Izložba prati objavljivanje iscrpnog kataloga Michelangelovih (1475.-1564.) crteža, te djela njegovih učenika i imitatora koja se čuvaju u Louvreu, autora Paula Joannidesa, profesora povijesti umjetnosti iz Cambridgea. To je 6. svezak općeg popisa talijanskih crteža, koji je muzej započeo 1972. godine.
Iako Dominique Cordellier, kustosica izložbe, priznaje da "kolekcija Louvrea nije temeljna referentna kolekcija" crteža jednog umjetnika koji je istodobno bio kipar, slikar, arhitekt i pjesnik, ona je ipak važno svjedočanstvo o iznimnom stvaralačkom procesu i razvoju stila.
Četrdeset i tri originalna lista, često obostrano iskorištena, potječu uglavnom iz kraljevskih kolekcija, a predstavljaju manje od desetine onog što je preostalo od grafičkih djela ovog plodnog crtača.
Michelangelo je nakon 1534. "redovito uništavao neka od svojih djela kako bi sačuvao samo ono najbolje", napominje Dominique Cordellier.
Najvredniji dijelovi kolekcije, koja obuhvaća studije tijela, skice, popravke i preinake, mladalački su crteži perom ("Uzašašće Sv. Ivana Krstitelja, prema Giottu", Skica za brončanu skulpturu Davida...), studije za "Bitku kod Cascine", skice za grobnicu obitelji Medici u firentinskoj crkvi San Lorenzo, niz crteža crvenom olovkom (nekoliko "Djevica s djetetom", "Leda i labud"...) i serija dojmljivih crteža iz zrele dobi ("Krist na križu između Djevice i Svetog Ivana?).
Crteži učenika (Antonio Mini, Raffaello da Montelupo...) svjedoče o Michelangelovoj jedinstvenosti kojoj nitko oko njega nije bio ravan, a kopije njegovih djela daju odbljesak izgubljenih crteža.
Povodom izložbe, Louvre započinje s novom kolekcijom knjiga "Cabinet de dessins", čiji je prvi svezak posvećen Michelangelu.