Foto: Hina, Index
SVOJOM današnjom izjavom na Facebooku predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović potpuno je izišla iz uloge ustavnih ovlasti i pokazala kako je ili Karamarkova bojna kokoš, ili kako ima nekih ozbiljnijih problema – zazivajući doslovno rat, bajunete, tenkove i vojsku na ulicama.
Izjava na Facebooku glasi, citiram: MIGRANTSKA KRIZA] KGK - "Svojom današnjom izjavom tehnički ministar Ostojić priznao je da ova tehnička vlada nije u stanju voditi zemlju i da meni prepuštaju izvršne ovlasti. Napravit ću to čim mi dopusti Ustav."
Vlada jest tehnička vlada – to je i zakonski i politički, no "tehnička" je u smislu da od dana raspisivanja izbora Vlada ne smije donositi odluke o imenovanjima na dužnosti, potom ne smije zaključivati ugovore značajnije vrijednosti i slično – i o tome da je vlada "tehnička" treba voditi računa ona sama, a takvom je može nazivati i javnost i novinari i kolumnisti. No, krajnje je neprimjereno i neukusno da je tako naziva drugi nositelj vlasti – ova Vlada je za predsjednicu Republike i druga tijela javne Vlasti jednostavno Vlada, koja je legalna, izabrana i ima svoje ovlasti.
Ako drugo tijelo vlasti, pa i predsjednica, ministra naziva „tehničkim“, to znači da ga vrijeđa na osobnoj razini. To znači da je je sukob institucija postao osobni, emotivni, i da se predsjednica spustila na razinu ulične svađe. Da je ono što bi u Dalmaciji rekli – postala peškaruša.
To što je Kolinda Grabar Kitarović ocijenila da „Vlada nije u stanju voditi zemlju“ (veliko slovo, predsjednice!), i da njoj prepuštaju izvršne ovlasti – znači da predsjednica ili nema pojma, ili bi državni udar, ili zaziva ratno stanje ili je, što je najviše vjerojatno – predsjednica je postala obična Karamarkova bojna kokoš.
Ovlasti predsjednika Republike
Hrvatski ustav ovlasti predsjednika Republike definira u članku 94. i to dosta opisno: „Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.
Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.
Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.“
Neki naredni članci navode još neke ovlasti, raspisivanja izbora za Sabor, do imenovanja mandatara, ali tu su i sljedeće odredbe, čl. 99. st. 1.: „Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike.“
Spomenimo i čl. 100. st. 4.: „U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države Predsjednik Republike može, uz supotpis predsjednika Vlade, narediti uporabu oružanih snaga iako nije proglašeno ratno stanje.“
Kada se 2000. godine mijenjao Ustav (sjetit ćete se, ono kada je Budiša bio "planiran" za predsjednika, a na izborima ga je preskočio Mesić, uz veliku pomoć svog šefa izbornog stožera Tomislava Karamarka), Sabor je htio predsjednika anti-Tuđmana. Slagali se ili ne s ovakvim konceptom, Hrvatska otad ima predsjednika s ovlastima koje su slične predsjednicima Italije ili Njemačke, koji se čak i ne biraju izravno, već u parlamentu. Primijetit ćete sami – dok ime njemačke kancelarke ili talijanskog premijera možete reći "kao iz topa", za njemačkog ili talijanskog predsjednika Republike saznat ćete uglavnom ako napravi neku glupost.
Dakle, mi imamo kancelarski model vlasti u kojem je predsjednik države uglavnom figura – i jedina njegova snaga je u činjenici da je izravno izabran i da može reći kako je na svoju funkciju došao glasovima građana. Dok naravno Sabor 2/3 većinom glasova ne promijeni Ustav.
Ustav je temelj demokracije
U suvremenoj državi, Ustav je temelj demokracije. Englesku riječ „constitution“ slavenski narodi prevode kao ustav, što dolazi od "ustava", "brana", dakle ograničavanje svih, pa i samoograničavanje nositelja najviše državne vlasti kako im se ne bi dogodilo da "ispadnu" iz svojih ovlasti i počnu raditi gluposti na koje nemaju pravo.
Kome se to ne sviđa – ne mora biti nositelj vlasti. Tko jest vlast, mora poštovati Ustav. To je temelj svake suvremene zemlje, pa i Republike Hrvatske. A taj Ustav ne daje pravo predsjednici da arbitrarno odlučuje da li i kada je Vlada u stanju voditi zemlju – to je posao Sabora, koji Vladi uredno može uskratiti mandat. Postoji uredno upravo saborska procedura za takav slučaj.
