Foto: Nikola Čutuk/ Pixsell
DOK SE jedni brinu kako da pomognu što većem broju ljudi ugroženih poplavama i odronima, drugi se brinu kako da baš oni ostanu zapamćeni kao spasitelji ugroženoga naroda.
“Iz vojske su nam poručili da se ne eksponiramo previše. Kažu da nas je previše po medijima”, požalili su se Indexu članovi Crvenog križa koji već danima ugroženom stanovništvu, u selima koja je Kupa odsjekla, dostavljaju vodu, hranu i lijekove. Po cijele dane se kroz poplavu probijaju do njih, mokri su i promrzli. A iz vojske im poručuju da se klone medija i da je vojska ta koja mora imati primat.
“Mi dostavljamo pomoć malenim, brzim čamcima. Vojska je htjela poslati amfibiju. To je spor i ogroman stroj. Jedva smo im objasnili da amfibijom ne mogu ljudima ulaziti u dvorišta, porušili bi sve u njima. Napravili bi više štete nego koristi”, kaže član interventnog tima Crvenog križa koji je želio ostati anoniman.
Spasitelj nacije
Vojska se prema drugima koji pomažu, a angažirano je puno više civilnih službi nego vojnika, ne bi tako ponašala da nije silne želje ministra obrane Damira Krstičevića da se pokaže kao spasitelj nacije.
Nesreće poput poplava, požara i urušavanja idealna su prilika političarima da pokažu koliko brinu za svoj narod. Riječ utjehe, ruka pomoćnica, malo obećanja, par fotografija i eto učas od običnog ministra spasitelja nacije. Shvatio je to ministar obrane Damir Krstičević kada je prošle godine dobio po ušima od predsjednice Republike za, po njoj, prekasni angažman vojske na požarima oko Splita. Uvrijeđeni Krstičević tada je demonstrativno podnio ostavku, pa je povukao, pa ga je premijer Andrej Plenković spašavao da nije baš ministar tako mislio.
Nasilna pomoć
Otad je Krstičević naučio lekciju, nesreća je prilika za sposobnoga čovjeka. Što veća nesreća, to bolje. Prilika da se konačno pokaže kao spasitelj naroda ukazala mu se s poplavama i rušenjem kuća u Hrvatskoj Kostajnici. Ministar obrane u improviziranoj uniformi zanimljive nijanse smeđe boje skakao je oko unesrećenih ljudi, na silu ih pokušavajući spasiti. Nije ga omelo ni kada mu je gospođa iz jedne od srušenih kuća rekla da joj pomoć ne treba. Na silu joj je gurao ruku da se osloni na njega, sve se smješkajući i nadajući se kako će što bolje ispasti na fotografijama.
I naučio je tri fraze: “pobjednička Hrvatska vojska”, “sustav domovinske sigurnosti” i “sinergija” te ih papagajski ponavlja čim primijeti da ga netko sluša. Krstičević skače, naređuje, pomaže, gura se, postrojava. Potonje je napravio i u Jasenovcu. Svima koji pomažu u obrani Jasenovca od poplava naređivao je gdje će stajati u špaliru za doček premijera Andreja Plenkovića. Prvo mjesto pripalo je, naravno, njemu bez obzira na to što je vojnika na terenu daleko manje nego vatrogasaca, gorskih spasitelja, radnika hrvatskih voda, pripadnika Crvenog križa... Jer želi pokazati da bismo se bez vojske svi podavili u rijekama.
Lozančića nitko ne doživljava, a trebao bi biti glavni
To naravno ne znači da pomoć vojske nije dragocjena i dobrodošla, nego da bi obrana od elementarne nepogode trebala prvenstveno biti civilna operacija kojom bi trebala rukovoditi Državna uprava za zaštitu i spašavanje. No njoj je na čelu ražalovani špijun Dragan Lozančić kojeg u Jasenovcu baš nitko nije zarezivao. Krstičević se prema njemu ponašao kao prema potrčku, a ovaj je tu ulogu poslušno prihvaćao.
U osnovi takvog ponašanja je želja za daljnjom militarizacijom Hrvatske. Civilne institucije žele se prikazati nesposobnima da bi riješile probleme pa je vojska ta koja se pojavljuje kao sila koja rješava stvar. Slično je bilo i kada je snijeg zatrpao Gospić. Gradonačelnik Karlo Starčević bio je poprilično začuđen dolaskom vojske.
Tko ih je uopće zvao
“Na sastanku našeg stožera mi smo se samo pogledavali i pitali se tko ih je uopće zvao, ali nitko nije znao odgovor. Taj tko jest samo je htio prikazati Gospić kao grad slučaj, a mene nesposobnim”, rekao je tada Starčević i zahvalio vojsci na dolasku, kazavši da mu njihova pomoć nije potrebna.
Država kojoj vojska nameće svoju pomoć i ne poštuje civilne institucije nije na dobrom putu, ali Krstičevića to nije briga. On uživa u svojoj ulozi i snimkama impresivne vojne tehnike. Vjeruje da mu to gradi imidž, možda i za neku buduću političku kampanju. Ako opet ne poludi i počne vitlati ostavkama.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala