No komarci, osobito u urbanim područjima gdje ih se najviše zaprašuje, brzo razviju otpornost na organofosfate i karbamate, no dosad se nije znalo kako se to događa.
"Prvi smo put uspjeli identificirati gen koji kodira acetilholinesterazu", kaže Mylene Weill sa sveučilišta Montpellier koja je vodila istraživanje. Njezin je tim otkrio da jedna jedina molekularna razlika na tom genu pridonosi otpornosti komaraca na ta dva insekticida.
Istraživači su dosad uspjeli identificirati tu mutaciju na Anopheles gambiae, komarcu malaričaru otpornome na insekticide i na komarcu Culex pipiens, koji prenosi zloglasni zapadnonilski virus i druge viruse uzročnike ptičje malarije.
Riječ je o važnome otkriću, kaže istraživač malarije Mats Wahlgren iz instituta Karolinska u Stockholmu. "Sada bolje razumijemo mehanizam otpornosti, što bi moglo pomoći u razvoju novih insekticida", ističe švedski istraživač.
Tim znanstvenice Weill proučava i druge komarce otporne na insekticide, poput Aeds aegypti koji prenosi smrtonosnu žutu groznicu i groznicu dengue.
Znanstvenici vjeruju kako je moguće da i neki nametnici na poljoprivrednim kulturama imaju sličnu mutaciju, koja im omogućuje da prežive zaprašivanje usjeva organofosfatima i karbamatima.