Komentar Drage Pilsela: Franjo Tuđman - ubojica Hrvata

PERCEPCIJA javnosti u Bosni i Hercegovini, a posebno Sarajeva (gdje pišem ovaj osvrt), jest da je politika pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, apostrofirana kao zločinačka u optužnicama protiv Hrvata koji su jučer otputovali u Den Haag, posebno bila usmjerena protiv Bošnjaka.

Pripadnici toga najbrojnijeg naroda nama susjedne države, gotovo u jedan glas osuđuju Tuđmanovu politiku stvaranja tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne jer su je doživjeli kao nož zabijen u njihova leđa u trenutku dok se, s druge strane, odvijao genocid u režiji Slobodana Miloševića i bosanskih Srba koji su uzdizali i još uvijek nastavljaju uzdizati i štititi najtraženijeg optuženika za ratne zločine u ovom djelu svijeta, bivšega predsjednika Republike srpske Radovana Karadžića.

Međutim, nakon niza susreta s bosanskim franjevcima i slušanja načina na koji komentiraju najnovije optužnice protiv Prlića, Praljka i kompanije, osjećam potrebu da postanem eho njihova glasa. Oni kažu da je Franjina politika bila zločinačka ne samo prema Bošnjacima, prema kojima je krenulo etničko čišćenje jer su ih hrvatske snage protjerale iz domova, zatvarali u koncentracijske logore, palili kuće i uništavali im bogomolje i kulturne spomenike, nego i prema Hrvatima Srednje Bosne.

Franju Tuđmana, stoga, pamte i kao onoga koji je doveo do toga da nestanu Hrvati Kraljeve Sutjeske, Vareša, Bugojna, Travnika i drugih krajeva iz kojih su ti iznimno dobri, duhovni, skromni i pitomi Hrvati morali krenuti, pa i u smrt.

Tuđman, kažu, učinio je zločin, i to ogroman, i prema tim Hrvatima. De facto, on je postao njihov ubojica, iako jedan od optuženih, bivši šef Vlade Herceg-Bosne i ministar vanjskih poslova BiH (kakva li perverzija), Jadranko Prlić, kaže da je ponosan onime što je činio i da će braniti onu principijelnu politiku koju je podržavao i provodio, na kojoj, pazite sad, i počiva (kaže) državnost Bosne i Hercegovine, prihvatljive svim njenim građanima i narodima, ali i Republike Hrvatske.

Dakle, Prlić u svoje ime i u ime mrtvog Tuđmana poručuje svim žrtvama svoje politike pa i prema Hrvatima Srednje Bosne i onog djela Posavine iz koje su morali krenuti kako bi u Tuđmanovoj koncepciji zamijenili hrvatske Srbe koje je želio etnički očistiti iz naše zemlje (Tuđman je javno govorio da Srbe u Hrvatskoj ne bi trebali biti 11 posto nego najviše između 3 do 5 posto), da su budale, nitkovi, da nemaju pravo na dom ni na ljudsko dostojanstvo.

To Prlić nije otvoreno rekao ali ja vjerujem da tako zvuče njegove riječi u ušima Hrvata koji se nisu imali način u Bobanovoj paradržavici. Tako to doživljavaju autentični branitelji opstojnost i državnost Bosne i Hercegovine, bosanski franjevci.

Zato mi je iznimno drago da će danas u Sarajevskom narodnom kazalištu biti dodijeljena, kako je ovdje nazivaju, 6. aprilska godišnja nagrada Grada bivšem provincijalu bosanskih fratara, fra Petru Anđeloviću, teologu i novinaru, predvodniku tih redovnika u teškim godinama rata.
To priznanje fra Petru je i priznanje njegovoj subraći zbog iznimna doprinosa izgradnji BiH, humanitarnoj pomoći neopisivo napaćenom narodu te zemlje, neovisno o etnicitetu korisnika pomoći, ali i zbog suprotstavljanja politici Franje Tuđmana prema BiH.

Zahvaljujući fra Petru, Hrvati imaju priliku dokazati da je bilo i nas koji smo rekli ne Tuđmanovom zločinačkom pothvatu, da je svoj ne Herceg-Bosni i Zagrebu svojedobno rekao i sarajevski nadbiskup kardinal Vinko Puljić kada ga je Mate Boban pozivao da napusti Sarajevo i da se preseli u Hercegovinu te da, na kraju krajeva, ako žele biti odvjetnici istine i slobode, taj ne moraju ponoviti i Biskupi iz RH.

Kada bi prešutjeli ustašluk don Živka Kustića koji je napisao da BiH nema pravo opstati i da je Tuđman bio u pravu, postali bi su-učesnici u zločinu, ošamarili bi Papu koji se založio za BiH i za nju 1994. bio spreman poginuti, pljunuli bi u lice samome Isusu koji je umirao u tijelima razapetih Hrvata Srednje Bosne i Posavine kada ih je Tuđman pribijao na križ.

Drago Pilsel