Dobro, trenutno je Sabor raspušten – no ovih desetak dana se sigurno nije dogodilo ništa tako dramatično da bi Sabor izgubio većinu – do doslovno zadnjeg dana zasjedanja uredno je donosio zakonske propise, lako je provjeriti, što znači da je Vlada imala povjerenje Sabora, pa time posredno i građana. Predsjednica Republike s time nema ništa. Može naravno predložiti promjenu Ustava kojom bi dobila veće ovlasti – ali to je stvar referenduma ili 2/3 zastupnika Hrvatskoga sabora.
Do tada – predsjednica ima poštivati Ustav, kao i svaki drugi državni službenik kojeg plaćamo. I ponašati se sukladno Ustavu, a dodatno – kao nestranačka osoba (predsjednik Republike ne smije biti član stranke) mora biti apsolutno neutralna u predizbornoj i izbornoj kampanji.
Predsjednica je prekršila ustavne ovlasti
Predsjednica je ovakvom izjavom, da ponovim: "Svojom današnjom izjavom tehnički ministar Ostojić priznao je da ova tehnička vlada nije u stanju voditi zemlju i da meni prepuštaju izvršne ovlasti. Napravit ću to čim mi dopusti Ustav", apsolutno prekršila svoje ustavne ovlasti.
Posebno nitko njoj ne prepušta "izvršne ovlasti", niti ih ona ima pravo "zapasati". Može u mirnodopskim uvjetima narediti uporabu oružanih snaga – ali u supotpis predsjednika Vlade, što je još uvijek Zoran Milanović. Izvan toga – predsjednica Republike u biti operativno rukovodi državom samo i isključivo u ratu. Jedino je stanje u kojem se stavljaju bajunete na puške, u kojem se pune haubice i ispaljuju višecijevni bacači raketa ono stanje u kojem je ova država pod izravnim vođenjem državnog poglavara. Onda predsjednica može i mora nastupiti: "Mač iz toka, braćo, nek dušman zna kako mremo mi!" i povesti Hrvate u ljuti boj.
Dotad, dakle sve dok nije došlo do ratnog stanja – mjesto predsjednice je biti sukreator vanjske politike i predstavljati državu u zemlji i inozemstvu: ići na razne međunarodne skupove, biti tu kada su proslave, dijeliti ordenje, pa možda i pustiti Ćaću iz zatvora ako se bude dobro vladao tamo. To je njen posao, posao koji je preuzela.
Nije joj posao svađati se s Vladom, već surađivati s istom. Nije joj posao ni zazivati vojsku na granicama – jer nismo Njemačka Demokratska Republika. Vojska na granicama je u Europi tradicija istočnih, komunističkih država. Tko sanja o tome – sanja o bipolarnom svijetu prije 1990. godine, i to da je sam na istočnoj strani.
Gdje je bila kada je grmjelo?
Hrvatska je izravno upletena u sirijski sukob. U Siriju je s Plesa u četiri mjeseca 2013. godine, upravo kada je Kolinda bila ni manje ni više pomoćnica glavnog tajnika NATO-a otišlo 75 aviona vojne opreme. Dio naših viškova još zaplijenjenih iz JNA, a dio čini se druge sovjetske opreme iz NATO država gdje je ista preostala. I koji je rezultat? Hrpa onih koji su naoružavani iz Hrvatske su se pridružili snagama takozvane "Islamske države", i zločini se čine i ljudi se ubijaju od strane ekstremista – upravo oružjem koje je dolazilo iz Hrvatske. Jer nema drugog puta kojim je JNA oružje koje tamo vidimo moglo doći – Srbija ga sigurno nije mogla isporučiti, nemojte misliti da Ameri ne prate isporuke iz država koje nisu NATO. I prate tko leti Mediteranom. Znaju valjda za svaku isporučenu pušku.
Gdje je Kolinda bila onda? Gdje je bilo njeno protivljenje za izravno upetljavanje Hrvatske u sirijski sukob? Što se nije tada tako žestoko angažirala, kako se sada angažirala kada nam dolaze izbjeglice koje dijelom bježe upravo od tog oružja koje je došlo preko Zagreba? Tada je bila, mirna, krotka i tiha – primajući plaću koju već prima pomoćnik glavnog tajnika NATO-a i rado se pokazujući okolo u uniformi. E, sada kada posljedica uniformi, oružja i rata kuca na vrata Hrvatske – sada joj je to gadljivo.
A ne samo da joj je gadljivo – nego na to reagira tako da želi više ovlasti, koje može dobiti – upravo i isključivo u ratu i ratu sličnim stanjima! Hrvatski Ustav je tu jasan – izvan ratnih okolnosti, izvan tajfuna krvi, zastava, baruta i krvavih bajuneta predsjednik Republike je samo korektor vlasti i glas koji svojim angažiranjem treba pomoći boljem obavljaju funkcija ostalih dijelova vlasti.
Tuđman je bio veći demokrat
Ono što predsjednica pokazuje – iskreno nije pokazivao ni Tuđman, čovjek koji je bio general, čovjek koji je vojsku iznimno poštivao, ali u biti uniforme nije fetišistički volio. Znao je naravno Tuđman da Hrvatska treba vojsku i da na Balkanu definitivno treba imati i jaku i učinkovitu vojsku i jasno je nama svima da trebamo jaku i učinkovitu Hrvatsku vojsku – ali je oko sebe ipak radije stavio povijesne odore s poluautomatskim puškama – upravo kako bi vojna snaga bila diskretna, u pozadini, a ne za mahanje njome.
Znao je Tuđman vojskom zamahati kada je potrebno – 30. svibnja 1995. godine, kako bi ogromnom vojnom paradom pokušao urazumiti pobunjene idiote s druge strane. A nakon Oluje ju je poslao u vojarne – gdje joj je i mjesto. Četvrti dan Oluje ovlasti je preuzela hrvatska policija.
Dodatno, Tuđman ni u ono iznimno teško doba 1991. i 1992. godine vrlo malo je koristio svoje ovlasti kojima je imao pravo donositi takozvane "uredbe iz nužde", nego je u pravilu puštao Vladi i Saboru da rade svoj posao – tih "uredbi iz nužde", makar je situacija bila jako teška – bilo je malo, posebno kada se sjetimo u kakvim smo okolnostima bili. Franjo Tuđman se u odnosu na Kolindu Grabar Kitarović ponašao kao veliki demokrata.
U službi Karamarka
Ono što sada imamo – situaciju gdje predsjednica Republike na društvenoj mreži uznemirava javnost izjavama kako izvršna vlast, Vlada Republike Hrvatske ne funkcionira i kako eto čeka svoje "izvršne ovlasti" koje ima samo u ratu ili iznimno ako joj predsjednik Vlade dopusti, govori ili da je u potpunosti opterećena svojom ulogom vojnog zapovjednika ili da želi drugog predsjednika Vlade koji bi joj dao priželjkivani supotpis, dakle opet kako bi mogla upravljati vojskom. Ta osoba je jednostavno opterećena ulogom vojnog zapovjednika i razočarana položajem koji u Hrvatskoj ima. Ali taj položaj je definiran Ustavom i nije njeno da se na to buni, jer ona Ustav ne mijenja.
Dodatno, osoba koja odlazi u susjednu državu kojoj vlada jedan Viktor Orban i tamo pljucka vlastitu državu i njenu vlast, dakle nešto što nije politički dopušteno nikome – jer prema vani svi nositelji vlasti moraju biti jedinstveni i predstavljati Republiku, osoba kojoj je svejedno što je prema Hrvatskoj postavljena bodljikava žica i vojska na granicama, osoba koja izvan Hrvatske gadi legalnu izvršnu vlast izjavama kako Hrvatska ne kontrolira svoje granica – ne zna svoju ulogu državnog ili ima osobno neki ozbiljan problem.
Kada joj se tako svidjelo u Mađarskoj, uostalom, što nije pitala zašto Mađarska ne surađuje oko slučaja direktora MOL-a Zsolta Hernadija, koji bi u slučaju Sanader mogao reći puno zanimljivih stvari. Upravo oko Sanadera, onog čovjeka koji je politički izmislio Kolindu Grabar Kitarović. Slučajno? Čeka se nova vlast pa da se s MOL-om dogovori?
A možda je u pitanju samo vraćanje dugova Karamarku, u situaciji gdje je samozvana Domovinska koalicija (u kojoj nema nitko pravomoćno osuđen, kako se sami hvale) u velikim problemima – skupili su hrpu stranaka, podijelili valjda 25 ministarskih i 150 mjesta pomoćnika ministara, a neće imati dovoljno za sastavljanje Vlade – trebaju i ako dobro prođu koalicijske partnere, a koji će opet imati svoje apetite. I trebaju manjince, a tu će tek nastati problem, jer nemaju Sanaderove oratorske moći da objasni kako je SDSS prirodan partner.
U tom, očiglednom slučaju drukanja predsjednice Republike za jednu političku opciju, drukanja za desno krilo Saveza komunista Hrvatske zvano HDZ, u tom slučaju za koji se nadamo da jest, jer svi ovi drugi su puno opasniji – Kolinda Grabar Kitarović je postala obična Karamakova bojna kokoš.