja Plenkovića. “Stožerna hrvatska stranka”, kako si u HDZ-u vole tepati, već je u izbornoj noći odmah nakon objave izlaznih anketa ušla u otvoreni unutarstranački rat. Njonjo je Kolindin poraz protumačio kao posljedicu pretjeranog desničarenja, Vaso je izjavio da se HDZ udaljio od naroda, Stier da stranku guši klijentelizam, Kovač se isto javio (ali tko uopće može zapamtiti što on frflja), dok je Plenković još jednom okrivio sve druge ističući da on u svemu tome nema baš nikakve odgovornosti.
HDZ je isposvađan, HDZ je oslabljen, HDZ je u fazi rata za kontrolu nad strankom i ideološkog tumaranja, a cijeli taj gnojni čir je eksplodirao baš zahvaljujući Kolindinom porazu.
Udarac za Milana Bandića
Drugo, Kolindin poraz je razgolitio osipanje moći dugogodišnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, simbola korupcije i klijentelizma u Hrvata. Prije ove predsjedničke kampanje vidjelo se da je živčani Bandić načet, ali su mnogi, uključujući i Kolindu, smatrali da zagrebački gradonačelnik i dalje ima kontrolu nad svojom glasačkom mašinerijom u Zagrebu i da može mobilizirati ljude da daju glas kandidatkinji HDZ-a. Kolinda se toliko uzdala u Bandića da mu je pjevala na rođendanu, davala mu mjesto u prvim redovima svojih skupova i obećala da će mu nositi kolače ako konačno završi u zatvoru, ali sve je bilo uzalud.
Bandić je Kolindinim debaklom među glasačima u Zagrebu razotkriven kao tigar od papira, kojemu još jedino preostaje da reži na novinare kada mu postavljaju pitanja koja ne želi čuti (a takvih je pitanja mnogo) te da se javno ulizuje novoizabranom predsjedniku Zoranu Milanoviću, za kojeg cijela Hrvatska zna da Bandića prezire. Bandić je mislio da će podrškom Kolindi na kraju predsjedničkih izbora biti dio pobjedničke ekipe, a sada mu je jedino ostalo da se pokuša oprati od svojeg zagrljaja s Kolindom i da gmiže pred Milanovićem. Za čovjeka tolikog ega, koji sam sebi govori u trećem licu, Bandić se sada pokazuje kao jadnik i slabić.
Odlazak zastupnice Ane Komparić Devčić, bivše SDP-ovke koja je postala jedna od Bandićevih žetončića, iz Bandićevog saborskog kluba samo pokazuje da štakori napuštaju brod koji tone. Bye, bye Bandiću!
Sada se već jasno nazire da je ovo posljednji Bandićev gradonačelnički mandat, nakon čega bi Zagreb konačno mogao prodisati, a jedan od čavala zakucanih u njegov politički lijes svakako je i Kolindin poraz.
Udarac za Katoličku crkvu
Treće, Kolindin poraz je hrvatske katoličke biskupe doveo u situaciju da se sada moraju ulizivati novom predsjedniku Milanoviću. Istom onom čiju su vladu prije nekoliko godina proglasili “nenarodnom” i prema kojoj su se postavljali kao “jedina opozicija”, kako se tada moglo čuti iz crkvenih krugova. Sada odjednom druga priča, biskupi u svojem priopćenju metaforički kleče pred Milanovićem i nude mu suradnju, zabrinuti da ih novi predsjednik ne isključi iz najviših krugova državne moći.
Zapravo svjedočimo paradnom primjeru katoličkog licemjerja i plastičnom podsjećanju da je Crkvi od principa uvijek važnija gola moć.
Bijeda tzv. domoljuba
Četvrto, Kolindin poraz je tzv. domoljubne glasače bacio u stanje očaja, već danima se međusobno kolju oko toga tko je kriv za “povratak komunizma na Pantovčak”, kako je Milanovićevu pobjedu u predizbornom pozivu podrške Kolindi opisao Marko Perković, glazbena ikona hrvatske filoustaške desnice.
Kolindin je poraz razotkrio ljudsku bijedu njenih podržavatelja, koji su u kampanji ignorirali sve njene gafove i slomove, a sada se po društvenim mrežama obilato po njoj istovaruju kao potkapacitiranoj i nestabilnoj osobi. Mučno je to gledati, ali vrlo edukativno. Shvatili su da Hrvatska nije njihova, nego da je to republika svih koji u njoj žive te da su zapjenjeni domoljubi tek jedna glasna i štetna manjina, a nikako glasnogovornici Hrvata kao nacije, još manje svih građana.
Čak se čini da među onima koji dišu hrvatski umjesto kisik postoje i proplamsaji samosvijesti, pa se čak mogu čuti lamenti u kojima se tzv. domoljubi pitaju “kakvi smo to ljudi mi desničari” te pozivi da se “ugledamo na ljevičare koji drže jedni do drugih”. Ako Kolindin poraz dovede do toga da desničari u Hrvatskoj konačno shvate da se prema sugrađanima treba ponašati s ljudskim obzirom i da ne treba svako malo nekoga proglašavati veleizdajnikom, onda će to biti najvažnija pozitivna ostavština odlazeće predsjednice.
Bratoubilački rat na desnici se nastavlja
Peto, Kolindin poraz je doveo do nastavka bratoubilačkog rata na desnici. Da je pobijedila, svi sukobi iz prvog kruga s onima koji su podržavali Miroslava Škoru bi bili zaboravljeni, no sada se taj rat nastavlja. U tom ratu je nastradala i reputacija niza desničarskih kolumnista, poput Ivice Šole i Tihomira Dujmovića, koje su tzv. domoljubi donedavno obožavali, a sada ih proklinju kao udbaše koji su Milanovića doveli na Pantovčak svojim orkestriranim napadom na Škoru.
Pozitivna posljedica tog bratoubilačkog rata na desnici mogla bi biti konačna diferencijacija i profilacija tog dijela političke scene, koji nikako da dosegne osnovni nivo demokratskog pluralizma, već cijelu Hrvatsku i sve građane godinama tlači svojim fiksacijama o zajedništvu i ostalim fašistoidnim gluparijama.
Čestitke Kolindi
Mnogo je toga dobrog Kolinda svojim porazom učinila za Hrvatsku. Dugo je hvatala zalet, čak pet godina, ali je na kraju isporučila.
Zato treba biti fer i čestitati gospođi Grabar-Kitarović. Konačno je to zaslužila. Predsjednice, hvala!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala